Život / Okoliš

Po bogatstvu i raznolikosti krša naša zemlja spada u najistaknutije u svijetu. Vjerovatno će se mnogi ironično nasmijati na ovu konstataciju, ali većina od nas ne zna šta je zapravo njegov pravi značaj. Ne zna da se da se na njemu, kršu, nalaze brojne biološke, geomorfološke, hidrološke i kulturno-historijske vrijednosti naše zemlje. Krš najčešće povezujemo za nešto nepristupačno, zaostalo, bezvodno i neprohodno. A on je, po brojnim ocjenama struke, jedna od najzagonetnijih prirodnih pojava i jedna od naših najvećih prirodnih vrijednosti.

KRŠ (NI)JE SKRŠEN

U kakvom je stanju danas i jesmo li u tom našem neznanju skršili naš krš pitali smo Jasminka Mulaomerovića iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva. Mulaomerović prirodu krša dobro poznaje, jer često zalazi u njegovu unutrašnjost, objavljivao je više publikacija na temu krša i pećina u BiH, aktivan je na njihovoj promociji ,očuvanju, zaštiti i istraživanju.

- Krš još uvijek nije skršen, ali je to kompleksno pitanje. Prema nekim izvorima, 60 posto BiH se nalazi pod kršom. Ali krš je vrlo specifičan. Ako nešto bacite u jamu recimo na Blidinju to će se pojavi u Jablanici, Sovićima...Smeće sa Nevesinjskog polja ode u Biogradski ponor, a izađe na vrelu Bune. Autopurifikacijom se nešto pročisti, ali hemija se ne čisti na taj način. Posebna priča su projekat Gornji Horizonti Trebišnjice. Tu se već pojavljuje manje slatke vode u Stonskom zaljevu i već imate poremećaje kod rađanja novih školjki- objašnjava nam Mulaomerović . Reći će nam i da Hutovo blato također dobija manje vode jer voda ide prema hidrocentralama, ali da je toga bilo i prije ovog posljednjeg rata i da se ni tada nije vodilo računa. Tako se betoniralo korito Trebišnjice da se voda ne gubi, a kao rezultat toga je nastradala „Marifugia cavatica“, puž koji je formirao ko zna koliko siga (kalcitne tvorevine koje nastaju u kraškom podzemlju). Kaže naš sagovornik da za jedan cm sige treba 100 godina, a da se to kod nas uništava bez razmišljanja. Posljedice takvog odnosa osjetile su i čovječije ribice kojih više nema u mnogim vrelima duž Popovog polja jer nema vode, a u jame se svašta baca.

- Većina država ima ili institute za krš ili odjeljenja unutar vlade koja se bave time. Ali niko u BiH ne brine o 60 posto teritorije na specifičan način. Možete raditi šta god hoćete sa kršom, niko to niti gleda niti prati, a posljedice mogu biti katastrofalne. Zamislite samo ako se zagadi Livanjsko polje nekom termolektranom. Šta mogu očekivati oni što piju Cetinu?! Ja sam gorljivi protivnik svega što nije zasnovano na naučnoj osnovi - jasan je Mulaomerović.

TREBA SE ISPRLJATI, SKAKATI

Centar za krš i speleologiju vodi katastar speleoloških objekata koji, kako kaže naš sagovornik, nije u potpunosti tačan i precizan, ali je suma onoga što su prikupili iz različitih izvora i literature više od 5.000 jama, pećina i ponora u BiH. U kakvom su stanju, zanimalo nas je.

- Kako koje. Imate jama koje su do vrha napunjene smećem. Ima jama u koje su nakon rata bacana minsko-eksplozivna sredstva. Neke pećine koje su bile sakrivene su očuvane, druge su pak oštećene. Bijambare su, recimo, uništavane 30 godina - priča nam Mulaomerović.

Ipak, nije baš sve zamrlo u smislu istraživanja krša. I to je neki pomak, koliki- toliki, zaključuje. Ali, nažalost, ozbiljnijeg istraživanja krša na našim fakultetima nema. Ima nešto malo u okviru pojedinih predmeta, ali nema nigdje katedre za krš, niti ijedan predmet posvećen kršu.

 Centar je razvio i aplikaciju za pregled pećina u BiH.
- To je razvio jedan naš član, ali mi smo ipak amatersko samofinansirajuće društvo. Aplikacija se može skinuti na telefon. Tu je navedeno samo nekoliko najpoznatijih pećina gdje ljudi mogu otići. Nismo sve ubacili jer mnogi su doslovno prepisivali podatke iz našeg katastra, a onda to naplaćivali za velike pare kroz neke projekte - kaže Mulaomerović.
Kao najpoznatiju i najpopularniju pećinu on ističe Vjetrenicu. Ova pećina je poznata još od vremena češkog istraživača Karla Apsolona, za kojeg se vezuje i zanimljivost da je u njoj bio čak 27 puta te da ga je tu zatekao i Prvi svjetski rat. Kada je izašao iz nje nije ni znao da je rat počeo.

