Život / Kultura

Na adresu glavnog urednika magazina Start BiH stigao je tekst kojim je mostarski umjetnik i umirovljeni kulturni djelatnik Salko Šarić reagirao na, kako kaže, izmišljotinu sadašnjih organizatora „Šantićevih večeri poezije“,  Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva (SPKD) „Prosvjeta“, Gradski odbor Mostar i Srpskog pjevačkog i kulturno-umjetničkog društva (SPKUD) „Gusle“. Prema Šarićevim riječima, sporno je što se ove godine održavaju „100. jubilarne večeri“, što bi po logici značilo da se ova manifestacija organizira od 1919. godine, a zapravo činjenice, kaže on, govore drugačije.

„To je jedna notorna podvala i dezavuiranje javnosti koja nema nikakava dodira sa stvarnim činjenicama, a čije namjere nisu jasne“, kaže Šarić, pa objašnjava kako argumenata i onoga što se može navesti ili podnijeti kao dokaz za to ima mnogo. Jedna od njih je i da do 1969. godine u Mostaru nije postojala nikakva pjesnička manifestacija ni po rezultatima starih niti najnovijih istraživanja kulturne prošlosti Mostara. Nastavlja on u pojašnjenju svoga reagiranja da je manifestacija „Šantićeve večeri poezije“ pokrenuta u Mostaru 1969. godine na inicijativu Odjeljenja književnosti Muzeja Hercegovine, a koju je prihvatio Grad Mostar i redovno ih organizirao od 1969. godine. 

Iz godine u godinu ova manifestacija se razvijala i po svome kvalitetu postajala je izuzetno cijenjena pjesnička smotra u bivšoj Jugoslaviji. Rat na prostorima bivše Jugoslavije, u periodu 1992-1995. godina, prekida kontinuitet ove manifestacije. Reanimaciju Večeri poslije rata inicirao je mostarski pjesnik Alija Kebo 1997. godine, kada su održane 24. „Šantićeve večeri poezije“. Prve poslijeratne Večeri organizirali su Grad Mostar – Općina Stari Grad koji ovu smotru organiziraju do 2001. godine, kada njeno financiranje preuzima Grad Mostar. Naime, u periodu od 2000. godine bila su intezivirana nastojanja međunarodnih organizacija sa sjedištem u Mostaru, OHR i OSCE, na administrativnom ujedinjenju grada. U okviru tih nastojanja pokušano je i da, kao primjer, neke kulturno-umjetničke manifestacije budu organizirane kao jedinstevene gradske smotre, kao što su bile i prije posljednjeg rata“, piše Šarić.

Predložene su tada „Šantićeve večeri poezije“ i Kulturna manifestacija „Mostarsko ljeto“, u augustu 2000. godine održan i okrugli stol na tu temu na inicijativu OHR-a. I postignuta je suglasnost političkih stuktura da se predložene kulturno-umjetničke smotre ubuduće organiziraju kao jedinstvene gradske manifestacije.

Ništa do 1969.

„Iako su održani sastanci nudili određeni optimizam, nije trebalo dugo da se uvjerimo da su ovo bili isforsirani razgovori sa figom u džepu, bez namjere da se u obećanom i predloženom istraje.Tako su se posljednje 'Šantićeve večeri poezije', u organizaciji Grada Mostara, održale 36. put 2009. godine. Gradske vlasti su jednostavno, bez ikakave potrebe da objasne zašto i zbog čega, prestale da finaciraju ovu manifestaciju. Potom Muzej Hercegovine, vlastitim nastojanjima, organizira ovu manifestaciju, sa jednom preskočenom godinom, posljednje 40. po redu održane su 28. i 29. maja 2014. godine. Muzej više nije mogao izdržati njeno financiranje. Inače, dugo su trajala nastojanja izvjesnih nacionalnih udruženja da se ova manifestacija organizira pod nacionalnim, a ne gradskim okriljem. I u tome su uspjeli“, piše Šarić.

