POZITIVNA BIH

Svake godine polaznici naprave 5-6 uspješnih radova, ali i veliki broj radova manje vrijednosti koji su za Školu značajni jer su njihovi autori uživali radeći ih       

Kroz privatnu školu slikanja, crtanja i vajanja ExArtis ili „Iz umjetnosti“ godišnje prođe stotinjak polaznika od četiri do 70 i više godina, a neki od njih programe ove škole pohađaju i više godina. Tokom deset godina postojanja, koliko slave ovih dana, kroz njihove programe je prošlo blizu hiljadu ljudi od kojih su neki sa njima od početka, a neki više godina. Jedina su privatna škola slikarstva čiji certifikati su priznati u FBiH na način da donose bodove pri upisu u srednje škole i na fakultete.

POŽURI POLAKO

- Imamo 15 mjesta za rad, ali u grupama za najmlađe, one od četiri do 7-8 godina, bude desetak učenika. U grupama u kojima su stariji polaznici radimo sa po pet ljudi. Nastavu držimo svaki dan, grupe rade po dva školska časa, što je sasvim dovoljno za skoncentrisati se. Ne žurimo, svaki polaznik radi svojom dinamikom. Svake godine imamo pet ili šest izuzetno uspješnih radova, ali i veliki broj radova manje vrijednosti koji su za nas značajni jer su njihovi autori uživali radeći ih. Na ovaj način smo „odgojili“ oko 400 mladih koji su uspješno upisali srednje škole ili studij arhitekture, građevine, akademiju likovnih umjetnosti. Radili smo i sa oko 500 odraslih koji se slikarstvom bave iz ljubavi - pojašnjava Indira Kaliman, osnivačica i voditeljica Škole.

Kaže da je posebno sretna zbog  polaznika koji imaju i po 70 ili više godina koji vrijedno rade.

- Posebno me raduje rad sa djecom stranaca koji su na službi u BiH. Ta djeca budu par godina i odlaze jer njihovi roditelji odlaze u drugu državu na službu, ali za njih se posebno vežem. Oni su drugačiji od naše djece jer su sasvim predani ovom što rade, vidiš na njima da to istinski žele. Naša djeca su drugačija... Rekla bih da našoj djeci morate i pertle na cipelama zavezati prije nego krenu negdje. Mislim da su razmažena. Vjerovatno zbog te veće posvećenosti ili fokusiranosti posebno se vežem za djecu iz inostranstva i tugujem kada neko od njih ode - priča Indira.

Inače, škola je spremna za polaznike sa različitim željama i potrebama. Ima škola različite programe i dinamike učenja, tim prije što neki od polaznika žele za par sedmica savladati gradivo.

- A neko želi da radi na sebi godinu dana i da se polako priprema za, recimo, prijemni ispit. U stanju smo svakom izaći u susret - pojašnjava Kaliman i naglašava da je zajedničko za sve polaznike ove škole, i stare i mlade i vještije i one manje vješte, to da vole da rade za štafelajem.

Među polaznicima ili učenicima uvijek ima i onih koji nisu posebno talentovani, ali vole da slikaju.

- Sa njima radimo na poseban način i polako. Nekada je potrebno razbiti strah i ubjeđenje da ne znaju, a nekada malo popravimo rad i nastojimo ih naučiti da u slikanju nema greške, da se sve može popraviti ili prebojiti. Mogu da istražuju sebe u različitim tehnikama slikanja, jer neke su više, a neke manje zahtjevne. Nekima se dopadne vajanje, ali gotovo svako nađe način da realizuje svoje umjetničke ideje - priča Kaliman.

SVAŠTA JE NIŠTA

Bez obzira na certifikate koje dodjeljuju, što bi moglo biti motiv za neke polaznike baš ove škole, misle da su najbolji u Sarajevu.

- U gradu ima više škola slikanja i crtanja, ali neke od njih svaštare i bave se dekupažem, pletenjem, vezom i sličnim vještinama, a neki od naših polaznika su išli i tamo i na osnovu njihovih zapažanja mi možemo da ocijenimo sebe. Više puta smo mijenjali adresu, ali naši učenici ostaju sa nama - veli Indira i naglašava da u ovoj školi nema razgovora o politici. Ali ima muzike i filozofskih rasprava, razgovora o lijepom i umjetnosti, različitim tehnikama slikanja i crtanja.

Umjetnički tim, okupljen oko voditeljice Škole, čini nekoliko studenata Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu ili njeni prijatelji iz klupa Srednje umjetničke škole u Sarajevu. Neki od njih „vole da rade sa klincima jer klinci su cool“, drugi „vole da su u blizini boja i štafelaja“, a treći misle da obavljaju važnu misiju.

- Kroz umjetnost i rad sa talentovanim ljudima možemo vratiti duh grada koji Sarajevo gubi. Sigurni smo da osoba koju oplemenimo našim radom može da inspiriše tri sobe iz svoje neposredne blizine. Veliki je izazov probuditi u nekom umjetnost i umjetnika, pomoći nekom da oslobodi ruku i povuče slobodan potez. Prije toga mu treba pomoći da otvori um, pa srce i onda odatle izađe lijep potez olovkom, kistom, kredom - vjeruje jedan od članova kreativnog tima škole ExArtis.

Škola svake godine organizuje izložbu radova svojih polaznika, ali i likovnu koloniju u Počitelju ili Sarajevu, a ove godine bi mogla biti u Firenci.

- Kolonija je izazov, prostor je taj koji inspiriše. Nije isto slikati u podrumu ili na počiteljskom kamenu ili u Firenci. Kolonije nekada traju dan, nekada tri. Izložbe smo prošlih godina organizovali u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, a poslijednje dvije godine u Historijskom muzeju BiH. Problem je da u Sarajevu ima galerija i praznih prostora, ali još niti jedan nije zaživio kao mjesto gdje slikar dođe i donese svoje slike da ih pokaže, a zaljubljenici u lijepu umjetnost dolaze jer znaju da će tu vidjeti nešto  lijepo. Raspoloživi prostori su skupi - pojašnjava Kaliman.

PRILAGODBA

Indira Kaliman, voditeljica ove škole, profesorica je likovnih umjetnosti i, prije osnivanja Škole, bila je nastavnica u osnovnoj i srednjoj školi, radila je u Centru „Vladimir Nazor“, za šta je dobila Unicefovu nagrade za inkluziju 2015. godine, te kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

- Radila sam sa svim uzrastima, nije mi problem prilagoditi se. Nema neke velike razlike između škole u koju morate ići i ove u koju dolazite iz ljubavi. I u razredu u redovnoj školi vam se začas istakne njih nekoliko koji vas gledaju širom otvorenih očiju i takvi vrlo brzo pokažu da zaslužuju peticu. Poklonite im malo više pažnje, a u ovoj Školi imate samo takve i onda se njima sasvim posvetite - priča Indira, koja u slobodno vrijeme slika apstrakcije.