Vijesti / Svijet

Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku obratio se i katarski emir Nj.V. Tamim bin Hamad Al Tani.

Govor odražava katarske aktivnosti, stavove, planove i posvećenost temama poput pandemije COVID-19, Afganistana, Bliski Istok (deklaracija Al-Ula, Palestina, Iran, Sirija, Libija i Jemen), borbe protiv terorizma, važnosti edukacije, kibernetičke sigurnost i klimatskih promjena.

Ovo su neke od najvažnijih poruka iz njegovog govora:

 „Sastali smo se danas ovdje nakon teškog vremena koje je svijet doživio i još uvijek doživljava kao posljedicu pandemije COVID-19, koja je za sobom ostavila milione žrtava i bezbroj humanitarnih, društvenih i ekonomskih kriza. Potvrđujemo svoju podršku postizanju prioriteta sadržanih u viziji predstavljenoj na ovoj sesiji, naglašavajući neophodnost pravične distribucije vakcina, osiguravajući njihovu dostupnost zemljama na južnoj hemisferi, te liječenje za sve, kao i neophodnost koordinacije napora u borbi protiv još jedne pandemije, a to je pandemija lažnih vijesti, teorija zavjere i neviđenog skepticizma o učinkovitosti vakcina koje su također zahvatile svijet tokom ove pandemije, što i dalje ometa potrebno širenje vakcina u pozadini nastavka ove pandemije.

Ovdje ističem da je Država Katar zauzela uravnotežen i učinkovit pristup u rješavanju pandemije i njenih utjecaja na zdravlje i ekonomiju na nacionalnom nivou. Iskustvo je pokazalo da uspjeh u ovoj konfrontaciji ovisi kako o politikama i sposobnostima države, posebno u oblasti javnog zdravlja, tako i o osjećaju odgovornosti građana i njihovom nivou svijesti. Na temelju našeg partnerstva s međunarodnom zajednicom u suočavanju s globalnom krizom, Država Katar nije posustala u pružanju podrške relevantnim međunarodnim institucijama i zemljama pogođenim pandemijom. Nastavljamo pružati medicinske potrepštine i brinuti o drugim potrebama vezanim za suzbijanje pandemije putem Globalnog saveza za vakcine i imunizaciju (Gavi) i pružajući podršku Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Humanitarnoj inicijativi za pružanje vakcina najugroženijim skupinama i zemlje kojima je pomoć najpotrebnija. Pitanje sukoba oduvijek okupira Ujedinjene nacije i na njih je postavilo mnogo tereta. Nažalost, regija Bliskog istoka izvor je velikog dijela ovih tereta. Stoga Katar doprinos na polju mirnog rješavanja sukoba, uključujući iznošenje koncepata kolektivne sigurnosti, smatra jednim od svojih prioriteta.

U sukobima nema sigurnosti, stabilnosti, razvoja ili pristojnog ljudskog života. Uvijek smo željeli uspostaviti atmosferu mira, stabilnosti i saradnje u regiji. Kao primjer, na nivou Zaljeva, u našem neposrednom okruženju, više smo puta naglašavali važnost Vijeća za suradnju za arapske zemlje Zaljeva (GCC) i našu predanost rješavanju svih razlika kroz konstruktivan dijalog. Deklaracija Al-Ula, koju su čelnici GCC-a izdali prošlog januara, došla je kao utjelovljenje načela rješavanja razlika kroz dijalog zasnovan na zajedničkim interesima i poštovanju. S druge strane, vidimo da ne postoji rješenje za nesuglasice i razlike u stavovima sa Iranom, osim kroz racionalni dijalog zasnovan na uzajamnom poštovanju. To se odnosi i na pitanje povratka nuklearnom sporazumu s Iranom.

Mislim da niko nema alternativu ovom pristupu, čak ni oni koji se protive vraćanju na sporazum. Ove godine bili smo svjedoci izraelskog nasilja u okupiranom istočnom Jeruzalemu, te ponavljanja napada na islamske i kršćanske svetinje, posebno džamiju Al-Aqsa tokom svetog mjeseca Ramazana, te oduzimanja palestinskih domova u kontekstu judaizacije i politike naseljavanja. Nakon toga je uslijedila opasna vojna eskalacija u Pojasu Gaze, koja je uzrokovala stotine žrtava među nenaoružanim civilima, te uzrokovala pogoršanje ionako teške humanitarne situacije u Gazi. Međunarodna zajednica snosi odgovornost za postizanje sveobuhvatnog i pravednog mirnog rješavanja palestinske stvari uspostavljanjem palestinske države na granici iz 1967. sa istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, uz državu Izrael, i okončanjem okupacije arapskih zemalja, te pravednom rješavanje izbjegličkog pitanja.

To je ono što se međunarodna zajednica dogovarala decenijama, ali nije našla put ka implementaciji uprkos rizicima koje predstavlja ovo pitanje jer je ostalo neriješeno. Kao rezultat ovog kontinuiranog odugovlačenja, povremeno se pojavljuju oni koji vjeruju da se palestinska stvar može marginalizirati na međunarodnoj agendi ili može zaobići tako duboko ukorijenjeni nacionalni cilj predlažući ideje poput poboljšanja ekonomskog položaja stanovništva pod okupacijom umjesto ukidanje okupacije. Nedavno je pitanje evakuacije stanovnika naselja Sheikh Jarrah i Silwan, napad na džamiju Al-Aqsa od strane doseljenika i palestinski, arapski i međunarodni bijesni odgovor naroda ponovo potvrdio važnost palestinskog problema, kao i da ne postoji način da se to zaobiđe. Odluka Amerike da se povuče iz Afganistana nakon pregovora s talibanima predstavljala je izuzetno kritičnu prekretnicu za ovu zemlju.