 

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

- Jedna generacija, koju je iznjedrio Energoinvest povodom izgradnje hidroenergetskih objekata, koja se po sili posla bavila istraživanjem krša, je, nažalost, umrla, a mladi ljudi se okreću tamo gdje ima para. Nema entuzijazma za istraživanje krša, a tu je entuzijazam najpotrebniji jer se treba isprljati, skakati po terenu... - kaže Mulaomerović.
Zato zajedno sa kolegama iz Centra za krš i speleologiju promovira i potiče usavršavanje mlađih članova Centra u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, kao i pravilan pristup upravljanja kraškim područjima od strane državnog sektora i, općenito, civilnog društva u cilju orijentiranja i usmjeravanja ka profesionalnijoj strategiji istraživanja i proučavanja kraških područja. Centar je trenutno podijeljen u tri sekcije: jedna se bavi fizičkom speleologijom, druga biospeleologijom, a treća istraživanjem baštine na kršu.
U smislu očuvanja i promocije krša Centar ima nekoliko paralelnih aktivnosti. Rade određene naučne aktivnosti, izdaju dva naučna časopisa, „Naš krš“ i „Hypsugo“, što je balkanska redakcija magazina o šišmišima. Bave se popularizacijom speleologije, ali Mulaomerović ističe da je „teško djecu odvući od kompjutera“. Tome u prilog navodi primjer kada su poslali poziv svim planinarskim društvima da organizuju speleološku školu. Odazvalo se samo četvero iz svih društava. Imaju i malu grupu koja se bavi istraživanjem tradicije vode na kršu, jer je voda uvijek problem na kršu. Dosta su aktivni i u istraživanju šišmiša. I sam Mulaomerović se dosta bavi problematikom zaštite šišmiša u BiH. Kaže da kod naših ljudi još uvijek postoji puno predrasuda o šišmišima, te da su zbog tog anatemisanja teško nastradale mnoge populacije ovih korisnih životinjica. Navodi slučaj sa pećinom Mišarica, kod Banje Luke, u koju su ljudi ulazili sa zapaljenim gumama gdje je bila populacija od oko 10.000 šišmiša, što je najveća populacija šišmiša u BiH. Poučeni ovim iskustvom, ne navode podatke koje imaju o još nekoliko pećina sa kolonijama od nekoliko hiljada šišmiša kako i one ne bi doživjele istu sudbinu.

- Kod nas je zaštićeno 18 vrsta šišmiša, što je sramotno jer ih imamo 30 vrsta. Razlog je taj što je ekipa „stručnjaka“ radila Crvenu knjigu sisara na osnovu literature od prije stotinu godina. Kada su oni rekli 18 vrsta, mi smo u Centru već tada znali za 28 vrsta, ali nas niko nije ništa pitao. Prošle godine smo, recimo, otkrili barskog šišmiša na Bijambarama iako mu taj ambijent uopšte ne odgovara. To je u regiji odjeknulo kao prvorazredno otkriće - navodi Mulaomerović.
Šišmišima prijete opasnosti i u gradovima, gdje se preko zime sklanjaju u pukotinama zgrada. Naime, navodi on da se utopljavanja zgrada u cilju energetske efikasnosti rade tako da se ne provjerava da li unutra već postoji neka kolonija šišmiša, da im se zatvaraju sve moguće pukotine u zgradama gdje se inače smještaju.

- Na Zapadu se na svim zgradama prvo provjerava da li ima šišmiša unutra. Ako ih ima, sačeka se da odu. Druga stvar, u novim zgradama se ugrađuju posebni elementi za lastavice i šišmiše da se imaju gdje skloniti. To se projektuje tako da nema izmeta po fasadama ni narušavanja estetskog izgleda. Osim toga, ostavljaju se neke stare zgrade namjerno za šišmiše ili se prave „bethouse“. Mi smo jednu takvu htjeli da napravimo od bunkera na Lašvi, ali nam Željeznica nije dala - priča Mulaomerović.
Međunarodni sporazum o zaštiti evropskih šišmiša već dugo postoji, ali ga u regiji nisu potpisali još samo naša država i Srbija. Međutim, prije nekih mjesec dana, Predsjedništvo BiH je donijelo odluku da se pristupi potpisivanju njegovom potpisivanju. Srećom po Mulaomerovića i aktiviste Centra za krš i speleologiju. I bh. šišmiše !

UDOMIMO ŠIŠMIŠE

U cilju promocije zaštite šišmiša Centar provodi akciju „Dom za šišmiše“ među prijateljima.
- Ko da 10 KM dobit će kućicu za šišmiše sa svojim imenom, znat će gdje je postavljena, a mi ćemo ih povremeno obilaziti. Postavili smo do sada 10-ak kućica, a imamo oko 40 donatora. Javljaju nam se ljudi čak i iz New Yorka, ali moram priznati da kućica košta više od 10 maraka - pojašnjava Mulaomerović.

ŠIŠMIŠ KAO PRIRODNI PESTICID

Važnost šišmiša ogleda se u njihovoj ishrani. Šišmiši u BiH hrane se isključivo insektima i to onim štetnim. Zbog toga imaju veliki značaj za regulaciju velikog broja letećih insekata. Sredinom 19. stoljeća uočena je vrijednost šišmiša baš zbog njihove ishrane i od tog vremena na Zapadu počinje da živi ideja zaštite šišmiša, budući da jedan šišmiš može da pojede i do 3.000 insekata za jednu noć ili oko 600 komaraca za jedan sat.
- Ljudi koji žive u gradovima nisu ni svjesni šta za njih rade šišmiši dok oni mirno spavaju. Osim za ljude, šišmiši su od velike koristi za šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine za šume i poljoprivredne kulture - navodi Mulaomerović sve koristi ove životinjice koju sa pravom zovu i prirodnim pesticidom.

Imamo i primjer sada ove masovne stanogradnje u Sarajevu. Vjetar struji niz Miljacku, a prave se zgrade na pravcu strujanja vjetra kroz sarajevsku kotlinu. Gdje to ima? Zašto šute urbanisti?

(startbih.ba/magazin Start BiH/bhputovanja.ba; Foto, krš i voda: Mevludin Mekić)