Život / Kultura

Piše: Duško DIMITROVSKI, novinar i filmski kritičar

Već više od šest decenija koliko traje izuzetno internacionalno afirmisani Filmski festival "Viennale", glavni grad Austrije - grad Strausovih valcera, postaje i grad filma.
Tako je bilo i ove godine , kada se od 17. do 29. oktobra održavao Šezdest i drugi međunarodni filmski festival "Viennale'24".

Ovogodišnji "praznik filma" u Beču je vidjelo 75.800 gledalaca, zaljubljenika u sedmu umjetnost, kojima je stajao na raspolaganju repertoar od više od 200 filmova, ostvarenja reditelja iz cijelog svijeta.

Bilo je tu kako filmova reditelja veterana - među njima i sada već klasika sedme umjetnosti, poput filma "The Room next Door" Pedra Almodovara, ali i filmova, čiji su autori, gotovo nepoznati najširem krugu bioskopskih gledalaca, poput filma "Mond" - snažne društvene drame mlade rediteljice Kudwin Ayub, Austrijanke kurdskog porijekla.

"Viennale" su jedan od dosta rijetkih festivala netakmičarskog karaktera sa samo nekoliko specijalnih priznanja.

Takođe je svojstveno ovom Festivalu, da se na njemu ne prostire "crveni tepih" i da nema "eventsa" karakterističnog za mnoge, a ne samo najveće svjetske filmske festivale.

Bečki festival je u pravom smislu te riječi - mjesto, gdje se "slavi film", odnosno uz diskusije prikazuju odabrani novi vrijedni filmovi, zbog čijeg prezentiranja i vrednovanja, konačno, i postoje festivali.

Treba li posebno naglasavati da na "Viennalama", kao i na brojnim drugim uglednim svjetskim festivalima, na posebno interesovanje kako publike, tako i kritike, nailaze djela španskog klasika sedme umjetnosti Pedra Almodovara.

Tako je bilo i ove godine, kada je prezentovan njegov novi film "The Room next Door", nagrađen Zlatnim lavom na nedavno održanom Venecijanskom filmskom festivalu.

Ovaj film - najnovije ostvarenje reditelja, između ostalih, nezaboravnih filmova: "Žene na rubu nervnog sloma", "Matador" i "Todo sobre mi Madre" je nadsve emotivna, ali ne i banalna melodramska storija o eutanaziji.

Riječ je o filmskoj priči o dvije prijateljice, u vrhunskoj interpretaciji Tilde Swinton i Jullianne Moore. Tu jedna prijateljica (Tilda Swinton) traži od druge (Julianne Moore) da je podrži u namjeravanom samoubistvu, koje planira, jer ne može više izdržati velike bolove prouzrokovane neizlječivom bolešću...

Za razliku od ovog Almodovarovog filma, ostvarenje mladog američkog reditelja Seana Bakera "Anora" na prvi pogled djeluje kao dosta neobavezna komedija o jednoj prostitutki.

Ipak, "Anora" takva komedija zasita nije.

Već pomenuta glavna ličnost Bakerovog filma - mlada prostitutka, doživljava tu "sreću" da se u nju u jednom elitnom kasinu u Las Vegasu, zaljubi maloljetni sin ruskog milijardera.

Uvjerena da će udajom za tog mladića riješiti sve svoje probleme, ona prihvata njegovu molbu za sklapanje braka, ali tek tada za nju nastaje vrijeme "horora".
Naime, mladićeva porodica, koju on nije pitao za dozvolu za sklapanje braka sa prostitutkom, čini sve da mladencima, a posebno sada već bivšoj prostituki, učini život gotovo,nemogućim...

I pored svih svojih evidentnih vrijednosti američki film "Anora" Seana Bakera ipak nije tako kompletno vizuelno ostvarenje da ga žiri, kako je to odlučio, proglasi najboljim filmom na ovogodišnjem svjetski najuglednijem Filmskom festivalu u Cannesu, odnosno dodijeli mu nagradu "Zlatnu palmu za najbolje ostvarenje prikazanom na Festivalu.

U dosta dobre filmove , koje smo imali priliku da vidimo na "Viennalama'24" mogu se uvrstiti i: "Emilia Perez" Jacquesa Audiarda, "Daneh Anjeer Moghadas" Mohammeda Rasoulofa, te "C' est pas moi" Leosa Caraxa.

Poslije uspješne prezentacije restaurirane kopije izuzetno vrijednog filma "Slike iz života udarnika", koji je režirao jedan od naših najboljih reditelja Bato Čengic prije gotovo pola vijeka na "Viennalama '23", ove godine, nažalost, gledaoci nisu mogli vidjeti ni jedan bosanskohercegovački film, ali ni jedno drugo ostvarenje reditelja iz našeg regiona!!!

(Foto: Facebook)