Život / Kultura

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Fotografa nam ne manjka. Naši fotografi su dobitnici najvećih svjetskih nagrada i priznanja, njihovi radovi su izlagani u renomiranim galerijama, ali su se u Sarajevu veoma rijetko organizovale izložbe savremene fotografske umjetnosti. Više neće biti tako. „Foto galerija Jelićeva“ je prva galerija namijenjena isključivo za fotografsku umjetnost. Nastala je u septembru 2018. godine i nalazi se u prostorijama „JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo“.

BEZ KRITIKE STAGNIRAMO

Dženat Dreković, direktor Foto galerije, za magazin Start BiH kaže da su pokretači fotografske galerije, u svom dosadašnjem teorijskom i praktičnom bavljenju fotografijom, detektirali nekoliko specifičnih problema vezanih za ovu oblast, u čije su prevazilaženje spremni uložiti vlastito iskustvo, znanje i energiju, ali i uključiti i druge relevantne institucije i pojedince koji mogu konstruktivno doprinijeti realizaciji planiranih projekata i aktivnosti.

Osim organizovanja izložbe jednom mjesečno, u ciljeve galerije spada i organizacija tematskih kurseva, radionica i seminara, kao i edukacija javnosti i unapređenje svijesti i percepcije javnosti i medija o ulozi i značaju fotografske umjetnosti. U prioritetne zadatke ubrajaju i rad sa mladima i rad sa socijalno isključenim skupinama uz podršku njihovoj inkluziji u društvo kroz - fotografsko stvaralaštvo. Uporedo se radi i na stvaranju kritičkog mišljenja kroz edukaciju teoretičara i kritičara fotografske umjetnosti.

- Podsticanje i ohrabrivanje fotografa na suvremeni pristup fotografskoj umjetnosti je od ključne važnosti. To je cilj Foto galerije Jelićeva. Svjesni smo činjenice da nam fotografa ne manjka. Naši fotografi su dobitnici najvećih svjetskih nagrada i priznanja, njihovi radovi su izlagani u renomiranim galerijama, ali su u Sarajevu veoma rijetke izložbe suvremene fotografske umjetnosti. Ako govorimo o fotografiji kao dokumentu vremena, onda takva fotografija nije zaboravljena i ona egzistira u našoj državi na zavidnom nivou. Moja namjera kao rukovodioca Foto galerije Jelićeva, je ukazivanje i promocija fotografije kao umjetnosti i stvaranje kritičkog mišljenja o toj vrsti umjetnosti. Bez kvalitetne kritike, bojim se da stagniramo u mjestu u odnosu na evropsku i svjetsku suvremenu fotografsku scenu - ističe Dreković.

Galerija sarađuje i sa autorima iz ostalih umjetničkih disciplina gdje će se raditi zajednički multimedijalni projekti. Također prati domaće festivale, radi tematske izložbe i projekte, ali isto tako će posjećivati regionalne i svjetske fotofestivale, bijenala i radionice u cilju svoje promocije i konkurentnosti na fotografskoj sceni.

MORA LI FOTOGRAFIJA FASCINIRATI?

- Često se obradujem fotografijama koje predstavljaju atmosferu koju mogu da omirišem, fotografije koje nisu pretenciozne, koje me tjeraju na promišljanje, a ne one koje me samo zabavljaju. Sličan primjer je sa muzičarima. Većina ljudi ih smatra zabavljačima, a ne umjetnicima. Naravno, ima zabavljača, puno više od umjetnika, ali je zato bitno preispitivanje, kojim putem ići

 RUŠENJEM PREDRASUDA DO BOLJE FOTOGRAFIJE

Fotografija, kao i svaka druga umjetnost, kao i samo čovječanstvo, se mijenja i to je normalan prirodni proces.

- Imam osjećaj da je ranije fotografija uveliko imala utjecaj na događaje, a danas događaji imediji kreiraju fotografiju i čine je proizvodom, a ne djelom. Dobra fotografija je dobra fotografija, bez obzira na digitalnu ekspanziju i njeno skrnavljenje preko društvenih mreža. Brzina fotografskog zapisa ne utiče na kvalitet i vrijednost djela, ali samo ako je ta fotografija nastala kreativnim, ozbiljnim pristupom i promišljanjem.

Fotografija, kao i svaka umjetnost, zahtjeva proces i kontinuitet, koji je spoj znanja, osjećaja, kreativnosti i predanosti. Tako se gradi stav, ali i lični rukopis autora - smatra naš sagovornik.

Nezaobilazna tema je angažiranost fotografije, manipulacija trenutkom, ali i sve prisutnija trgovina tuđom nesrećom.

- Svaki stvaralac vodi borbu sa samim sobom i teži, barem bi trebao, ka razumijevanju drugih. Neko se na tom putu umori i odustane, a neko iz konformističkih ili materijalnih razloga krene u iskorištavanje ljudske tragedije kako bi se okoristio. Na taj način doprinosi stvaranju negativnog doživljaja kod ljudi i pogrešne percepcije nečeg što bi trebalo biti iscjeliteljsko i empatijsko, a to je umjetnost - kaže Dreković.

Na pitanje može li se fotografijom mijenjati, utjecati na tuđa mišljenja i shvatanja kaže kako on nema namjeru i potrebu da ikoga mijenja, te da je to individualni proces svakog čovjeka, ali smatra obavezom da na to ukazuje.

- Kao pojedinac se borim rušiti sopstvene predrasude i komplekse. Tako postajemo bolji ljudi i dobri fotografi - kaže on.

U vremenu društvenih mreža, senzacionalizama svih vrsta i poremećenih društvenih normi ponekad se čini da šund, kič i foklor postaju kvalitet i nameću nove standarde.

- Svako od nas pati za vremenom u kojem nije živio i to je izgleda prokletstvo svake generacije. Malo je onih koji su se izborili sa problemima koje im je serviralo društvo u tom vremenu i te su osobe postavljale temelje umjetnosti. Zato se uvijek treba ugledati na njih i težiti ka tome da kroz svoju umjetnost promovišete kvalitet koji će sutra biti uzor nekom djetetu ili mladom čovjeku - poručuje Dreković.

DA LI JE FOTOGRAFIJA UHVAĆENI TRENUTAK?

- Mislim da taj trenutak ne može doći sam od sebe, ili ga prepoznati bez prethodnog promišljanja, shvatanja, istraživanja. Prepoznati trenutak je zadnji čin stvaranja fotografske slike do koga se dolazi postepeno, uz puno rada, predanosti i naravno ljubavi.