Kolumne

Je li stvarno trebalo ovoliko vremena da se dođe do zaključaka sa zdrave strane ruba pameti i prestane lutati u očekivanjima da će proljeće, ljeto i jesen covid-19 učiniti jalovim. Važnije je pitanje, puno važnije, možemo li opet skrenuti sa puta ka zajednici u kojoj dominira buka neznalica uvjerenih da sve znanje svijeta stanuje na društvenim mrežama i da je mišljenje, recimo, oftalmologa o nečijoj dioptriji jednako mišljenju vulkanizera koji na crno prodaje dioptrijske naočale?

 Piše: Emir Imamović Pirke

Bolja prošlost: U ona divna, davna vremena, evo recimo u proljeće 2019. godine, ispisivano je na milione blogova i postova o onome o čemu se, u isto vrijeme, vodila živa rasprava na društvenim mrežama. Slamao se internet od radova paranaučne zajednice čiji su članovi tvrdili da vakcine izazivaju autizam, da putnički avioni zaprašuju i ljude i zemlju i rijeke i zeku i potočića, da dezodoransi možda ubijaju smrad znoja, ali i buše rupe u ozonskom omotaču, da grupa bogatih i moćnih vlada svima i svime, da su i engleska kraljica i španski kralj i predsjednik Mjesne zajednice Toka ustvari gušteri maskirani u ljudska bića, da nas vanzemaljci posjećuju otkako znamo za sebe, a i prije, da se od mobitela u džepu može dobiti rak testisa ili jajnika, ovisno o spolu onoga ko ga nosi gdje ne treba, da se svi telefonski razgovori prisluškuju i da će se jednom, nekada, hoće sigurno, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirati na Evropsko prvenstvo.

Dok su pravi, školovani, dokazima previše skloni naučnici i naučnice godine gubili po laboratorijama i kabinetima, nabijali dioptriju čitajući debele knjige nerazumljivog sadržaja, istraživali i eksperimentirali, pisali za specijalizirane časopise i predavali budućim kolegama i kolegicama, stanovnici Googlea, Facebooka i Twittera su avansno obesmišljavali sva njihova otkrića.

Nije to, naravno da nije, tako bilo samo 2019. Tu smo godinu uzeli zato što su njen kraj i početak ove, 2020., umalo obesmislili silan trud boraca protiv svega, sa posebnim akcentom na zdrav razum.

Američki glumac Will Smith jednom je rekao da je on, kao i svi tinejdžeri, u tim konfuznim godinama bio glup, ali je imao luksuz da bude glup privatno, za razliku od svog sina i njegove generacije kojoj je tehnologija omogućila da svoju glupost učini javnom. E ta, treba se odmah ispraviti, transgeneracijska glupost umalo je kolabirala kada je onaj Kinez došao u bolnicu gdje mu je u zdravstveni karton upisano da je zaražen virusom o kojem se do tada nije znalo ništa.

Pojava covida-19 sa svim što je prati zaglušila je internet primarijuse i na čas smo povjerovali da će, eto, od korone biti i neke koristi: da ćemo se vratiti vjeri u nauku i autoritete, struku, znanje i složenije metode liječenja od presađivanja čuvarkuće u uho.

Povratak sveznadara: Početkom prošlog mjeseca u Zagrebu je održan Festival slobode, kako je službeno nazvan skup sa najmanje pet hiljada učesnika koji su se bunili protiv epidemioloških mjera, mašući transparentima o tome da je korona drugo ime globalne zavjere. Ne, nisu ti Hrvati pokazali neku naročitu inventivnost: prije njih su se, samo u većem broju, okupljali slični u Njemačkoj ili Americi, poručujući doktorima opće prakse i mikrobiolozima, epidemiolozima i pulmolozima da u koronu vjeruju manje nego mi Miloradu Dodiku, da maske neće nositi, a ako se zainate prestat će i ruke prati.

Ni desetine miliona oboljelih, ni milion umrlih, ni svjedočanstva oporavljenih, ni slike užasa iz Bergama ili Latinske Amerike nisu uspjeli poraziti žilavog neprijatelja koji se sabrao, reorganizirao, pregrupisao i odlučio da Bill Gates može čipirati ženu i djecu, ali isključivo svoju.

Polemizirati sa teoretičarima zavjera, borcima protiv gazde Microsofta, antivakserima, negatorima covida i prvoborcima protiv svjetske zavjere čiji je cilj onemogućiti ljudima da se grle i ljube, jednako je kao igrati odbojku na pijesku protiv zamišljenog protivnika. Može se pokušati, ali se smisao ne može naći niti pod povećalom. Biti konfuzan, e od toga već ima koristi za pogrešne, za sve one što su se u Hrvatskoj, Njemačkoj ili SAD odlučili otvoreno sukobiti sa razumom organizirano, pojedinačno i u krugu familije.

