Politika / Integracije za budućnost

Prema dosadašnjim informacijama, u opticaju je nekoliko non-papera koje svojim sadržajem akcentiraju različita žarišta na zapadnom Balkanu. Ipak, najviše bure su izazvali oni koji se bave Bosnom i Hercegovinom i njenim cijepanjem po etničkom principu.

Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, već na početku razgovora za magazin Start BiH ističe kako se prije svega treba krenuti od činjenice da praktično cijeli region nikada nije ušao u, kako kaže, pravi, „pozitivni i harmonični mir“.

- Više se nalazimo u stanju negativnog mira gdje imamo odsustvo sukoba iako je konflikt kontinuirano prisutan kroz politički diskurs u cijeloj regiji. Praćen je zveckanjem oružja koje vrlo često nema nikakvu ozbiljnu pozadinu u smislu da te zemlje zaista imaju potrebnog kapaciteta da ga koriste. Međutim, imajući u vidu historijat regije i recentnu historiju, kada se neka država naoružava, koja je prije toga vodila agresivne ratove u regiji, onda je normalno da sve druge države zabrinuto reagiraju jer je to „sigurnosna dilema“ - ističe Turčalo te dodaje kako je onda logičan slijed da druge države pokušavaju odgovoriti na sličan način.

Nakon tri decenije takvog negativnog mira sada se počinju pojavljivati non-paperi u formi koju naš sagovornik poredi sa „seminarskim radom“.

- Međutim po svom sadržaju on otvara neka pitanja koja su nas u regiji koštala stotine hiljada mrtvih i to baš zbog jednog non-papera. Podsjetit ću da je i Memorandum SANU bio non-paper. Dugo se tvrdilo da ne postoji, a kada se pojavio i kada su se politike u skladu s tim počele razvijati, onda smo imali posljedice kakve smo imali. Upravo zbog historije regije 90-ih non-paper sa takvim sadržajem budi negativne konotacije i negativan naboj koji je već prisutan - upozorava Turčalo.

Prema njegovom mišljenju, ovo će nas uvesti u dodatnu fazu neizvjesnosti, što potencijalno može biti opasno jer su konflikti stvari koje se ne mogu tek tako kontrolisati. Tenzije se podižu namjerno, ali u jednom trenutku spirala može „iskočiti“ i slijediti vlastite zakone. U tom slučaju, pokretači tenzija bi izgubili kontrolu, a to bi moglo biti opasno.

 Razlika između BiH i Crne Gore

Najveća garancija za stabilan i dugoročan mir bi svakako bilo ubrzavanje procesa NATO integracija, ali koliko je to uopšte moguće bez unutrašnjeg političkog koncenzusa koji sada evidentno ne postoji.

Turčalo podsjeća na složen proces odlučivanja u BiH, te na mnoštvo

mehanizama uz pomoć kojih je moguće blokirati svaku odluku. Odluke u Predsjedništvu i Parlamentu se donose konsenzusom, tu je svakako i Dom naroda, zatim entitetska većina tako da se čini gotovo nemogućim donijeti tako veliku odluku bez konsenzusa.

- Druga dimenzija je ta da NATO nikada neće primiti državu u kojoj bar na nivou političke elite ne postoji dominantna većina koja jeste za članstvo u NATO. Ako napravimo paralelu sa Crnom Gorom, koja možda ima i polarizovaniju javnost nego BiH po pitanju NATO, ali u momentu kada se donosila politička odluka, dominantna većina je bila za NATO. Alijansa je tada bila sigurna da ima mehanizme, čak i u slučaju promjene vlasti što se nedavno i desilo, da djeluje na način da nova vlast ne može opstruirati samu Alijansu. Dok se i kada to i kod nas ne dogodi, teško je očekivati dublju integraciju od ove koje imamo - smatra Turčalo.

U međuvremenu, na insistiranje političkih predstavnika iz Republike Srpske, proces NATO integracija u BiH je preminovan u „saradnju“.

Za Turčala to jeste važna promjena. Pojašnjava da integracija podrazumijeva institucionalizaciju unutar nekog saveza, ali i usvajanje određenih vrijednosti zbog kojih je, kaže on, NATO i opstao čak i nakon što je stvarno razlog njegovog postojanja (Istočni blok) nestao.

