POZITIVNA BIH

Oni su prognana i raseljena lica, djeca bez roditeljskog staranja, žive u kolektivnim i izbjegličkim naseljima ili su bivši ovisnici o drogama, pripadnici manjina... Ulični fudbal im je promijenio život. Neko se oženio, neko završio školu, zaposlio se! Većina ih prvi put putuje van BiH!

Fudbaleri beskućnici iz BiH su se i ove godine vratili s osvojenim prvim mjestom na evropskom prvenstvu, koje je održano u Bugarskoj. Smješi im se i medalja na svjetskom prvenstvu koje se sredinom jula održava u Glazgovu. Iz Čilea su, prošle godine, donijeli srebro! Ne ljute se kada ih navijači u BiH ne dočekuju kao šampione. Vele, ne dočekuju ni profesionalce šampione, pa kako bi njih, amatere!  

PRVI ŠEŠIR

- Svaki naš povratak sa svjetskog prvenstva bude skromno obilježen u krugu naših prijatelja i sponzora. Puno nam to znači. Ali je mnogo veća radost kada jednog od igrača dočekaju susjedi i prijatelji u kolektivnom centru ili domu za djecu u kom živi, nego da nas dočeka neki političar - kaže Elmedin Škrebo, selektor bh. reprezentacije fudbalera beskućnika, inače socijalni radnik.

Za našu fudbalsku reprezentaciju beskućnika ove godine su igrali Eldin Baraković, Sejfudin Beganović, Jovan Malinović, Esmin Muharemović, Danijel Kolanović, Sefer Halilović, Asmir Mehić i Mehmed Baščelić, uz selektora Škrebu i fizioterapeuta Vedada Kovačevića, koji zajedno sa Škrebom čini menadžment i servis ove reprezentacije. Na svjetskom prvenstvu u Glazgovu bit će jedna od 48 reprezentacija u muškoj i 16 u ženskoj konkurenciji. Sedmi su na rang-listi i zbog toga su u prvom šeširu za izvlačenje grupa.

- Igrači su mladi iz socijalno ranjivih, marginaliziranih grupa: beskućnici, prognana i raseljena lica, djeca bez roditeljskog staranja, korisnici smješteni u kolektivnim i izbjegličkim naseljima, bivši ovisnici o drogama, pripadnici manjina... Značajnije od njihovih rezultata je to da im igra promijeni život, što žele da budu bolji nego jesu. Neko se oženi, završi školu, zaposli se! Većina ih prvi put putuje van BiH! Takva iskustva igračima promijene život, učine da se osjećaju ponosnim kao reprezentativci i ambasadori svoje zemlje. To i jeste cilj projekta. Nema veće sreće nego kada nekoga izvučete iz rupe i promijenite mu život. Oni su pravi reprezent našeg društva, sporta, jer žive i rade u uslovima u kojima je teško raditi bilo šta - priča Škrebo.  

FUDBAL MIJENJA ŽIVOT

Humanitarna organizacija Forum solidarnosti - Emmaus (MFS-Emmaus), iz Doboj Istoka, kao partner Homeless World Cup (HWC) realizuju projekat Malonogometne reprezentacije beskućnika BiH od septembra 2011. Bh. reprezentacija je učestvovala na četiri svjetska prvenstva (Meksiko 2012, Poljska 2013, Čile 2014. i Holandija 2015) i najveći uspjeh je srebro iz Čilea.

- Osnivači fondacije Homeless World Cup su Mel Young, iz Škotske, i Herald Schimed, iz Austrije. Na ovu su ideju došli nakon konferencije o beskućništvu, održane 2001. godine. Namjera je bila da promijene život beskućnika kroz fudbal. Prvi godišnji turnir beskućnika je organizovan u Grazu 2003. godine, a danas Fondacija HWC podržava mrežu od 73 međunarodne partnerske organizacije. Medijskom promocijom se postiže da društvo prepozna problem beskućnika i da preuzme odgovornost za kontinuiranu podršku u rješavanju problema socijalne isključenosti ove kategorije - pojašnjava Škrebo.