Modeliranje zdravlja: Kada je, a to je bilo brzo, postalo jasno da kineski virus radi i u roamingu, jedna po jedna država je krenula zatvarati granice i kafiće, shopping centre i frizerske salone, autolimarske radionice i škole, sportske terene i restorane. Samo u jednoj zemlji, prohladnoj i sređenoj, odlučili su za metode koje će kasnije tiho, bez priznanja greške, dijelom preuzeti i drugi. Famozni švedski model tamošnji su epidemiolozi objasnili jednostavno da jednostavnije ne može. Oni su se, kako su rekli, odlučili primijeniti naučno dokazane načine borbe protiv pandemije, a kako je covid-19 svjež, e tako nema – što su prešutili, računajući da se podrazumijeva – ni puno sigurno uspješnih načina zaštite javnog zdravlja.

Za razliku od njih, drugdje se krenulo u avanturu lutanja i posljedičnog zbunjivanja. Prvo su, kao i uvijek bile riječi: maske nisu trebali nositi zdravi, distanca i pranje ruku toplom vodom i sapunom činile su jednu od oko dvije mjere samozaštite, zaraženi su imali simptome, covid je živio na paštetama i ulošcima s krilcima, voću i povrću, starijima i hroničnim bolesnicima je prijetila najveća opasnost, ali, ipak, nije bilo razloga za paniku.

A onda su opet bile riječi: kretanje bez maske i rukavica ispostavilo se opasnijim od ruskog ruleta sa napunjenim okvirom za municiju, sapun je ostao dobar za pranje ruku, ali tek nakon korištenja dezinficijensa, zaraženi nisu nužno i simptomatski bolesnici, covid se sa betona i robe široke potrošnje preselio u zrak, smrtni ishod je izgubio vezu sa godinama i općim zdravstvenim stanjem pacijenata i razlozi za paniku su se množili kao afere članova SDA.

Pri tome smo mjesecima živjeli u kućnom pritvoru, imali pravo prošetati psa jednom dnevno i do prvog mraka obaviti kupovinu. Uzalud su tada baš oni čudni Šveđani govorili da kraćeg puta u katastrofu nema – da karantin građane izluđuje, a ekonomiju sahranjuje, da će svi privremeno zaštićeni biti u opasnosti čim mjere popuste, da je smanjivanje broja zaraženih privremeno i da je rast broja oboljelih nakon otvaranja škola i kafića, zubarskih ordinacija salona za masažu itekako izvjestan.

Kako vidimo, da su na mogućnost ostvarivanja svojih najava uložili sto maraka u prvoj kladionici, sada bi bili u itekakvim parama. Sve je, u prevodu, ispalo baš kao što su i rekli.

Ustanak pameti: Kako javlja BBC, preko šest hiljada naučnika i naučnica, među kojima su i dr. Sunetra Gupta, epidemiologinja s Oxforda, i dr. Paul McKeigue, čija je specijalnost predviđanje modela širenja zaraza, potpisalo je „Deklaraciju iz Great Barringtona“ – nazvanu po gradu u Massachusettsu gdje je nastala – dokument kojim se, u najkraćem, traži globalna primjena takozvanog švedskog modela u borbi protiv koronavirusa.

Potpisnici „Deklaracije“ smatraju kako treba zaštititi najslabije i najranjivije, dok bi zdravi ljudi trebali nastaviti normalno živjeti. Također, ne kriju strah od toga da bi ponovljene radikalne restrikcije dovele do pada procijepljenosti djece, slabijeg kvaliteta zdravstvene brige za srčane bolesnike i pacijente sa karcinomima, ugrožavanja psihe stanovništva i još većih ekonomskih nedaća. Pritom su preporučili i dodatne mjere opreza: redovno testiranje zaposlenih u domovima za starije, zapošljavanje onih koji su dokazano stekli imunitet, dok bi penzioneri koji žive sami trebali imati mogućnost dostave namirnica. Uz, naravno, držanje distance i pranje ruku, još preporučuju i, kada god je moguće, okupljanja na otvorenom.

Možemo se sada, samo što je uzalud, pitati je li stvarno trebalo ovoliko vremena da se dođe do zaključaka sa zdrave strane ruba pameti i prestane lutati u očekivanjima da će proljeće, ljeto i jesen covid-19 učiniti jalovim.

Važnije je pitanje, puno važnije, možemo li opet skrenuti sa puta ka zajednici u kojoj dominira buka neznalica uvjerenih da sve znanje svijeta stanuje na društvenim mrežama i da je mišljenje, recimo, oftalmologa o nečijoj dioptriji jednako mišljenju vulkanizera koji na crno prodaje dioptrijske naočale?

Saveznik u borbi protiv iracionalnih mogao bi na kraju biti veliki neprijatelj zdravlja: covid-19 pokazao se kao ozbiljan protivnik, nejak jedino u srazu sa navikavanjem na život sa nešto manje bliskosti, pokrivenim nosom i ustima i što češćim pranjem ruku.

No, on će proći, a glupost će ostati. Vakcina, lijek ili oboje za koronu će se, naime, već naći, ali će i jurišnici na epidemiologiju pronaći novu nišu i novu činjenicu do koje neće držati. Ko ne vjeruje, neka se samo malo strpi...