U Bosni i Hercegovini, usred njenog glavnog grada, proizvode se originalna nalivpera i olovke. Puni ručni rad i sve sastavljeno od domaćih materijala. Zapravo skoro sve. Za sada fali domaća tinta i domaće perce, ali se i na tome radi ubrzano.

Iza svega stoji Dejan Šaran, grafički inženjer, suvlasnik štamparije Šaran, profesionalni trener golfa i jedan od potomaka poznate familije od koje potiču i oni šaranski kvalitetni muzičari, SKROZ kvalitetni, momak koji je zašao u šestu deceniju i počeo razmišljati o nekim drugim važnijim stvarima od toga ko je na vlasti, ko je u crkvi, ko u džamiji...

Nebo iznad Poljina

Najbolje je Šaran razmišljao na prvom bosanskohercegovačkom golf terenu. Jer tamo dosta vremena provodi - profesionalni je golf trener, opet prvi u BiH. Ili možda jedan od prvih. To nije ni bitno u ovoj priči!

A evo kako je ona počela:

- Tog sam dana imao mnogo posla, baš mnogo. Neki veliki posao bio u štampariji. Da dođem sebi, da se malo dovranišem, odem na golf teren, odigram par rupa... Opet napet, umoran... Naručim espreso, sjednem sam sa sobom, pala noć, vedro nebo bilo... Iznad terena milijarde zvijezda. Mislim, maštam... Razmišljam o svemu, svakome i svačemu. Ta 21. je vijek, telefaxa više i nema, slabo se šta printa, sve je online... Sjetim se djetinjstva, osnovne škole, prvog razreda, učiteljice. Sjetim se slova! Učio sam slova, kao i svi u to doba. Sjetim se informacije da jedan broj djece u Skandinaviji, tako piše na Googlu, uopšte ne zna pisati slova. Znaju kucati sva slova na kompjuteru, na mobitelu... No slabo im, ja l' nikako, ide pisanje - opisuje naš sagovornik „nadolazak“ njegove genijalne ideje.

Ovaj odmor, ovo „gledanje u nebo“ iznad Sarajeva desilo se prije nešto više od osam godina, u kraju koji se sada računa kao dio gdje žive bogataši, rezervisan za elitu... Odmah da napomenemo – u vrijeme kada je prvi vlasnik prvoga tržnoga centra u BiH pod imenom VISA napravio Golf klub, naselje Poljine u današnjoj formi nije ni postojalo. Samo napominjem.

I tako, dok Šaran gleda u nebo iznad Poljina premeće po glavi:

- Prvo je bila neka vrsta ugljena kojom su pisali po pećinama, pa neka kreda, pa pero guščije što se umače u mastilo... Pa pero... nalivpero... Penkala... I pade mi na um da i mi smo u Bosni i Hercegovini imali pismene ljude, vrlo pismene, nečim su pisali, postoje tragovi! - veli naš sagornik.

I odluči Šaran, inženjer grafički, profesionalni golferski trener, da napravi prvo bh. pero, alat za pisanje koji će podsjećati na staro doba kada je Bosna bila velika i važna.

- Sve svoje mašte i razmišljanja ja obično zapišem te par dana poslije pročitam i ponovo razmislim o tome što sam zapisao. Ovaj zapis o nalivperu, olovci, penkalu, prvoj spravi kojom se piše sam pregledao odmah sutra ujutro. I oduševio se, obradovao, baš kao da je to neko drugi smislio, zapisao - nastavlja Šaran.

Od ideje do realizacije prošlo je dosta vremena. Ali drugačije, definitivno, nije bilo moguće. Valja od ideje ručno napraviti nalivpero, pero, penkalo, olovku:

- Počeo sam tvrdoglavo i uporno istraživati na sve moguće načine. Pročitao sam gomilu istorijskih knjiga, išao u arhive, muzeje, guglao, putovao, koristio štamparske i golferske veze širom svijeta. Istraživao, baš ozbiljno dugo i duboko istraživao - priča nam.

Velika Britanija je, ako niste znali, država koja zaista drži do pisanja, nalivpera, hemijskih olovaka...

- Na jednom golferskom turniru u Britaniji sam ispričao ideju čovjeku koji je vlasnik ogromnoga lanca koji se bavi proizvodnjom i prodajom olovaka. Ništa! Uopšte nije htio razgovarati sa mnom o tome. Vjerovatno je pomislio: mala BiH, skoro tri miliona stanovnika... I da sada oni proizvode nalivpera. I to ručni rad. Ekskluzivna. Tek nakon pet godina, kada sam već skoro sve napravio vezano za prvo bh. nalivpero, javio mi se. I hvala mu. Mnogo mi je pomogao. I još će nam pomoći - kaže Šaran.