Bh. reprezentacija je nastala tako što su partneri MFS-Emmausa iz Hrvatske i Slovenije predložili osnivanje reprezentacije. Škrebo kaže da to nije bilo teško napraviti, pogotovo na području kantona Tuzla, gdje još uvijek postoji veliki broj kolektivnih i izbegličkih naselja, centara za brigu o mladima bez roditeljskog staranja. Prije pet godina, 11. augusta 2011. godine, stigla je zvanična potvrda o članstvu malonogometne reprezentacije beskućnika BiH u svjetskoj organizaciji.

- U traganju za igračima su bili angažovani i socijalni radnici i rukovodioci terapijskih zajednica, humanitarci, upravitelji izbjegličkih centara, a konačan izbor od osam igrača pravi moja malenkost, selektor - kaže Škrebo.

HWC ima, objašnjava Škrebo, 11 kiterija za izbor igrača od kojih je dovoljno ispoštovati jedan: nedostatak doma, loši stambeni uslovi, prognaništvo s ognjišta, boravak u uzurpiranim objektima, kolektivnim centrima, izbjegličkim naseljima, romskim naseljima, terapijskim zajednicama...

- Nažalost, zakonodavstvo u BiH nije definisalo termin beskućnik ili beskućništvo. Zakon ih ne tretira i stoga nemamo klasičnih beskućnika uključenih u projekat - kaže Škrebo.

DONATORI

Ova reprezentacija se inače finansira isključivo iz donacija. Treninge, prevoz igrača na pripreme, smještaj i učešća na manjim turnirima, kakav je i ovaj posljednji u Bugarskoj, finansira organizacija. No, za učešće na svjetskim prvenstvima potrebna su im veća sredstva i ovise o donatorima. Najveći donatori bili su Ministarstvo kulture i sporta u Vladi FBiH, gradonačelnik Doboja Obren Petrović, načelnik općine Gračanica Nusret Helić, Nogometni savez BiH, Nogometni klub Široki Brijeg, fudbalski reprezentativac BiH Muhamed Bešić, koji je zvanični ambasador udruženja Emmaus, reprezentativci Vedad Ibišević i Emir Spahić, te FK Sarajevo.

HRANE, OBLAČE, FINANSIRAJU

MFS-Emmaus je nevladina humanitarna organizacija osnovana 1999. godine. Pomaže ugroženom stanovništvu. Urede imaju u Doboj Istoku, Sarajevu i Srebrenici. Za njih radi 220 zaposlenih, 50 volontera. Trenutno rade sa štićenicima prihvatnog centra Duje, u Doboj Istoku, u kom je smješteno 404 korisnika različitih socio-zdravstvenih patologija. U BiH finansiraju 1.040 djece bez jednog ili oba roditelja, stipendiraju 547 djece u Burkini Faso. Obezbjeđuju internatski smještaj za djecu Srebrenice u Potočarima, dnevni centar za djecu i mlade u Srebrenici, brinu o narodnoj kuhinji u Doboju, gdje se dnevno priprema 300 obroka. Reprezentacija beskućnika je jedan od projekata kojim nastoje skrenuti pažnju javnosti na probleme beskućnika u BiH.

MILANO, PARIZ, AMSTERDAM…

Fudbaleri beskućnici igraju ulični fudbal, streeet socer. Ekipa broji tri plus jedan igrač, maksimalno osam sa rezervama. Utakmica traje 15 minuta, igra se na otvorenom, na mjestima na kojima je teren ograđen. Pravilo je da niko ne može biti član reprezentacije više od godine, a članovi reprezentacije ne mogu biti mlađi od 16 godina.

- Uvijek se bira ambijent ulice, trga, zbog simbolike naziva projekta i prvenstva. Publike uvijek ima, naročito na svjetskim prvenstvima jer se igra u centrima velikih gradova. Do sada su svjetska prvenstva igrana u Meksiko Sitiju, Milanu, Parizu, Amsterdamu, Glazgovu... Za nas navijaju naši ljudi koji žive u tim i okolnim gradovima. Utakmice se mogu gledati uživo preko interneta i nerijetko na televiziji, na javnim mjestima u zemlji domaćinu - pojašnjava Škrebo.