- Saradnja je, sa druge strane, nešto što možete, a i ne morate raditi. Međutim, tu promjenu termina treba staviti u kontekst. Vijeće ministara je na toj sjednici dalo ocjenu ispunjenosti plana reformi iz 2020., naložilo da se izradi plan reformi za 2021. i formiralo Komisiju za suradnju. Napravljeni su stvarni pomaci, a promjena termina je svojevrsni kompromis. Sve dok se prave stvarni koraci mislim da terminologija ne igra neku veliku ulogu. To smo isto imali sa Planom reformi i ANP-om svojevremeno. Nedavno smo vidjeli da se BiH nalazi u NATO Akcijskom planu za članstvo, samo što drugi usvajaju Godišnji akcioni plan, a mi Plan reformi, ali smo u istom košu. Nekada se previše trošimo na termine, a zaboravimo suštinu - ističe on.

Ruske marionete

Da otpora na tom putu neće manjkati pokazuje i nedavno saopštenje ambasade Ruske Federacije u BiH, u kojem su se oštro usprotivili ubrzavanju NATO puta BiH.

Ovakva reakcija, međutim, nije iznenadila našeg sagovornika. Svoje mišljenje potkrepljuje podsjećanjem da je u ruskim doktrinarnim dokumentima NATO definisan kao „neprijatelj“. Samim tim je, kaže, sasvim očekivano da će se suprotstavljati bilo kakvom širenju NATO-a, što smo vidjeli i u Crnoj Gori gdje je potez Rusije bio nesupješan. Pokušano je i u Sjevernoj Makedoniji, također neuspješno. Svjestan je međutim da je BiH nešto „plodnije“ tlo budući na samu konstitucije države i da jedan entitet može sve blokirati kroz državne institucije.  - Rusija ne mora previše investirati u opstrukcije jer u BiH i u Srbiji ima ljude koji su marionete i koji će realizirati ono što je strateška zamisao Rusije. Neke je možda iznenadilo da je Rusija prvi put objavila saopćenje. Prije su neslaganje iznosili uglavnom ambasadori u različitim formama. Rusija ima kontinuitet suprotstavljanja vanjskopolitičkim ciljevima BiH i integracija u NATO. Očekujem da će se slične stvari dešavati i sa EU integracijama. Rusija nema potrebe za direktnim djelovanjem već preko entiteta RS indirektno. Oni uz minimalne investicije ostvaruju maksimalan učinak na Balkanu. A u ovom regionu je najlakše napraviti probleme EU i Evropi. Iako mi jesmo na periferiji interesa Zapada, mi smo ipak za SAD u posthladnoratovskom periodu najveći vanjskopolitički uspjeh. Teorija kaže da ukoliko neki mirovni sporazum u roku od pet godina nije doveo do novog sukoba može se već govoriti da je uspješan - ističe Turčalo.

Posljednja politička dešavanja su trenutno zasjenila i jedan od gorućih problema u BiH, migrantsku krizu koja traje već nekoliko godina.

Naš sagovornik konstatuje da BiH generalno ima problem fokusa jer se svaki problem prati samo dok je „užaren“. Nakon toga slabi interes uprkos tome što se rijetko šta rješava sistemski, već uglavnom ad hoc.

U ovom slučaju Turčalo vidi nekoliko problema, a među najvećim ističe to što se nikada nije postavilo pitanje ko je nadležan za sigurnost. Umjesto toga sav se problem adresirao na Ministarstvo sigurnosti iako, po njegovom mišljenju, nadležnosti imaju gotovo svi nivoi vlasti u BiH jer je problem dosta složen.

Da li bi eventualno članstvo u NATO pomoglo da se bolje nosimo i sa ovim problemom, pitanje je na koje Turčalo ima jasan odgovor.

