Intervju

Biće rata, neće biti rata, ko zna šta se iza brda valja, gdje ima dima ima i vatre opet su glavne teme zabrinutim građanima u Bosni i Hercegovini. Sluđivanje i utjerivanja straha građanima manjim ili većim intenzitetom traje ciklično već decenijama. Trenutno smo kao društvo ponovo u ciklusu visokog intenziteta.

Zašto nam se dešava to što se dešava i da li se stvarno nešto „iza brda valja“ portal Startbih je pokušao, bar djelimično, saznati od sociologa Esada Bajtala.

Zašto nam se kontinuirano dešavaju sve ove tenzije?

Ništa se ne događa slučajno. Oni kojima odgovara stanje dizanja tenzija, dizanja, straha, prijetnje, ucjena, nisu od juče ovdje na političkoj sceni. Oni to kontinuirano rade već 30 godina, iz najmanje dva razloga. Prvi je što ratom nije postignut konačni cilj onoga šta je bilo zacrtano. Dakle, u pozadini su velikodržavne ili u ovom primjeru velikodržavna politika koja nije realizovana do kraja. Sada se to pokušava riješiti nekim drugim sredstvima. Drugi razlog je također vrlo realan, a spada u jedan personalni kontekst. Ljudi koji su se obogatili ratom i nastavili bogaćenje poslije rata, i zgrnuli ogromno bogatstvo za koje nemaju ni opravdanja, ni racionalnog odgovora pred onima koji ih to pitaju, kao što je kritičko novinarstvo ili opozicija ili eventualno njihovi građani, naravno da moraju tražiti teme za priču da bi se izbjegla ova tema o kojoj govorim. I to su dva razloga koji sve to psihološki objašnjavaju. Radimo sve da ne radimo ono što bi trebalo raditi.

Žao mi je što svi skupa gubimo evo već 30 godina odgovarajući uvijek na ista pitanja.

A šta bi, vlasti, zapravo trebale raditi?

Trebali bi svom narodu i građanima pružiti budućnost, trebalo bi pružiti neki normalan život, trebalo bi dati one demokratske uslove življenja, rada i bivanja koji se uvijek iznova obećavaju u predizbornim skupovima i pričama, ali se to ne događa. Pošto se to ne događa onda treba izbjeći pitanja zašto živimo ovako kako živimo. Kako je moguće da neki imaju sve, a drugi manje od ništa. Zašto je neko izašao iz rata bogat, a neko nikakav i da ne nabrajam dalje. To je serijal pitanja na koja nema racionalnog odgovora. A kad nemate racionalni odgovor onda imate iracionalnu situaciju koja izbjegava postavljanje tih pitanja.

 Ali kako im to uvijek upali?

Računa se na taj refleksni dio ljudske prirode. Rat još nije zaboravljen, bilo je to takoreći juče. Svi oni koji su kroz njega prošli, preživjeli ga, vrlo dobro se sjećaju svega i svačega jer je to bilo ogavno. To je bio krajnje krvav, krajnje prljav, ciničan, bezobrazan rat koji je unaprijed bio determinisan, pljačkaški, ekspanzionistički, pseudopolitički ili kako god uzmete. Pošto se ljudi toga sjećaju, a ne bi htjeli da im se to ponovo dogodi, da gledaju kolone ili da sami budu u koloni koja ostavlja kuću, ostavlja sve što je čitav život radila, naravno da se boje. Radi refleks u ljudima. A znate kako djeluje refleks jata odnosno gomile. Kad vam vrapci dođu avliju, zoblju neko zrnevlje, dovoljno je da jedan prhne u vazduhu, a da ništa prije toga nije bilo svi polete za njim. E ti političari koji to rade, ne treba ih čak ni imenovati, ali ima jedan koji je šampion šampiona u cijeloj toj priči, prebogat i pretežak i on sve to proizvodi. Drugi koji su malo manje mangupi od njega i nisu mnogo pošteniji, to jedva dočekaju iako se kriju iza njega također su dio ove priče. Ali šampion ipak postoji.

Ideologizirani obrazovni sistem koji ne daje obraz, ne daje pamet, ne daje moral, ne daje ništa, daje samo strah, iluzije, laži, dominira od obdaništa do univerziteta.

Zašto je to tako?

Žao mi je što svi skupa gubimo evo već 30 godina odgovarajući uvijek na ista pitanja, jer svijet je takav kakav je i to je sve gomila. Samo se sjetite izbornih priča. Uvijek su to enormne laži koje se obećavaju. Nema hljeba u ovoj zemlji, u regionu, dakle elementarna je stvar, nema posla,a  čim nema posla nema hljeba. I realno bi bilo, a ima dovoljno novca i to svi znamo, samo ga treba rasporediti kako treba da bi se taj elementarni posao mogao obezbijetiti, toga ima dovoljno i to bi ozbiljna politika mogla obećati, ali to ne rade jer niko neće reagovati i niko neće glasati za vas ako mu obećavate hljeb koji je realan. Svi će glasati za vas kada pričate priču o zlatnim kašikama, o glupostima, o ne znam čemu, jer je to laž. Između istine i laži, između realnog i racionalnog gomila se ponaša tako. Biraju iracionalno i nerealno. I oni vode takve politike, iracionalne, nerealne, besmislene i to im uspijeva i sad mi razgovaramo o tome zašto je to tako. Nema odgovora zašto je to tako jer nema kritičke misli, jer nema obrazovanja koje sprema za kritičku mislu. Imate potpuno ideologizirano obrazovanje, a odgoja nema nikako. Dakle taj ideologizirani obrazovni sistem koji ne daje obraz, ne daje pamet, ne daje moral, ne daje ništa, daje samo strah, iluzije, laži, dominira od obdaništa do univerziteta. I naravno da su ljudi već unaprijed oblikovani na način kako to odgovara političkim mangupima.