Politika / Integracije za budućnost

Bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i bivši Šef misije Bosne i Hercegovine pri NATO-u ,Almir Džuvo  za Start detaljno pojašnjava sve procedure oko ANP-a i MAP-a:

- ANP znači godišnji nacionalni program i to je vrlo jednostavno. U prvom godišnjem programu on nije toliko ni bitan, a koliko će ih biti ovisi o dinamici u kojoj zemlja rješava svoje probleme. Nije on vezan isključivo za odbranu, ni za reformu Oružanih snaga. To je vezano za reforme u društvu, kako zakonodavne, tako i neke socijalne, društvene. Tako da priprema za članstvo u NATO-u znači i pripremu za Evropsku uniju- kaže naš sagovornik.

Na pitanje koliko se unutrašnja nesaglasnost oko niza pitanja reflektuje na rad ambasadora BiH pri NATO-u, po čijim oni instrukcijama rade, šta se dešava u situacijama kada postoje neke nesuglasice gdje vam dolaze različite informacije? Ko je njemu bio nadređeni, kome polažu račune, Džuvo prenosi vlastita iskustva:

- Predsjedništvo BiH imenuje ambasadore i vodi vanjsku politiku, po zakonu i Ustavu BiH. Imao sam tu sreću jer sam u svom CV-u, radeći poslove koje sam radio, poznavao sve te ljude. I onda sam imao direktnu komunikaciju sa njima kad je god šta trebalo. Imao sam tu sreću i mogućnost, što je bilo veoma bitno za ostvarivanje nekih ciljeva, jer smo uvijek imali neki „shortcut“ u tom smislu. Kad smo zakazali posjetu Jensa Stoltenberga, ja sam svakog člana Predsjedništva osobno nazvao i rekao da dolazi generalni sekretar- kazao je Džuvo.

Članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji su strateški ciljevi Bosne i Hercegovine. Na sceni je snažna podrška javnog mijenja i konsenzus glavnih političkih stranaka u postizanju tih ciljeva. Bosna i Hercegovina će, u skladu s tim, težiti punopravnom članstvu u NATO, te namjerava uključiti svoje oružane snage u vojnu strukturu NATO-a, piše na stranici Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Navode također da se Bosna i Hercegovina opredijelila za ispunjenje ciljeva programa PfP, posebno putem povećanja transparentnosti odbrambenog planiranja i donošenja budžeta, osiguranja potpune demokratske kontrole oružanih snaga i saradnje s NATO. Ovo je sve sa ciljem jačanja sposobnosti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine da djeluju zajedno sa snagama članicama NATO-a, naročito u misijama očuvanja mira i humanitarnim operacijama.

Bosna i Hercegovina potvrđuje da članice NATO-a i zemlje partnere povezuju čvrste veze zajedničkih vrijednosti - demokracija, ljudska prava i vladavina zakona. Bosanskohercegovački narodi i građani dijele te iste ideale i vrijednosti koje povezuju euroatlansku porodicu demokratskih zemalja - zaštita osnovnih sloboda, ljudska i manjinska prava, poštivanje pravnog sistema, podsticanje slobodne tržišne ekonomije i zaštite okoliša.

Partnetstvo za mir (PfP) je program praktične bilateralne saradnje između pojedinačnih partnerskih zemalja i Saveza. Zemlje-partneri same utvrđuju vlastite prioritete na čijem provođenju sarađuju sa Savezom u okviru PfP programa.

Formalna osnova za PfP je Okvirni dokument(Framework Document), u kojem se iznose konkretne obaveze za svaku zemlju - partnera. Svaka zemlja daje i preuzima izvjestan broj dalekosežnih političkih obaveza, kao što su zaštita demokratskog karaktera društva, podržavanje i očuvanje principa međunarodnog prava, ispunjavanje obaveza koje proističu iz Povelje UN, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Helsinškog završnog akta, i međunarodnih sporazuma o razoružanju i kontroli naoružanja; suzdržavanje od prijetnji ili od upotrebe sile protiv drugih država, poštivanje postojećih granica, i rješavanje sporova mirnim putem.

