Knjiga "Sve smo mogli mi", autora Ljube Pavlovića, predstavljena je sinoć u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu. Knjiga obiluje informacijama koje prate razvoj kulturnih dešavanja u Sarajevu, a odnose se na slikarstvo, dizajn, muzičko stvaralaštvo i druge vidove umjetnosti i ljudskog stvaralaštva kroz decenije.

O knjizi su govorili promotori: Mladen Jeličić Troko, Enver Hadžiomerspahić i Derviš Dedan Klokić.

- Knjiga Ljube Pavlovića 'Sve smo mogli mi', ili nekakav sarajevski vremeplov, je nastala u trenutku kada je on shvatio da veliki broj nekih biografija i monografija poznatih grupa i ljudi koji se bave nekim rock and rollom i povješću rock and rolla, kada je shvatio da veliki broj tih knjiga imaju 'nedostatke' - kazao je Jeličić.

Dodao je kako svako od nas u glavi doživljava određeni događaj na drugačiji način.

Zapravo, naveo je on, to je neka vrsta autobiografije, "a Ljubo je imao takav život da je stalno bio u epicentru ili negdje blizu nečega što se zvalo rock and roll, sarajevska škola ili sarajevska scena".    

- On je bio stalno tu negdje. Svirao je u velikom broju grupa, družio se s velikim brojem ljudi, rođen je u centru Sarajeva, gdje su i Fis i Sloga bili na par koraka. Tako da je veliki broj ljudi sa te rock and roll scene prošao kroz njegov život, odnosno  družio se s njima - kazao je Jeličić.

Knjiga se zove "Sve smo mogli mi", po istoimenoj pjesmi koja je, kaže Jeličić, obilježila Jadranku Stojaković, koja ju je pjevala.

- Interesantno je da je tekst napisao Valerijan Žujo, što jako puno ljudi ne zna - kazao je Jeličić.    

Dodao je da je ova knjiga namijenjena svima onima koji žele da saznaju nešto o Sarajevu iz tog perioda.

- Ljudi mogu steći nekakav utisak i neka svjedočanstva o tome kako je Sarajevo izgledalo u tom periodu. Naravno, lični štih je dao Ljubo, jer ne može drugačije - zaključio je Jeličić.    

Bogata karijera

Podsjećanja radi, karijera Pavlovića krenula je sredinom 60-tih godina prošlog vijeka, kada je počeo svirati u muzičkim grupama, što ga je krajem 90-tih odvelo u inostrane muzičke vode.  Zapravo, teško je u nekoliko rečenica predstaviti  autora knjige "Sve smo mogli mi". Njegova bogata karijera započinje još davne 1966. godine kada je ušao u svijet muzike u kojem je, kako kaže, sve donedavno bio.

Ljubomir Ljubo Pavlović svirao je u nekoliko uspješnih sarajevskih pop rock grupa. Počeo je u Pionirskom centru na Grbavici, sa grupom “Mladi”, zatim slijede “Specijal Faktor”, “Romeo i Julija”, “Kodexi”, “Kamen na kamen”, “Vokins” i “Rezonansa”.
Učestvovao je na više albuma i mnoštvu singlova sa raznim grupama i vokalnim solistima.

U sklopu kultne tv. emisije “Na ti”, kao studijski muzičar, snimao je spotove i aktuelne hitove sa raznim učesnicima. Godinama je išao na dugačke turneje širom ex Yu i ljetne programe jadranskom obalom i hotelima.

Od otvorenja je aktivan u Domu mladih Centra Skenderija, gdje je sa grupom “Kodexi” oborio svjetski rekord u dužini neprekidnog  sviranja - puna 32 sata.

Organizovao je, kao rukovodilac poslovnice za programe, seriju gostovanja najboljih jugoslovenskih grupa u sezoni 1980/81. godina. Nakon toga odgajao i pomagao desetine mladih grupa i muzičara u “šminkernicama” iste ustanove, uz jedini uslov da budu predgrupe najboljima u cilju sticanja iskustva na sceni.

Onda je uslijedila karijera u inostranstvu. U Vankuveru (Kanada), Pavlović je nakon strogih kriterija položio zahtjevnu muzičku audiciju u Tom Lee centru, formirao profesionalnu grupu “Party of four” za rad na Cruise Ship i snimio CD popularnih jazz standarda. Time su mu širom otvorena vrata za rad u rastućoj industriji zabave na luksuznim brodovima.

Testament generacije koja nestaje

Grad čine ljudi a upravo o njima, stvarnim junacima grada Sarajeva, njegovog grada, piše Ljubo Pavlović u knjizi "Sve smo mogli mi".  Iz prve ruke, jer on je ovdje i svjedok i aktivni učesnik i kreator dešavanja. Ili kako napisa poznati bosanskohercegovački pijanist, kompozitor i dirigent Sinan Alimanović: 

"Moj prijatelj Ljubo Pavlović objavio je vrijednu knjigu i dao pečat jednom vremenu."

Kroz svoju knjigu, vraća Pavlović i sebe i njene čitaoce u jedno davno, prošlo vrijeme, kada su mali ljudi bili veliki i veliki mali i kada je ovaj grad bio, kako se to voli reći, opravdano, „rasadnik talenata“. O njima upravo piše Ljubo Pavlović u ovoj knjizi koju naziva testamentom generacije koja tiho nestaje. I pri tom ne misli samo na njihovo fizičko nestajanje.

Testament je to koji će nas i oraspoložiti, i rastužiti, i posvađati, i pomiriti, ali prije svega upozoriti da ne zaboravimo i da cijenimo ono što smo imali, da ne zaboravimo one koji su Sarajevo učinili velikim i poštovanim.

Upravo ovom knjigom, Pavlović je dao svoj doprinos tome.