Život / Glas javnosti

( Tekst objavljen 19.05.2015. godine u Magazinu Start BiH)

Sarajevski inžinjer Duško Bošković je nemalo zabrinut zbog netipičnih tragova na nebu iznad Sarajeva i priča o zaprašivanju neba, o čemu se prošle godine, kaže on,  govorilo i u Ujedinjenim nacijama. Cijela priča je kod njega zapravo počela jednog predvečerja  2013. godine kada je na nebu uočio neobične tragove: 

- Kao da je neko pravio pripremu da zaigra nebeski iks-oks. Srećom mi bi blizu i fotoaparat. Taman dok sam fotografisao tu neobičnu rešetku, u kadar uleti i avion koji je postavljao sve te tragove. Svjestan da je ovo neobična, ali zabrinjavajuća pojava, pisao sam mnogim portalima, medijima, slao slike i propratne tekstove, ali se odziv za ovu temu kretao od lošeg do nikakvog. Ipak je poneko i objavio fotografije i poneki tekst na ovu temu, ali sve bijaše uglavnom nedovoljno koliko bi ova tema trebala biti obrađivana. Svu ovu višemjesečnu aktivnost moga pokušaja animiranja medija, koja se pretvorila u višegodišnju, pratila je prvo spoznaja da ipak postoji zavjera, ali zavjera da se o ovome ne govori, a drugo da su ljudi i pored svojih očiju u stanju da vide na istim slikama sasvim različite i oprečne stvari. Naime, svako se može zurenjem u nebo lično uvjeriti da, recimo, nebo iznad Sarajeva u nekim periodima nije dovoljno vedro i plavo, a neke prolazne periode plavetnila ne treba tretirati kao dovoljno jake dokaze za obaranje priče o zaprašivanju neba. Sami posmatrajte nebo i vidjet ćete da se sunce često jedva probija kroz izmaglicu i koprenu. U vrijeme zaprašivanja i dane poslije nisu ni oblaci paperjasti, nego su više kao siva izmaglica. Moj radni kolega A. R., kada sam ga pitao da li želi da pogleda fotografije neba iznad Sarajeva sa vrlo čudnim i neuobičajenim tragovima koje sam svojeručno uslikao sa svojom skromnom tehnikom, reče da mu je ipak draže da odemo da "ćućnemo" po pivu ispred prodavnice, kao u dobra stara vremena kada se imalo svega nemilice.  E. B., koji je pristao da pogleda te iste slike, reče da zna za te stvari, da prati tu problematiku široko rasprostranjenu svijetom, ali da se osjeća prilično neprijatno kada je to nešto vidio sada i iznad svoga grada, iznad naših glava. 

Sumnja Bošković da iza ovog "zaprašivanja" ipak stoji nešto loše: 

- Ovu temu zaprašivanja neba, za koje je aprila 2014. godine i UN rekao da postoji i da se dešava odavno, prati i podjela među ljudima kao da je u pitanju rasprava o Bogu - da li postoji ili ne. O postojanju Boga se može beskonačno raspravljati, a da niko nikoga ne može ubijediti u svoj stav, niti pružiti dovoljno dokaza postojanja ili nepostojanja, ali kada se govori o zaprašivanju neba, tu se može postići napredak u razotkrivanju, uprkos taboru vjernika koji ne vjeruju da zavjera postoji i taboru vjernika koji vjeruju da postoji i koji ipak vladaju nekim dokazima.

Bošković, koji za sebe kaže da je iz tabora ovih  koji više vole da znaju nego da vjeruju, ima i dokaze- fotografije, pa ko ima oči neka gleda, veli on. Ostalo je do vlastite percepcije:

-  Nažalost, nemam neke dokaze da se ovdje radilo o zaprašivanju neba, nemam spektakularnu analizu traga, laboratorijske nalaze uzorka traga ili zemljišta prije i nakon zaprašivanja ili uporednu tabelu sadržaja tla. Jedini dokazi su ove slike, mada sve pobrojane i neke druge dokaze mislim da nema ni naša mala napaćena država BiH. Kako se ovom problematikom izgleda uopšte ne bavi država jer je na papiru ima, ali faktički nema - vladajući političari su samo direktori velikih ograđenih farmi koje ponegdje na rupama u ogradama imaju carinski prelaz, a vlasnici tih farmi su neki drugi ljudi - kako onda očekivati da se išta dozna i rasvijetli? Kako iko može očekivati da se išta otkrije što nije u interesu stvarnih vlasnika država, osim da se time bakćemo mi mali nezavisni slobodomisleći zdravorazumski pojedinci. Svako bi trebao da se zarazi virusom prozorljivog gledanja stvari koje se dešavaju svuda oko nas, pa će se dokazi sami nametati i, iako možda nisu prihvatljivi na sudu, prihvatljivi su svakome koga interesuje stvarnost i on sam u njoj, njegovi najbliži, njegov porod i svi za koje se mari- priča Bošković.