- U tom slučaju bi se nalazili unutar jednog sistema u kojem možete podijeliti odgovornost i kapacitete za odgovor. Mi smo sada u situaciji da se EU štiti od nas iako je nama taj problem i došao iz EU. Migranti znaju gdje su granice najporoznije, susjedi ne štite vanjske granice što nama otežava posao, pa dolazimo do paradoksa da mi bolje štitimo svoju vanjsku granicu prema Hrvatskoj nego granicu prema Srbiji i Crnoj Gori. Unsko-sanski kanton je logično najugroženiji zbog geografije. Po meni bi bilo logično da se naprave kampovi u pograničnoj zoni jer svakako postoji mehanizam za brzu readmisiju migranata sa Srbijom - smatra Turčalo.

Uprkos svemu treba naglasati da NATO intregracije nisu samo vojska, sigurnost i trošak, kako se to često u javnosti predstavlja. Čak i ako na kraju puta ne bude punopravno članstvo svaka uspješno izvršena reforma na tom putu bi bila na korist svim građanima. Sa tom ocjenom se slaže i Turčalo, koji dodaje kako su NATO integracije potpuno komplementarne sa EU integracijama.

- Vladavina prava, sigurnosni sektor, ekonomija, odbrana... Na kojem god kolosijeku ispunjavate uvjete ispunjavate ih i na drugom kolosijeku istovremeno. Zbog toga sam uvjeren, a nadam se da griješim, da ukoliko zaista budemo napredovali u EU integracijama da će se neka od zemalja koje vrše maligan uticaj na BiH uključujući i RF pojaviti kao neko ko će opstruirati i EU integracije - pesimističan je naš sagovornik.

„Sindrom neuobičajene važnosti“

Nakon sloma Sovjetskog saveza i raspada blokovske podjele svijeta, s pravom se postavlja pitanje koliki geostrateški značaj danas ima i BiH i cijeli region za velike sile.

- Jedan moj prijatelj voli reći da kod nas postoji „sindrom neuobičajene važnosti“ jer smatramo da se ključni ljudi svijeta bude i odlaze na spavanje razmišljajući o BiH. Potpuno bezrazložno često mislimo da smo centar svijeta. Mi smo zemlja koja je periferija periferije i to se može vidjeti kroz praktične primjere poput ponašanja tokom pandemije, COVAX mehanizma... Vidite, gdje vam je mjesto kada dođe do krize. Međutim, mi geografski jesmo zemlja u Evropi koja graniči sa EU pa na neki način geografijom prisiljavamo druge da se bave nama - kaže Turčalo.

 I studenti vole sigurnost

Tradicionalno jedan od najpopularnijih odsjeka na FPN u Sarajevu je odsjek odbrane i sigurnosti.

- Jedan od razloga je činjenica da se kontinuirano radi na popunjavanju sigurnosnih struktura u BiH. Također, znam da su studentima bez problema priznavali diplome, pogotovo u Skandinaviji gdje su se zaposlili u strukturama civilne zaštite. Odsjek nudi znanja i zvanja koja su tražena na tržištu rada čak i izvan BiH. Ovo je najstariji studij sigurnosti na prostoru bivše Jugoslavije tako da imamo i tradiciju jer nam dolaze studenti iz cijele BiH, ali i regiona. Mi na doktorskim studijama imamo kandidate iz cijele bivše države jer to ili nemaju u svojim državama ili se za nas odluče zbog tradicije - kaže Turčalo.

Političko-vojni, a ne vojno-politički savez

Uprkos činjenici da se radi o najvećem vojno-političkom savezu na svijetu, građani BiH o benefitima NATO članstva znaju vrlo malo.

- Raspravu o prednostima i nedostacima članstva u NATO bi trebale raditi državne institucije. Godine 2008/09. smo usvojili NATO komunikacijsku strategiju od koje skoro ništa nije implementirano. Trebala se uspostaviti saradnja s institucijama civilnog društva da bi se otvorila ozbiljna debata i da se obični građani bolje upoznaju. Ankete koje su rađene pokazale su da ljudi malo šta znaju osim da je to vojska, iako je NATO više političko-vojni nego vojno-politički savez jer sve odluke donose političari i civilna tijela. I savez je planirao neku strategiju za regiju, ali mislim da je pandemija to sve zaustavila. Po učinku i djelovanju je jasno da se slabo šta dešava - kaže Turčalo.