Život / Nauka i tehnologija

Vjerovatno ljudi makar još neko vrijeme neće kročiti na Mars, iako vjerovatno će proći još dugo vremena dok to ne urade, ipak postoji trag čovjeka na Crvenoj planeti. Sonde koje ispituje vremenske uslove, seizmičku aktivnost, ali istovremeno traže vodu i tragove života, kreću se površinom planeta. 

No, naravno zbog posebnih uslova, kretanje na Marsu je mnogo drukčije od onoga koje se dešava na Zemlji. To ponajbolje zna čovjek koji je prije nešto više od godinu dana dobio čast da upravlja robotskim vozilom "Curiosity". Za Medium je kazao - Prva stvar koju treba imati na umu je da je Mars zaista jako daleko. Radio signal putuje i do 22 minute do Marsa, tako da je upravljanje u stvarnom vremenu nemoguća misija. Curiosity prima informacije sa Zemlje samo jednom dnevno, a ostatak vremena je prepušten sam sebi. No, rover sam donosi tek nekoliko odluka, ostatak je osmišljen na Zemlji, pojašnjava Hilgemann.-

Ono što je baš specifično, jeste to kako Rover mora sam donositi odluke iz razloga što je njegov konakt sa Zemljom ograničen. No ono što je specifično u takvim situacijama, odnosno u onima u kojim postoji određena prepreka on stane i čeka uputstva sa Zemlje, neće sam "srljati". 

- Svi NASA-ini roveri opremljeni su kamerama. Svaki set kamera stvara stereo sliku, što znači da mogu vidjeti u 3D baš kao što to vidimo mi očima. Postoje i kamere za opasnost na prednjoj i stražnjoj strani rovera, koje prepoznaju potencijalne opasnosti, te navigacijske kamere koje se nalaze na "jarbolu" kako bi mogli vidjeti malo dalje - pojašnjava HIlgemann.

Za kretanje rovera po Marsu, potrebno je imati 3D sliku površine i potom isplanirati putanju. Najveći problem jeste taj, što roverove kamere vide u krugu od oko 30 metara oko istog, pa je i njegovo kretanje ograničeno na toj dužini, do iduće tačke.

Kako je Hilgemann kazao - Kad planiramo vožnju, moramo voditi računa o nekoliko stvari. Roverovo podvozje može izdržati prelazak preko kamenja koje je visoko do metra. Sve veće od toga mora se izbjegavati. Problem može biti i rahli pijesak, jer rover može zapeti u njemu. A poteškoće mogu stvarati i mali kamenčići koji su relativno oštri jer mogu oštetiti kotače,-

Nako završetka planiranja sigurne rute, mora se odlučiti na koji će način rover navigirati po toj ruti. "Slijepa vožnja" koju vozi rover, podrazumijeva da prati sve upute koje dobije sa Zemlje. Takav način upravljanja je najjednostavniji i najbrži, ali i najriskantnije pa se odabire samo akd je potrebno rover dovesti sa jeden na drugu tačku, a teren je poprilično odnosno relativno ravan. Drugi način vožnje je "vizuelna vožnja", a to se odvija tako što rover svakih nekolio metara stane i uslika okolinu, a kompjuter analizira datu sliku i izračuna gdje se rover nalazi. Takva vožnja je nešto sporija ali je dosta precizinija. 

Na kraju, postoji i "automatska vožnja" koja je najsličnija vožnji autonomnih vozila na Zemlji, gdje rovere kamere konstantno snimaju, a kompjuter analizira fotografije i planira rutu. Ukoliko kpmpjuter procijeni da ne postoji sigurna ruta za nastavak vožnje, onda se čeka odluka sa Zemlje. Ovo je najbrža ali i najriskantnija vožnja, jer je vrlo teško da rover sam procijeni da li je tlo čvrsto. 

Krajem februara 2021. Curiosityu će se priključiti i Preservance, još jedan rover koji će istraživati površinu Crvene planete.