Kolumne

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije ( IFIMES )sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, redovito provodi analize događaja koji obuhvaćaju Bliski istok, Balkan i globalna zbivanja. Akademik dr. Mirko Pejanović , potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), profesor emeritus Sveučilišta u Sarajevu i bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine (1992–96. ), o značaju ovih povijesnih događaja piše u svom članku " ZAVNOBiH i kontinuitet državnosti u Bosni i Hercegovini. Hercegovina kroz 20. i 21. stoljeće ” u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembra. Njegov članak objavljujemo u cijelosti:

Nakon gubitka državne nezavisnosti 1463. godine u srednjem vijeku, Bosna i Hercegovina je ostala posebna multikonfesionalna, multikulturalna i geografski kohezivna cjelina sve do sredine 20. stoljeća, pod vlašću Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije. Taj se status zadržao sve do nametanja šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1929. i kasnijeg preustroja Jugoslavije u devet banovina.

Između 1941. i 1945. godine, tijekom Drugog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina je postala glavno poprište narodnooslobodilačke i antifašističke borbe koju su partizanske snage vodile protiv okupatorskih vlasti na jugoslavenskom teritoriju.

Ideja ZAVNOBiH-a nastala je u okviru Narodnooslobodilačkog pokreta. Nakon organizacijsko-političkog uređenja, 25. studenog 1943. godine u Mrkonjić Gradu zasjeda Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Na ovom Prvom zasjedanju 247 izaslanika iz cijele Bosne i Hercegovine donijelo je povijesnu odluku o obnovi i ponovnoj uspostavi državnosti Bosne i Hercegovine. Voljom vijećnika Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Bosna i Hercegovina je priznata kao federalna državna jedinica u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije, u ravnopravnom statusu s ostalih pet jugoslavenskih republika. Ta je odluka potvrđena na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. studenog 1943. godine.

U trogodišnjoj narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi građani i narodi Bosne i Hercegovine osigurali su pravo da svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu politički oblikuju i uređuju kao bratsku i nedjeljivu državnu zajednicu – zajednicu koja nosi nacionalnu ravnopravnost Hrvata, Srba i Muslimana (Bošnjaka).

Državnost Bosne i Hercegovine kao federalne državne jedinice u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije učvršćena je odlukama Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a (Sanski Most 1944.), posebno u pogledu uspostavljanja državnih institucija. Na ovoj sjednici usvojena je Odluka o ustrojstvu i organizaciji narodnooslobodilačkih odbora i Deklaracija o pravima građana, kojima se jamče demokratske slobode građanima kao pojedincima i ravnopravnost među narodima Bosne i Hercegovine.

Na svom Trećem zasjedanju, održanom u oslobođenom Sarajevu 1945. godine, ZAVNOBiH se transformirao u Privremenu narodnu skupštinu i donio Zakon o obrazovanju prve Narodne vlade Federalne Bosne i Hercegovine.

Državnost Bosne i Hercegovine, utemeljena na načelima ZAVNOBiH-a, ustavno je definirana donošenjem Prvog ustava Bosne i Hercegovine od strane Ustavotvorne skupštine Federalne Bosne i Hercegovine 1946. godine. Od tada Bosna i Hercegovina funkcionira kao narodna država s republikanskim sustavom upravljanja.
Više od četiri desetljeća mirnog razvoja

Više od četiri desetljeća, Bosna i Hercegovina je doživjela miran razvoj, karakteriziran potpunim jedinstvom u upravljanju ekonomskim i društvenim razvojem. Između ranih 1960-ih i 1990-ih, zemlja je postigla značajan napredak i obnovu kako u gospodarskom tako iu kulturnom području. Njezino se gospodarstvo restrukturiralo, prešlo s osnovne na prerađivačku industriju, a zaposlenost je dosegla milijun građana. Stanovništvo je naraslo na više od četiri milijuna. Sva djeca osnovnoškolske dobi bila su uključena u osnovno obrazovanje. Uz Sveučilište u Sarajevu, osnovana su sveučilišta u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru. Osnovana je i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). Svih 109 općina bilo je povezano sa Sarajevom, glavnim gradom, asfaltiranim cestama.