Prvo nalivpero je bilo za tatu

Kada se govori o ekonomiji svijeta u prvom planu su, naravno, plin, nafta, žito, elektronske komunikacije, zlato... Malo je poznato da proizvodnja pribora za pisanje, na godišnjem nivou, pravi četiri milijarde dolara.

- Mi smo počeli s istraživanjem prije šest godina, imamo do danas nekoliko vrsta nalivpera i penkala. Ime firme je Kotromanich. Radi s e unikatnim primjercima. Vlasnici naših nalivpera, unikatnih radova od raznih vrsta drveta žive diljem svijeta. E, mi smo ti koji sada rukom rade nalivpero za svakoga, po narudžbu i zna se da je to iz Sarajeva, iz BiH! - ističe ponosno Šaran.

Neki bi rekli, cijene su prava „sitnica“, od 200 do 3.000 konvertibilnih maraka. Ali mora se ovdje napomenuti da se radi o priboru za pisanje koji je rukom, svaki dio pojedinačno napravljen od posebnih vrsta drveta, ponekad starog i pet hiljada godina, od srebrenih, zlatnih dijelova, dijamanata i druge vrste dragog kamenja. Cijena ovisi o materijalu koji se koristi. Sve se brižljivo radi starom tehnikom izrade olovaka i spretnim rukama malog tima ljudi koji ulažu mnogo truda, znanja, vještine, a posebno energije.

Prije dvije godine je na  Sajmu knjige u Skenderiji Dejan Šaran i njegovo nalivpero, rukom rađeno, unikatno, pod zajedničkim naslovim Kotromanich dobi zaslužnu nagradu. Isti je dan Šarana primio i član Predsjednišva BiH Željko Komšić, koji je prvi shvatio značaj prvoga bh. nalivpera i njegove simbolike.

- Veoma sam sretan zbog nagrade i jako mi je drago što je gospodin Komšić našao vrijeme koje mi je baš posvetio. Mogu reći da sam gotovo sat vremena govorio o svemu vezano za ove moje „olovke“. Vidjet ćemo šta će biti dalje! Mislim da bi bilo dobro da Kotromanich nađe mjesto među poklonima stranim državnicima i gostima Bosne i Hercegovine - kazao je Šaran.

Prvo nalivpero poklonio je svome ocu Hidajetu Šaranu, za njegov 75. rođendan. Nije Hido, veli on, stari komunista koji se odmah nakon penzije povukao u svoju prelijepu vikendicu, pojma imao o čemu se radi.

- Moj tata inače jako voli da govori, da priča, pripovijeda, sve nas uči pameti, budućnosti, daje savjete, uputstva. Pred njegovom vikendicom ima jedna šljiva najmanje 70 godina stara. Ja sam, vrlo tajno, neprimjetno, prišao i testerom otpilio jednu manju granu. Uzeo je, obradio kako treba, mnogo je tu posla, kuhanje, sušenje, obrađivanje, lijepo šlajfanje - veli mlađi Šaran.

Hidajet Šaran je za svoj 75. rođendan dobio personalizirano, svoje lično nalivpero, rukom svoga rođenoga sina Dejana Šarana izrađeno. Trajala je ta izrada, obrada mjesecima.

- Hido, moj tata je, nakon svega, samo zaćutao! Gledao je ono nalivpero što sam mu napravio. Mislim da ga je gledao punih sat vremena. Bez ijedne riječi izgovorene! A to je za moga tatu Hidu - ekskluziva. Nikada u životu nije imao sat tišine! - uz osmijeh nam kaže Dejan Šaran.

Inspirisani bosanskim kraljevima

Inspiraciju u stvaranju, kako kaže Dejan Šaran, ovog instrumenta pisanja, nalazi u kulturnom nasljeđu i bosanskoj dinastiji Kotromanića za koje u dokumentima stoji da su „vladali Bosnom od njenog postanka“ i da je opstala sve do dolaska Osmanlija 1463. godine. Sve to isprepliću sa željama pojedinca, karakterom, vremenom, godinama, branši, znaku, materijalima. Tako je, naprimjer, jedan od modela izrađen od snažnog crnog drveta u kombinaciji sa metalom sa zlatnikom kralja Tvrtka koji se nalazi na vrhu olovke. Kod drugog modela tijelo je urađeno od abonosa starog oko 3.200 godina, tu je kombinacija kirinita i metala presvučenog 18-karatnim zlatom, izvanredno titanijum perce „koje će vam omogućiti savršenu plovnost po papiru“.

- Uspjeli smo od slomljenog golf štapa napraviti model "Golf je i moja igra" povezujući se sa vrsnim istraživačem koji je uspio od grafita da napravi golf štap. Ove edicije su u malim ograničenim količinama. Grafit je osnovni materijal, a svi metalni dijelovi su napravljeni od srebra i pozlaćeni sa 24-karatnim zlatom - opisuje Šaran ovu neobičnu kolekciju.

Pogledajte video: