Život / Glas javnosti

Saznanje da će se u antifašističkom Sarajevu 16. maja 2020. godine, pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske i „Počasnog blajburškog voda“, u Sarajevskoj katedrali „Srca Isusova“, održati misa za „žrtve blajburškog križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraćja“, među građanima Sarajeva izazvala je niz oštrih reakcija i zahtjeva za preispitivanje ove odluke i otkazivanja najavljene mise.

Šta se krije iza organizovanja „blajburške mise“ u Sarajevu pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, pitali smo bh. javne ličnosti:

Esad Bajtal, sociolog:

- Teško je dokučiti šta se krije iza svega, ali ako ćemo biti krajnje korektni, očito je da nešto ima. Imate situaciju da je ta ista misa zabranjena u katoličkoj Austriji, hrišćanskoj Evropi, gdje se ne može ni pomisliti na tako nešto. Ove godine imamo situaciju da se u Zagrebu to, gotovo poluskriveno, nekako „prošvercuje“, a u Sarajevu se to radi na sva zvona. Misa pripada svakodnevici crkve. Misa je bilo i bit će, ali one nikad nisu najavljivane, pogotovu na ovakav način. Sada ostaju dvije stvari upitne – zašto se to tako pompezno najavilo još prije 10-15 dana i zašto baš u Sarajevu? Zar za to onda nije bila adekvatnija svjetski poznata crkva u Međugorju?! Kada sve to saberete, imajući na umu da je organizator Hrvatski sabor, gdje se i na koji način radi, onda se svi moraju zapitati šta stoji iza toga, a da pritom ne budemo nikakvi cinici niti nešto agresivni. Dakle, šta stoji iza toga? Jednostavno pitanje na koje nema odgovora.

Husnija Kamberović, historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

- Ovo se nije odjednom desilo već se dugo pripremalo. Misa nije dobra ni za Sarajevo ni za BiH jer će unijeti puno više nereda i zategnuti odnose u gradu nego što će doprinjeti nekom smiraju duša jer su i neki nevini ubijeni 1945. Istorijska je činjenica da tada nisu ubijeni samo nevini već je bilo mnogih onih koji su okrvavili ruke, istina mnogi bez suđenja, ali bez obzira na to, vraćanje te priče i misa u Sarajevu može samo zaoštriti odnose. Šta je tačno u pozadini svega toga teško je definirati, ali mislim da su blizu istini oni koji smatraju da se radi o nekoj vrsti relativizacije ustaških zločina, revitalizacije NDH i jedne vrste provokacije prema Sarajeva budući da znamo da se ovo više ne može praviti u Austriji pa se traži neka nova tačka gdje bi se to moglo prebaciti. Zašto se odabralo Sarajevo, vrijeme će pokazati.

Slavo Kukić, sociolog i univerzitetski profesor

- Vjernici bi rekli „oprosti im, Gospodine, jer na znaju šta čine“. Jutros sam pročitao tekst zagrebačkog profesora Ivana Markešića u kojem kaže kako bi bili puno sretniji kada bi katolička crkva u BiH i Hrvatskoj naučili nešto od Njemačke biskupske konferencije koja je smogla snage i hrabrosti da se izvine njemačkog narodu i njemačkim vjernicima za ono što su njihovi prethodnici radili tijekom 30-ih i 40-ih godina podržavajući njemački nacional-socijalizam. Katolička crkva u Hrvatskoj i BiH prije svega nažalost takvih pouka nije izvukla. Naprotiv. Na ovaj ili onaj način podržava faktički svu sramotu i nedjela koja su u ime hrvatskog naroda i katoličanstva činili neki drugi ljudi 40-ih godina prošlog stoljeća.

Miodrag Živanović, bivši profesor na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci

- Uvjeren sam da za ovako nešto nije bilo potrebe. Niti će to dati doprinos pokajavanju žrtava Blajburga, tu mislim na nevine, niti će pomoći normalizaciji prilika u BiH. S obirom na istorijat i na vrijeme kada se to događalo, trebalo je dobro procijeniti, a tu posebno mislim na crkvene krugove, da li treba ići u takav angažman. Trebalo je pogledati i drugu stranu tog događaja, a tu mislim na porodice ili sljedbenike svih onih koji su stradali u Sarajevu i u drugim gradovima od ustaša i NDH režima.

Dr. Enes S. Omerović, Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu

- Ovo nije ništa drugo nego nastavak jednog procesa koji već jako dugo traje na ovim prostorima, a to je totalna revizija prošlosti. Nažalost, i u ovom slučaju se koriste najranjivije kategorije. Činjenica je da u svakom sukobu imamo nevine žrtve, ljude koji stradaju ni krivi ni dužni, ali ovdje nije stvar u tome da li će se sjećati nevinih žrtava nego je stvar u tome da se na ovaj način ponovo pokuša rehabilitirati Nezavisna država Hrvatska i ustaški pokret, a sve to krijući se iza komemorinja nevinih žrtava koje su sigurno postojale i u tom događaju.-