Život / Glas javnosti

Kad mi novinari imamo toliko problema da u šumi medija pronađemo pravu istinu, šta da radi običan čitalac? Kako običan čovjek u BiH da pronađe tačnu informaciju?  Vrlo teško. To je stvar neke vlastite vještine i dovitljivosti da se dočepaš kvalitetne i važne informacije. Šta ljude ovdje zanima, da li je to zaista ono što im se servira, mi to ne znamo. Čitalac je u šumi, u džungli informacija prisiljen da nađe onu koju vrijedi. Ne znam koliko se danas vjeruje medijima, ali mislim da ne stoje loše u onim nekim istraživanjima kome se vjeruje. Mediji tu bolje stoje od politike, novinari bolje stoje od ljekara, pravosuđa. Nije neka konkurencija. Mislim da to pokazuje da ipak u javnosti postoji neko poštovanje u medijima, mnogo veće nego prema nekim privilegovanijim.

Moram priznati da se tu vrlo često osjećam bespomoćnim, iako bih kao neko ko radi u takvom mediju morao imati više informacija i biti iznad prosječnog čitaoca, vrlo često sam i ja tu zatečen. To je jednostavno stvar individualnog osjećaja za povjerenje, individualnog pojedinačnog osjećaja za istinu, lične obavještenosti, kulture i mislim da tu nema jedinstvenog recepta. Ljudi sada misle da se tu daju  neka paušalna mišljenja da će portali pregaziti medije, da je ova četvrta informatička generacija smrt pravom novinarstvu. Mislim da nije, mislim da je uvijek u istoriji postojala takva vrsta straha, u zadnjih 100 godina se vjerovalo da će televizija pregaziti radio, da je televizija smrt kinematografije i filma, da će video uništiti kino. Nije baš tako. Ni portali nisu uništili printano novinarstvo. Nama treba malo vremena, mi živimo u jednom burnom i uzbudljivom vremenu i treba nam da se zaustavimo i vidimo na koji način će se sve ovo skupa završiti.

(Senad Avdić za Start BiH)