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća povijesnom odlukom je i formalno priznat nacionalni identitet muslimanskog (bošnjačkog) naroda. Taj proces pune nacionalne emancipacije išao je paralelno s jačanjem autonomije i državnosti Bosne i Hercegovine u okviru jugoslavenske federacije.
Uvođenje višestranačja

Početkom 1990-ih, kada je raspad jugoslavenske federacije ušao u završnu fazu, Bosna i Hercegovina se suočila s povijesnim izazovom prelaska na politički pluralizam uvođenjem višestranačkog sustava i odlučivanja o svojoj političkoj budućnosti demokratskim sredstvima.

Višestranačka Skupština Bosne i Hercegovine, izabrana na prvim višestranačkim izborima u zemlji 1990. godine, donijela je u siječnju 1992. godine odluku o raspisivanju referenduma građana o suverenom i samostalnom državno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine. Sve političke stranke, vladajuće i oporbene, podržale su referendum, osim Karadžićeve Srpske demokratske stranke (SDS). U suradnji s Miloševićevim režimom, SDS je nastojao razgraditi i negirati povijesno uspostavljenu republičku državnost Bosne i Hercegovine.

Građani su svojom demokratskom voljom, uz odaziv birača od 64 posto svih etničkih skupina i 99 posto potpore referendumskom pitanju, odlučili da njihova zemlja, domovina i država steknu status suverene i neovisne države. Time su odredili budućnost svoje Republike Bosne i Hercegovine na demokratskim i antifašističkim načelima. Poštujući volju građana, zemlje Europske unije, Sjedinjene Američke Države i veliki broj zemalja širom svijeta su početkom travnja 1992. godine dali Bosni i Hercegovini međunarodno priznanje. Ova ogromna podrška svjetske zajednice kulminirala je 22. svibnja 1992. godine. godine, kada je Bosna i Hercegovina primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.

Sa svojim međunarodno priznatim granicama, Bosna i Hercegovina je stekla međunarodnopravni subjektivitet u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Kroz građanski referendum i međunarodno priznanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, demokratske snage Bosne i Hercegovine uspješno su se suprotstavile pokušajima podjele zemlje i razgradnje njezine republičke državnosti u ovom turbulentnom razdoblju.

Međutim, Bosni i Hercegovini je uskraćena mogućnost da na miran način izgradi svoju suverenu državnost i samostalnost. Taj miran tok nasilno je poremetio agresivni rat koji je nametnuo Miloševićev režim. Do kasnih 1980-ih ovaj je režim preuzeo kontrolu nad bivšom Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA), stavivši je pod svoje zapovjedništvo. Korištenjem vojne moći JNA – preimenovane u Vojsku Republike srpskog naroda u svibnju 1992. – provedeno je etničko čišćenje nesrpskog stanovništva na području proglašenom Republikom srpskog naroda. Ova kampanja kulminirala je masovnim zločinima nad civilima i genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici.

Otpor i obrana suvereniteta i multietničkog karaktera države

Demokratske i patriotske snage mobilizirane za otpor i obranu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog identiteta Bosne i Hercegovine. Voditelj organizacije tog otpora i obrane bilo je multietničko Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.

Ratno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine osiguravalo je političko jedinstvo u usmjeravanju obrambenih napora zemlje. To jedinstvo definirano je Platformom o djelovanju Predsjedništva Bosne i Hercegovine u ratnim uvjetima, kojom su reafirmirana načela ZAVNOBiH-a u svjetlu novih povijesnih okolnosti. Na temelju ove Platforme uspostavljene su Oružane snage Republike Bosne i Hercegovine, čiju je obranu zemlje vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine. Diplomatski napori da se osigura mirno rješenje rata nastavljeni su kroz angažman državnog izaslanstva u mirovnim planovima u okviru međunarodnih mirovnih konferencija.

