POZITIVNA BIH

Među 65 učesnika iz cijele BiH koji ove godine iz Tuzle sudjeluju u NASA Space Apps Challenge takmičenju, koje se istovremeno odvija u velikom broju gradova širom svijeta, vjerovatno su najzapaženija tri Tuzlaka

Među 65 učesnika iz cijele BiH koji ove godine iz Tuzle učestvuju u NASA Space Apps Challenge takmičenju, koje se istovremeno odvija u velikom broju gradova širom svijeta, vjerovatno su najzapaženija tri Tuzlaka: Valentin Stjepić-Ćosić, Mirza Imamović i Kenan Mehinović. Oni su prošle godine, kao srednjoškolci, sudjelovali na regionalnom kampu robotike u Rijeci, a onda na Bosanskoj naučnoj olimpijadi, koju organizuje Burch univerzitet u Sarajevu, osvojili prva tri mjesta u kategoriji inžinjeringa i prvo mjesto u kategoriji web-dizajna. Primjera radi, Kenan je dizajnirao robota koji nepokretnim osobama omogućava da hodaju i njegova cijena je 1.000 KM. Slični roboti u svijetu koštaju i do 50.000 KM.

GLEDAJ DISCOVERY

- Gledajući neku emisiju na Discovery Channelu vidio sam REX exoskeleton i saznao da je cijena komercijalnih modela veća od 50.000 dolara! Vidio sam i osmijehe na licima ljudi koji su dobili šansu prohodati nakon više godina paralize. Pošto me robotika zanima, pomislio sam da je to interesantna tehnologija i na tome sam ostao nekoliko godina, sve do prošlogodišnje Burch Olimpijade. Cilj je bio napraviti uređaj koji bi imao sličnu funkcionalnost kao komercijalni modeli, ali koristeći što više off the shelf komponenti, te tehnologiju koju smo imali na raspolaganju. Presudno je bilo to što smo prethodne godine u Rijeci vidjeli koliko smo stekli realnih vještina za vrijeme školovanja, a naše učešće na Bosanskoj naučnoj olimpijadi je bilo najuspješnije takmičenje za učenike Elektrotehniče škole iz Tuzle - kaže Kenan.

Space Apps Challenge je godišnje međunarodno takmičenje, ili hakaton, koje se, pod pokroviteljstvom NASA-e, istovremeno odvija u velikom broju gradova širom svijeta. Učesnici dobiju okvirnu temu kojom će se baviti, a na takmičenju dobiju zadatak koji valja riješiti u ograničenom vremenskom roku, najčešće 24 ili 48 sati. Riješiti zadatak znači razviti ideju, napraviti uređaj ili razviti softver koji bi riješio zadati problem. Tema je uglavnom nepoznata do samog početka takmičenja, ali je potrebno oformiti tim koji ima iskustva u raznim oblastima kako bi zajedno mogli odgovoriti na razne izazove. Učesnici za rješavanje izazova mogu koristiti robotiku, vizualizaciju podataka, hardver, dizajn i brojne druge metode i tehnologije.

Ove godine tema je Zemlja i zadaci će doći iz pet kategorija, a takmičenje se prvi put odvija i u BiH i to u Tuzli. Takmičari iz BiH su iz Sarajeva, Tuzle, Banje Luke, Mostara... Bit će im ponuđeno 20 zadataka, oni će birati koji žele riješiti, a žiri za BiH će odabrati dva najbolja rada koja idu na globalno takmičenje, gdje će NASA odlučivati o najboljem rješenju.

SAMI SEBI KONKURENCIJA

Kenan, Valentin i Mirza su se zajedno prijavili, ovog puta kao studenti Burč univerziteta. Ranije su zajedno pohađali Elektrotehničku školu u Tuzli, gdje su počeli intenzivnije raditi na praktičnim projektima.

- Iskustva koje smo stekli potiču iz realnih projekata kojih je u našoj školi bilo mnogo. Zahvalni smo profesorima koji su nas podsticali da radimo i istražujemo van nastave. Sada znamo da je to ključ uspjeha elektrotehničke škole na takmičenjima jer se svi međusobno takmičimo da napravimo što bolje projekte. Kada dođemo na takmičenja najčešće smo sami sebi najveća konkurencija. Ja se bavim dizajniranjem hardvera, Valentin programiranjem, a Mirza web-programiranjem - kaže Kenan, a Valentin dodaje da voli da se takmiči.

Njih trojica rade na vlastitim projektima, ali koda dođu do komplikovanih stvari gdje je potrebno sastaviti sve ove discipline - rade zajedno.

- Svi imamo po neki projekt na kome radimo godina, ali radimo i na nekim manjim projektima za takmičenja, kao i na komercijalnim projektima. Projekte biramo iz naših sfera interesovanja i kako nam to obaveze dozvoljavaju - objašnjava Mirza.

Kenan kaže da zajedno rade na razvoju robota za pomoć pri kretanju nepokretnih osoba. Nakon olimpijade je, kaže on, bilo dosta interesovanja za taj projekt i to je jedan od razloga zašto i sada rade na njegovom razvoju.

- Za sada ne smijemo ući u komercijalni razvoj jer imamo još dosta posla koji moramo završiti. S obzirom na obaveze na fakultetu, imamo manje vremena, ali se nadamo da ćemo to ipak završiti - misli Kenan.

Sve trojica kažu da su njihovi roditelji i prijatelji ponosni zbog njihovih uspjeha. I da su oni imali jak uticaj na njih. I dalje su u dobrim odnosima sa svim profesorima u srednjoj školi.

- Učimo na teškoćama koje se pojavljuju, pa su za nas i problemi dio procesa. Kada smo radili na exoskeletonu, dizajnirali smo konstrukciju koja je laserski isječena od aluminija, koristili smo stepper-motore za koje smo napravili enkodere i osmislili kontrolere. Naš rad je daleko od komercijalnog, ali smo dosta naučli i znanje ćemo iskoristiti za izradu sljedećih verzija uređaja. Razgovaramo sa potencijalnim investitorima - priča Kenan i naglašava da je „naći dobru ideju vjerovatno najteži dio procesa“.

PODIJELI PA POVEŽI

Valentin objašnjava da je proces realizacije unikatan za svaki projekat. Uglavnom, kaže on, projekt se podijeli na manje elemente koje povežu u finalni proizvod.

- Kada nam dođe ideja uradit ćemo sve što možemo i naučiti što treba kako bismo je i realizovali - kaže Valentin, dok Mirza dodaje da većinu dijelova potrebnih za realizaciju neke ideje prave sami, kao i softver, a elektroniku nabavljaju na eBayu.

Za sada nemaju nekih posebnih ambicija jer se navikavaju na fakultet, nove odnose i obaveze, ali najavljuju da će uskoro početi rad na nekim većim projektima u okviru univerziteta.

- Većinu projekata finansiramo nekim drugim projektima koje smo komercijalno odradili - objašnjava Mirza i naglašava da njih trojica vjeruju da u BiH svako ima mogućnost da radi na sličnim stvarima, samo ako ga to interesuje.