POZITIVNA BIH

Nakon poplava koje su pogodile Bijeljinu, „Save the children“, zajedno s Otaharinom, osnovao je Dječiji kutak za djecu koja su bila pod traumom od poplava • Od 145 djece koja su u 2016. korisitili te usluge, njih 91 su Romi

Kroz bijeljinski Dnevni centar za djecu koja žive i/ili rade na ulici, koji je osnovalo Udruženje građana Otaharin, dnevno prođe u prosjeku oko 25 djece, a tokom 2016. godine je 145 djece i 104 roditelja dobilo bar jednu uslugu ovog centra. Sa radom je počeo u oktobru 2014. godine.

- Nakon poplava koje su zadesile naš grad, „Save the children“, zajedno s Otaharinom, osnovao je Dječiji kutak za djecu koja su bila pod traumom od poplava. „Kutak“ je prerastao u „Dnevni centar za djecu koja žive i/ili rade na ulici“. Nalazimo se u prostorijama u kojima je nekada bio Romski omladinski centar, koji još uvijek radi, ali znatno manjim intenzitetom. Naš centar je jedini ovakvog tipa u Bijeljini. U gradu ne postoji nijedna institucija koja bi se starala o ovoj kategoriji djece. Ljudi misle da smo mi Centar za romsku djecu. Nismo! Od 145 djece koja su u 2016. koristili naše usluge, njih 91 su Romi i to pokazuje da mi ne radimo samo sa Romima - objašnjava Vanja Marković, programska direktorica UG Otaharin i koordinatorica Dnevnog centra za djecu koja žive i/ili rade na ulici.

TOPLI OBROK

Ona pojašnjava da su djeca o kojima brinu uglavnom ona iz socijalno ugroženih ili disfunkcionalnih porodica, mahom uzrasta 6-15 godina, koja ne idu redovno u školu.

- To su sva djeca koja su prinuđena da prose, na ulici prikupljaju sekundarne sirovine. Djeca neće sama izaći na ulicu, nego rade ili prose sa roditeljima ili starateljima, ili su ih upravo oni poslali na ulicu. Stoga izostaju iz škole ili nisu nikada ni bila uključena u školski sistem. Njihovi roditelji su ljudi koji jako teško žive - pojašnjava Marković.

Centar djeci pomaže kroz edukativne radionice, tromjesečni program pipreme djece za polazak u školu, zatim radionicama za roditelje, toplim obrokom dva puta dnevno, pranjem veša, tuširanjem, jednokratnom materijalnom pomoći,  uključivanje djece u škole... Direktorica Marković naglašava i da roditelji u Dnevnom centru mogu da dobiju obrok, psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, razne vrste radionica, uslugu pranja veša, te da im osoblje Centra pomaže da stupe u kontakt s institucijama sistema koje im možda mogu pružiti trajnu pomoć.

- Nismo institucija i nemamo prava uraditi ništa više osim interventne pomoći. Uložili smo dosta truda da steknemo povjerenje odraslih i djece koji dolaze kod nas. Često pomožemo u sferama u kojima možda ne bismo trebali, sve u svrhu sveobuhvatne zaštite djeteta. Svim uposlenicima Otaharina su korisnici na prvom mjestu - priča Marković.

Centar, kaže ona, nema mogućnost da prati razvoj djeteta koje dobije pomoć ili zaštitu od njih. Kada dijete prvi put dolazi i roditelj mora da dođe sa njim da bi dozvolio da njegovo dijete prima usluge Dnevnog centra. Tada razgovaraju sa psihologom i socijalnim radnikom koji ih upoznaju s uslugama Dnevnog centra.

- Djecu koja idu u školu pratimo zajedno sa stručnim kadrom škole, redovno razmjenjujemo informacije. Kada djeca odu iz Centra, nemamo  mogućnosti da ih pratimo. Naša snaga su terenski radnici koji dolaze iz naselja iz kojih su naši korisnici. Oni znaju šta je sa djecom koja iz nekih razloga ne dolaze u Dnevni centar. Poznaju skoro sve porodice - priča Marković i napominje da Centar nastoji da prati djecu kroz saradnju sa lokalnim Centrom za socijalni rad i druge institucije.

DJECA I UČITELJI

Otaharin je, kaže ona, formirao i Mobilni interventni tim u kom su predstavnici centra i škola, Centra za socijalni rad i gradske uprave. Tim izlazi na teren dva puta sedmično i obilazi sve korisnike koji su prethodni mjesec neredovno išli u školu. Naglašava da su ljudi koji rade sa djecom i njihovim roditeljima učiteljice, psiholog i socijalni radnik, te terenski radnici i volonteri.

- Volontera, studenata je 15-ak, a terenski radnici su mladi ljudi romske nacionalnosti. U organizaciji ima 16 zaposlenih, od čega je pet Roma. Na ovom projektu angažovano je osam osoba koje su i zaposlene u organizaciji - kaže Marković.

U Centru postoji i biblioteka koja ima literaturu za mlade i za djecu. U fokusu je nabavka kompleta lektire za osnovnu školu. Kada su Dani gradske biblioteke „Filip Višnjić“, najvrijednije učenike centar nagradi tako što ih učlani u biblioteku. Direktorica ne krije da ovaj teški posao ima i dobrih strana, da se uposlenici Centra često emotivno vezuju za djecu.

- Djeca vole da se dokazuju, da budu pohvaljena i primijećena. Sve nas zovu učiteljima i svima poklanjaju svoje crteže. Nedostaju im ljubav i pažnja, a većini i osjećaj pripadnosti. Oni su samo djeca koja žele što i ostala djeca. Opet, ni nama nije lako! Svakodnevno se susrećemo sa teškim životnim pričama gdje najviše ispaštaju djeca. U ovakvim poslovima je zaista potrebo imati dobar tim ljudi jer uz razgovore sa kolegama lakše se prebrode neke stvari. Najčešće dođe do razočarenja kada bude očigledno da je sistem zakazao i da su nama ruke zavezane. Tada nemamo puno izbora nego voditi duge razgovore sa korisnicima i objašnjavati da smo preduzeli sve što je u našoj nadležnosti - priča Marković.

Dnevni centar se finansire isključivo donatorskim sredstvima. Godišnji troškovi Centra su oko 80.000 KM, uključujući režije, zakup prostora, plate za stručno osoblje.

JUTRO

Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma Otaharin (zora ili jutro na romskom jeziku) osnovano je 2005. godine.

- Za svoj smo rad 2014. godine dobili nagradu Evropske komisije za integraciju Roma. Zaposlili smo veliki broj ljudi i svi smo ponosni na to. Vizija naše organizacije je BiH kao odgovorno društvo u kojem su svi građani ravnopravni, a posebno obrazovno, socijalno i ekonomski isključene, marginalizovane i ranjive grupe. Veliki je broj donatora sa kojima sarađujemo: Save the children, Evropska komisija, SHL, GIZ, IN, BMZ, CARE, REF, ASB... Sa KULT-om i USAID-om trenutno realizujemo projekat „Ulica je samo put do kuće, a ne dom - osigurajmo djeci prava“. Cilj projekta je doprinos zaštiti bezbjednosti djece zatečene u prosjačenju i prisilnom radu, kao i djece koja su potencijalne žrtve trgovine ljudima -  pojašnjava Marković.