Nakon što su Sjedinjene Države preuzele vodstvo u oblikovanju mirovnih inicijativa, 1994. godine potpisan je Washingtonski mirovni sporazum, a 1995. godine i Daytonski mirovni sporazum.

Daytonskim mirovnim sporazumom iz studenog 1995. godine Bosna i Hercegovina je ušla u povijesno doba izgradnje mira i razvoja državnih institucija. Taj se proces temeljio na internacionalizaciji napora izgradnje mira, pri čemu su međunarodna zajednica i Europska unija ovlašteni igrati ulogu u njegovanju mira, jačanju države Bosne i Hercegovine i njezinoj integraciji u euroatlantske institucije (Vijeće Europe, Europska unija i NATO). Izvjesno je da će usklađenost s pravnom stečevinom EU tijekom pregovora za članstvo Bosne i Hercegovine u EU dodatno razviti rješenja za funkcioniranje državnih institucija, koje su i dalje značajno ograničene Daytonskim ustavom.

Početkom 21. stoljeća pojavio se povijesni izazov u vidu ubrzanja integracije Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Jedan od ključnih čimbenika iza ovog zamaha bile su geopolitičke promjene u Europi i šire.

Od 2022. godine mir u Europi — a time i na Zapadnom Balkanu — ugrožen je zbog invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, čime je narušen njezin teritorijalni integritet i suverenitet. Kao odgovor na ovu prijetnju, institucije Europske unije odlučile su krajem 2023. i početkom 2024. godine Bosni i Hercegovini dodijeliti status kandidata za članstvo u EU i otvoriti pristupne pregovore.

Za Bosnu i Hercegovinu članstvo u Europskoj uniji znači savladavanje izazova da postane demokratska, pravna i ekonomski prosperitetna država unutar zajednice slobodnih naroda i država u Europi.

Većina građana snažno podržava ubrzani put prema članstvu u EU, težeći ostvarenju tog cilja do kraja trećeg desetljeća 21. stoljeća. Za ostvarenje ovog cilja potrebne su sveobuhvatne mjere za osiguranje učinkovitog funkcioniranja parlamentarne većine na državnoj razini. U tom kontekstu ključno je razviti jedinstvenu reformsku agendu i uspostaviti punu koordinaciju između aktivnosti međunarodne zajednice i institucija EU s jedne strane, te vladajućih stranaka i organizacija civilnog društva s druge strane.

Jačanje političkog pluralizma na građanskim načelima

Neophodno je zaustaviti destruktivni učinak etnonacionalističkih politika i ojačati politički pluralizam utemeljen na građanskim temeljima. Jedna od ključnih poluga za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Europsku uniju je uvrštavanje europske klauzule u Ustav države. Ova odredba bi olakšala brzo usvajanje zakona koji bi omogućili transpoziciju Acquis Communautaire od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu, intenziviranje aktivnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) bilo bi ključno. Korištenjem svojih bonskih ovlasti, OHR bi trebao nametnuti sankcije i izvršiti različite oblike pritiska kako bi eliminirao pojedince i subjekte koji promoviraju institucionalne blokade, negiraju državnost Bosne i Hercegovine, podrivaju Daytonski mirovni sporazum ili ugrožavaju mir u javnoj političkoj areni. Rastuća prijetnja nacionalizma koji zagovara odcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine predstavlja ozbiljan rizik za mir, suverenitet i teritorijalni integritet zemlje. Sprječavanje evidentnih opasnosti od raspada Bosne i Hercegovine zahtijevat će od međunarodne zajednice i demokratskih, multietničkih snaga zemlje da ubrzaju njezinu integraciju u Europsku uniju. Osim prijetnje odcjepljenjem, Bosna i Hercegovina se bori i s opasnošću od demografskog pražnjenja uzrokovanog masovnim iseljavanjem radno sposobnog stanovništva u zemlje Europske unije.