Dalje u njegovom reagiranju stoji da se poslije 2014. godine kao organizator „Šantićevih večeri poezije“ pojavljuje novoosnovano Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo „Gusle“ i da se odjednom, na prvim Večerima u njihovoj organizaciji, najavljuje na plakatu da se radi o 90 i nekim „Šantićevim večerima poezije“ po redu, a ove godine proslavljaju „100. jubilarne“.

Smatra Šarić da se radi o konstrukciji – izmišljotini navedenog Društva, jer kako tvrdi on, „nikakve pjesničke manifestacije pa ni 'Šantićevih večeri poezije' nije bilo u Mostaru do 1969. godine“. Sve to Šarić potkrepljuje i faksimilima dokumenata iz knjige Šantićeve večeri poezije i Književna nagrada, u izdanju Muzeja Herecegovine Mostar (2010), koje je dostavio našoj redakciji.

„Bilo kakvu natuknicu o poetskoj večeri, a pogotovo o pjesničkoj manifestaciji, nije u svom temeljitom istraživanju pozorišnog života u Mostaru i BiH pronašao ni pokojni prof. dr. Josip Lešić, koji se posebno bavio i A. Šantićem, što je rezultiralo djelom 'Aleksa Šantić – Roman o pjesniku' (Sarajevo, 1988), kao i knjigom 'Grad opsjednut pozorištem' (Sarajevo, 1969). Lešiću je tokom istraživanja u Mostaru od velike koristi bila i pokojna gđa. Ravijojla Rava Kolak, djelatnica Odjeljenja književnosti Muzeja Hercegovine u Mostaru, koja je gajila bliske odnose sa članovima porodica Šantić i Ćorović koji su živjeli u Mostaru poslije Drugog svjetskog rata i koji su joj dali mnoštvo informacija iz života A. Šantića i S. Ćorovića. O nekoj pjesničkoj manifestaciji ni pomena“, ističe Šarić. Navodi on da je, radeći na građi za knjigu „Pozorišni repertoar u Mostaru 1879-2001.“ (Mostar, 2006), u biblioteci Zemaljskog muzeja u Sarajevu pregledao svu dostupnu periodiku koja je izlazila u periodu 1918-1940. godina i „izvadio“ sve što je imalo doticaj sa Mostarom. Ono što se nije odnosilo na temu navedene knjige, sva druga kulturna događanja u Mostaru u to vrijeme, objavio je u mostarskom časopisu „Most“ (v. „Most“, februar, 2003, br. 70/159).

„O bilo kakvoj pjesničkoj manifestaciji ni pomena! Inače, što je veoma zanimljivo, tadašnja amaterska društva, barem u Mostaru, nisu se bavila tematskim poetskim večerima, a njihovi članovi, diletanti - kako su ih tada zvali, rijetko su govorili poeziju. Fenomen poetskih večeri i scenskog govorenja poezije masovna je pojava poslije Drugog svijetskog rata, što se da vidjeti iz periodike“, navodi Šarić.

U čemu je uporište

Za „100. obljetnicu Šantićevih večeri poezije“ ove godine nije jasno u čemu je uporište sadašnjih organizatora, ističe Šarić. „O tome najbolje svjedoči knjiga 'Pedeset godina Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru 1888-1938.' (Mostar, 1938), u kojoj je naveden i popis svih događanja Društva za period 1888-1938. godina. U nabrajanju događanja u 'Guslama' za 1919. godinu, što se Šantića tiče, zabilježen je ovaj podatak: '5. maja 1919. Aleksa Šantić poklanja Guslama svoje narodno odelo' (str. 276.) i to je sve za ovu godinu vezano za Šantića“, zaključuje Šarić.

