[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0042.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0042.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0042.jpg","size":"297.14","dimensions":{"width":770,"height":460}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0064.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0064.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0064.jpg","size":"374.94","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0124.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0124.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0124.jpg","size":"225.21","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0143.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0143.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0143.jpg","size":"441.45","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0158.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0158.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0158.jpg","size":"452.13","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0183.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0183.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0183.jpg","size":"446.65","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0206.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0206.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0206.jpg","size":"337.67","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0240.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0240.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0240.jpg","size":"532.38","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0272.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/100x73\/dsc-0272.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/05\/dsc-0272.jpg","size":"502.49","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
POZITIVNA BIH

Svi plaču i smiju se na istim mjestima

Romeo je, recimo, bio Srbin, a Julije, imali smo ih dvije, su bile Hrvatica i Bošnjakinja... Naši režiseri su bili iz Amerike, majstor svjetla iz Engleske, reditelj iz Velike Britanije koji režira sve scenske borbe u Londonu... Super je da mladi ljudi koji su na prekretnici života dobiju priliku da se na ovaj način druže

Ovog avgusta su stanovnici Banje Luke, Mostara, Sarajeva i Splita mogli da vide jedinstvenu izvedbu Šekspirovog djela Romeo i Julija. Izvođači su bili mladi Mostarci, izabrani na audiciju koju su sredinom juna organizovali članovi međunarodnog tima organizacije Youth Bridge Global (Omladinski globalni most). Dvije trećine originalnog teksta izvedene su na lokalnom jeziku, a jedna na izvornom šekspirijanskom engleskom.

POMIRENJE

- Glumice i glumci u ovoj izvedbi predstave Romeo i Julija su mladi Mostarci i Mostarke u dobi od 12 do 25 godina koji su prethodno imali malo ili nikakvo glumačko iskustvo. Postava broji 30 glumaca i 10 članova tehničke ekipe, a režiju potpisuju James Rice i Andrew Garodd. Stručni tim se sastoji od šest ljudi iz SAD-a, Velike Britanije, Kanade i BiH, koji zaista naporno rade sa mladim glumcima amaterima. Probe smo imali pet dana u tjednu. Počinjali bismo vježbama zagrijavanja, potom čitaće probe, učenje teksta, ali i razumijevanje Šekspirovog pisanja, potom scenski pokret... Dva tjedna pred premijeru počinju probe kostima, šminke, svjetla, tona. Tekst izvodimo u cjelini u originalu, sa tim da dio govorimo na engleskom. Izvorni originalni tekst skratimo samo ako vidimo da će nam predstava predugo trajati - pojašnjava Anita Krtalić, producentica predstave Romeo i Julija, drugu godinu članica ove trupe. 

Međunarodni tim organizacije YBG svake godine dolazi u Mostar i s izabranim mladim ljudima postavi novu Šekspirovu predstavu. Godine 2006. je to bila Romeo i Julija, 2007. San Ivanjske noći, 2009. Mnogo vike ni za što, 2011. Oluja,  2012. Kako vam drago, 2014. Na tri kralja ili kako hoćete, a ovog ljeta, kao obilježje deset godina rada, ponovna izvedba Romea i Julije.

- Počelo je kao ideja o povezivanju mladih ljudi u područjima u kojima postoje međunacionalne tenzije. Konačan cilj je pomirenje, pružiti priliku mladim ljudima Mostara različitih etničkih pozadina da zajedno provedu ljeto radeći na nečemu produktivnom, da svoj entuzijazam i talent usmjere u nešto lijepo što će ih povezati i dugo nakon toga konkretnog događaja im ostaviti prijateljstvo koje se stvori tokom rada na predstavi. Vođa tog međunaorndog tima YBG je profesor Andrew Garrod, koji u Mostar dolazi od 1998. Tada je njegov bratio radio u našem gradu i on je, kada je projekat pokrenut, smatrao da je Mostar relevantan prostor za ovaj vid aktivnosti - priča Krtalić. 