Kao što znate, Katar nije štedio napore u pružanju pomoći u evakuaciji hiljada pojedinaca i porodica različitih nacionalnosti tokom proteklih sedmica. To je bila naša humanitarna dužnost. Ali najvažnija stvar na koju želim da se osvrnem je da smo bili uvjereni da rat ne nudi rješenje i da će na kraju doći do dijaloga. Na osnovu toga smo i postupili kada smo ugostili predstavnike talibana, kada su nas međunarodni partneri zamolili da budemo pokrovitelji i otvorimo direktan dijalog između njih i talibana u Dohi. Ova pozicija se pokazala tačnom. Država Katar potvrđuje svoj čvrst stav o potrebi zaštite civila, poštivanju ljudskih prava, borbi protiv terorizma i postizanju sveobuhvatnog političkog rješenja za osiguranje sigurnosti i stabilnosti u korist bratskog afganistanskog naroda. Ovdje naglašavamo važnost kontinuirane podrške međunarodne zajednice Afganistanu u ovoj kritičnoj fazi i odvajanja humanitarne pomoći od političkih razlika.

Naglašavamo i neophodnost nastavka dijaloga s talibanima jer bojkot vodi samo do polarizacije i reakcija, dok bi dijalog mogao donijeti pozitivne rezultate. Pitanje u Afganistanu nije pitanje pobjede ili poraza, već pitanje neuspjeha da se politički sistem nametne izvana. Bez obzira na namjere, uložene napore i novac, ovo iskustvo u Afganistanu je propalo nakon dvadeset godina. Svijet je donio ispravne zaključke u tom pogledu. Ali potrebno je izbjeći da velike sile uđu u borbu protiv ekstremizma kada napuste svoje dužnosti po pitanjima svjetskog mira, garantujući provedbu međunarodnih konvencija i štiteći civile od ratnih zločina.

Postoji razlika između nametanja starateljstva drugim zemljama i izvršavanja dužnosti velikih sila za provedbu međunarodnih rezolucija i konvencija. Također je nerazumno da, s jedne strane, velike sile nameću silom oružja drugim zemljama oblik političkog sistema koji velike sile smatraju odgovarajućim, a da s druge strane odustanu podržavati zemlje koje su usvojile isti sistem vlasti voljom njihovih naroda i bez vanjskog uplitanja. Decenija je prošla od početka sirijske krize, koja se razvila mirnim ustankom, a zatim se pretvorila u humanitarnu katastrofu zbog rata koji je režim pokrenuo protiv svog naroda i ekstremističkih oružanih snaga koje su iskoristile situaciju. Nastavak krize predstavlja ogromnu opasnost, uključujući pogoršanje prijetnje terorizma za samu Siriju te za mir i sigurnost u regiji i svijetu. Sirijsko pitanje ne treba zanemariti, niti međunarodna zajednica treba okrenuti leđa patnjama sirijskog naroda, kao što je nedavno bio slučaj tokom bombardovanja grada Daraa i drugih područja.

Možda će doći dan kada ćemo se s velikim žaljenjem sjetiti ovog zanemarivanja ljudske patnje izazvane nepravdom. Međunarodna zajednica mora udvostručiti svoje napore da okonča ovu krizu mirnim rješenjem u skladu sa Prvim ženevskim priopćenjem, provedbom Rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti sa svim njezinim elementima i očuvanjem nacionalnog jedinstva, teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavisnosti Sirije. Što se tiče libijskog pitanja, pozitivni pomaci kojima je Libija svjedočila u posljednjih godinu dana izazivaju oprezni optimizam.

Prekid vatre i sazivanje Libijskog foruma za politički dijalog, te izbor predstavnika privremene izvršne vlasti i osvajanje povjerenja Predstavničkog doma privremene vlade Nacionalnog jedinstva, sve su to pozitivni pomaci. Pozivamo sve libijske stranke da očuvaju ove dobitke i osiguraju potpunu provedbu dogovorenog na političkim, ekonomskim i sigurnosnim kolosijecima, te uspješno održavanje izbora i rad na postizanju sveobuhvatnog pomirenja. S obzirom na krizu u Jemenu, gdje je rat doveo do tragične humanitarne situacije i rizika od podjela koje bi, pak, mogle dovesti do izbijanja drugih sukoba, Država Katar potvrđuje svoju želju za jedinstvom i teritorijalnim integritetom Jemena i svoj čvrsti stav da je jedini izlaz iz krize kroz pregovore između jemenskih stranaka na osnovu ishoda nacionalnog dijaloga, zaljevske inicijative i relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti, posebno rezolucije 2216. Ovih dana obilježava se pedeseta godišnjica pridruživanja Katara članstvu Ujedinjenih nacija 21. septembra 1971..“