Inicijativa o osnivanju

„ Pjesnička manifestacija 'Šantićeve večeri poezije', bez ikakvog upita ili dvojbe, osnovana je na inicijativu poteklu od Muzeja Hercegovine koju je prihvatio Grad Mostar i pokrenuo ovu pjesničku manifestaciju od 1969. godine. O toj pjesničkoj smotri Muzej Hercegovine objavio je i knjigu (autor Salko Šarić) dokumenata o ovoj manifestaciji 'Šantićeve večeri poezije i Književna nagrada 'Aleksa Šantić'' (Mostar, 2010). Knjiga sadrži sve dokumente i faksimile iz Službenog glasnika Opštine Mostar o pokretanjima Šantićevih večeri i o Književnoj nagradi 'Aleksa Šantić', potkrepljuje Šarić svoje tvrdnje.

 KOMENTAR ORGANIZATORA: Monografija dokumentuje sve 

Kako bismo čuli i drugu stranu, kontaktirali smo organizatore manifestacije, potpredsjednicu SPKD „Prosvjeta“, Gradski odbor Mostar Sanju Bjelica Šagovnović koja nam je kazala da o ovome ne bi polemizirala, posebno ne u jeku priprema ove manifestacije koja i započinje u oktobru. Kratko i jasno je poručila:

- Dana 26. oktobra će biti predstavljena monografija koja će dokumentovati i pokazati sve!

Javio nam se sveštenik Radivoje Krulj, član organizacionog Odbora 100. Šantićevih večeri poezije, dopisom koji u cjelosti prenosimo:  

„ Dragi prijatelji, sa dopuštenjem Predsjednice Organizacionog odbora 100. Šantićevih večeri poezije g-đe Sanje Bjelice Šagovnović šaljem odgovor na vaš dopis.
Činjenice kažu da su večeri poezije u čast pjesnika Alekse Šantića počele da se redovno održavaju od 1920.godine pa do danas. Znači 1920.godine su bile PRVE, 1921. DRUGE....DESETE su bile 1929.godine, što znači da su ove 2019.godine 100-te jubilarne Večeri.
Kao dokaz ove tvrdnje šaljem vam sadržaj i program od Šantićeve večeri, održane 1920.godine u Mostaru (prilog broj 1).
Većina besjeda iz proteklih nekoliko decenija nije sačuvana, a besjeda dr Pere Slijepčevića jeste, koju vam takođe dostavljam (prilog br 2).

Kontinuitet večeri nije čak prekinuo ni Drugi svjetski rat. Upečatljiv je program i organizacija Večeri iz 1944.u okupiranom Beogradu koju organizuju preživjeli i u Beograd izbjegli Mostarci (prilog br 3.) Evo i besjede iz 1944.godine Justina Popovića (prilog br. 4)
Ovdje je zaista malo prostora da nabrajam svaku veče u kontinuitetu iz godine u godinu. Iz štampe izlazi ovih dana moja opsežna monografija koja dokumentuje svaku godinu, program, učesnike, besjede, plakate...

 Ni poslednji rat nije prekinuo kontinuitet. Primjera radi, dostavljam vam dio monografije o Večerima 1993.godine kada izbjegli Mostarci dodjeljuju i Šantićevu nagradu (prilog broj 5) Sačuvana je i besjeda Radmila Brace Andrića iz te godine koju vam takođe dostavljam (prilog br 6).

Zaista nam nije jasna tolika ozlojeđenost prema našim Društvima i samom Šantiću od strane g.Šarića, čiji je rad koristan i čija nam je publikacija bila od izuzetne važnosti i pomoći u kompletiranju naše Monografije o 100 Šantićevih večeri i Šantićevoj nagradi“, piše Krulj u komentaru.

(Magazin Start BiH, 4.10.2019.)

U međuvremenu je Salko Šarić uputio redakciji Starta reakciju na ovaj tekst i na komentare  Radivoja Krulja koju ćemo, kako to nalaže profesija, objaviti u narednom broju magazana Start BiH od 18.10.2019.