On naglašava da u Mostaru više nema otvorenih tenzija, ali da je ovo sjajno iskustvo za mlade ljude.

PROPITIVANJE

- U našoj postavi Romeo je, recimo, bio Srbin, a Julije, imali smo ih dvije, su bile Hrvatica i Bošnjakinja. Režiseri su bili iz Amerike, majstor svjetla iz Engleske, reditelj iz Velike Britanije koji režira sve scenske borbe u Londonu... Super je da mladi ljudi koji su, da tako kažem, na prekretnici života, dobiju priliku da se na ovaj način druže tokom ljeta, da upoznaju teatar, da kroz te teatarske aktivnosti propituju sebe i svijet oko sebe. U ovoj trupi sam već dvije godine. Rad u grupi, posjećivanje radionica koje  organizuju voditelji projekta je preusmjerio moja razmišljanja, pomogao mi da neke stvari sagledam drugačije... - priča Anita.

Napominje da oni koji se pokažu kao posebno nadareni mogu dobiti stipendije za neke teatarske programe u Americi ili Velikoj Britaniji.

- Ilija Pujić je već dva puta bio u Americi, u Institutu Šekspir end Kompani, i odmah se u komunikaciji sa njim vidi da je stekao nova iskustva, samopouzdanje. Prošle i ove godine je bio i koredatelj! Oni koji ne dobiju stipendiju, steknu prijatelje, družimo se prije i poslije proba, a tokom godine, između dva projekta, ostane neka grupica od nas pet-šest koji se često viđamo, idemo na kavu, bazen... Ostanemo prijatelji - kaže  priča Anita.  

Predstava je u svim sredinama gdje su je igrali bila sjajno prihvaćena. Publika svugdje isto reaguje, što je bio jedan od ciljeva projekta.

LJUBAV, AH LJUBAV

- Ove godine smo imali malo modernije kostime i glazbu, nastojali smo se  uklopiti u moderni ambijent. U Banjoj Luci smo bili u Pozorištu madih, u Sarajevu u Kamernom teatru i bili smo sjajno primljeni. I nismo imali nikakvih problema. Publika je podjednako reagovala i u Sarajevu, i u Mostaru i u Banjoj Luci. Ljubavna priča je ljubavna priča i  svuda su se ljudi na istim mjestima i smijali i plakali - priča Anita.

Ističe da im je posebno drago da su ove godine uspjeli otići i u Split, gdje su sjajno sarađivali sa Klubom mladih.

- Izašli su nam u susret oko organizacije, bilo je mnogo publike i bilo je odlično - veli Anita i zahvaljuje Kanadskoj ambasadi i svim donatorima koji su  pomogli realizaciju ovog projekta.

PUJIĆ: SHVATIO SAM ŠTA HOĆU

Ilija Pujić kaže da je odlazak u Ameriku ispunio njegove dječačke snove, da će po završetku studija ekonomije u Mostaru upisati master iz glume ili režije u Engleskoj ili Americi.

 - Predložili su da odem na to školovanje jer su me ocijenili kao nekog ko ima potencijal. Nisam imao pojma da imaju program slanja u Ameriku, na školovanje u Masačusetsu u Institutu Šekspir and Kompani. Boravak u Americi mi je otvorio um za nova razmišljanja, kao da iz kutije uđete u ocean. Shvatio sam šta želim u životu, stekao nove spoznaje. Sada radim na nekim amaterskim projektima, režiram neke komade sa studentima ovdje na Sveučilištu. Neki dan mi je jedna drugarica rekla da od kako radi sa mnom ima novu energiju i da je mnogo toga moguće uraditi i promijeniti - priča Ilija.

Kaže da opet svake godine sa radošću čeka novi dolazak tima YBG jer se raduje radu sa ljudima iz Kanade, Amerike, Engleske, Slovačke....

- Svijet nije tako veliki kako se čini i sve se može. Ako ja iz Mostara mogu raditi sa svim tim ljudima i otići na školovanje u Ameriku, zašto svi ne bi pokušali nešto slično - poručuje Ilija.

 

Podijelite ovaj članak!