Konkretne obaveze također se tiču unapređenja transparentnosti u planiranju i donošenju budžeta za odbranu, uspostavljanja demokratske kontrole nad oružanim snagama, i razvoj kapaciteta za zajedničke akcije u okviru NATO-a u mirovnim i humanitarnim operacijama.

Okvirnim dokumentom također je predviđena obaveza koju saveznici preuzimaju na sebe da konsultiraju svaku zemlju-partnera koja smatra da je njen teritorijalni integritet ugrožen, ili da je njena politička nezavisnost ili sigurnost u opasnosti.

Bosna i Hercegovina je prihvatila poziv u NATO program Partnerstvo za mir  (PfP) i potvrdila svoju predanost načelima i ciljevima naznačenim u Okvirnom dokumentu PfP-a i Osnovnom dokumentu Euroatlanskog partnerskog vijeća (EAPC).

Bosna i Hercegovina podržava temeljni koncept PfP i želi doprinijeti sigurnosti i stabilnosti u Euroatlanskom prostoru, smanjenju prijetnji miru i jačanju veza kroz aktivnu saradnju, te posvećenost općim demokratskim principima.

Bosna i Hercegovina, kroz svoju sigurnosnu politiku, opredijelila se za aktivnu međunarodnu saradnju na političkom, ekonomskom i sigurnosnom planu, te će uložiti napore  u institucionaliziranju odnosa, posebno sa NATO-m/PfP.

Predsjedništvo BiH je 13. decembra 2006. godine donijelo Odluku o prihvaćanju Okvirnog dokumenta NATO-vog programa Partnerstvo za mir. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Nebojša Radmanović, potpisao je u Brusselsu, 14. decembra 2006. godine, Okvirni dokument. Ovim činom Bosna i Hercegovina je i formalno postala članicom Evroatlantskog partnerskog vijeća (Euro-Atlantic Partnership council – EAPC) i tako stekla sva prava i obaveze u skladu s potpisanim Okvirnim dokumentom i Općim dokumentom Partnerstva.

Džuvo ističe da nijedna mala zemlja ne može opstati sama.

- Pitanje NATO-a, zašto sam ja neko ko zagovara NATO - zato što ova zemlja, ima dva puta, jedan je bijeda, drugi put je evroatlantske integracije. Šta vi mislite, da mi možemo ostati sami? Kako, šta raditi? Prvo, potpuno ste nezaštićeni. Nema više hladnog rata, ali blokovska podjela se nazire, nije identična onoj ranijoj, ali imate Ameriku i zapadne zemlje sa jedne strane, sa druge Kinu i Rusiju. Vi ste sad u nekom trouglu, morate negdje biti. Mislim da  je NATO i EU, NATO pogotovo, nešto sasvim logično. Nije to više samo pitanje vojne sigurnosti, to je pitanje ekonomske, političke i svega ostalog. I smatram da ovaj region, ne ulazeći u pravo svakoga da odlučuje, da bi beneficija za ovaj region bio nastavak tog puta, kao što je uradila Crna Gora i Makedonija. I mislim da će biti vrlo teško da mi ostanemo - gdje, u nekom vakuumu u kojem mi opstajemo sami. Taj put ka NATO-u omogućio je Crnoj Gori da i u ovom segmentu bude jaka, jer da nije bila na putu na kojem je bila, vjerovatno ne bi ni dobila podršku koju je dobila, i medijsku i svu drugu. Kad vas napadnu petorica, vrlo teško se odbraniti. Morate imati saveznike- kazao je Džuvo.

Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo tri su od sedam zemalja nastalih raspadom Jugoslavije koje nisu pristupile NATO savezu, osnovanom 1949. godine. Savez danas broji 30 članica, od čega 28 u Europi uključujući i Tursku čiji je jedan dio u Aziji, te Sjedinjene Države i Kanadu u Sjevernoj Americi.

(Foto: https://www.nato.int/)