Fotografije koje je sačinio slao je i Federalnoj televiziji, pošto su oni među rijetkim, kako kaže naš sagovornik, koji su se usudili govoriti o zaprašivanju neba, a kao potkrepu u emisiji prikazivali su slike neba nekih drugih dalekih stranih gradova. Vjerovatno je i njima kao njegovom radnom kolegi, zaključuje Bošković, bilo nelagodno kada su vidjeli da postoje i slike naših gradova sa zagonetnim tragovima i to baš iznad naših glava, a ne nekih tamo drugih.

Ne dešavaju se loše stvari, misli on, samo tamo negdje i tamo nekim drugima, dešavaju se i nama. Upozorava i cijeni da je BiH postala dio svjetskog, ali lošeg projekta jer, da je zaprašivanje dobro i korisno valjda bi se o tome javno govorilo:

- Internet je čudo. Kada sam slike poslao jednom drugu Slovaku, on nije bio iznenađen, nego je samo rekao da to kod njih već odavno rade. Slike sam poslao i drugu u Švajcarsku, pa je i on potvrdio da u Cirihu upravo zaprašuju nebo dok nas dva komuniciramo mejlom. Dakle, i mi postadosmo dio globalnog svijeta, ali lošeg projekta jer da je zaprašivanje dobro i korisno valjda bi se o tome javno govorilo, a ne ovako tajno i zavjerenički sprovodilo. A možda je sve ovo samo neki eksperiment uživo? Valjda više nije uzbudljivo eksperimentisati nad miševima jer se bune NVO za zaštitu životinja. Nekažnjivije je eksperimentisati nad ljudima jer ne postoji ni jedna NVO za zaštitu ljudi- kaže Bošković.

Dugo je razmišljao o tome zašto ljude ne interesuje šta im se radi iznad glava i, kako nije pronašao smislen odgovor, krivicu je " svalio" na paste za zube:

- Fluor koji se stavlja u paste za zube izgleda da nakon dugotrajnije upotrebe otupljuje i umrtvljuje ljude suzbijajući im volju. Nekada davno, dok još nije bila usavršena tehnologija zaprašivanja neba, mi stariji se možemo sjetiti tzv. žutih kiša, za koje su nam tada stručno objašnjavali da su požutjele od pijeska iz Sahare kojeg su vazdušne struje nanijele čak do nas. O zaprašivanju se pak govorilo i u UN-u, na aprilskoj sjednici, i rečeno je da se to radi odavno, valjda ne smijući saopštiti od kada. A i ovo se moralo saopštiti javnosti vjerovatno samo zbog pritiska ljudi koji vide šta vide, a ne znaju i ne mogu da ćute, pa su još i postali toliko drski da traže zvanično objašnjenje, sa najvišeg mjesta. I vjerovatno peru svoje zube pastama bez fluora.

Otvara Bošković i pitanje potrebe zaštite neba iznad BiH. Nekada, kaže, dok je bila ozbiljna država Jugoslavija, ovo se nije moglo dešavati tako lako jer je protivavionska odbrana mogla da obori svaki avion koji povrijedi vazdušni prostor Jugoslavije. Danas BiH ne može da obori ni meteorološki balon:

- Jedan je prije više godina čak iz Austrije doletio do Hercegovine ni od koga ometan, a mogao je u sebi imati ko zna kakve viruse i prenijeti nam ih i napraviti epidemiju. Doduše, nije pametno obarati avion koji u sebi ima rezervoare sa ko zna kakvom hemijskom supstancom koju raspršuje po nebu jer u slučaju pada i prolijevanja sadržaja, ko zna kolika površina bi se zagadila. Da je moguće poslati dva aviona presretača da prinudno prizemlje ovakve avione – moguće je. Ali odakle nam toliki avioni? Možda nama susjedne bivše jugoslavenske republike imaju te avione, ali ih ni oni ne šalju u te akcije prinudnog prizemljivanja nepoznatih letjelica. Znači da su i oni u vrhu države upoznati sa projektom i ne smiju da ometaju te svjetske aktivnosti. Čudna je ova demokratija: glasači biraju na izborima ljude da vladaju njima i to one koji dozvoljavaju razne eksperimente nad glavama tih istih glasača.

Mnogo otvorenih pitanja i nedoumica ima Bošković pa i pitanje koji su to avioni i ko ih vozi? Zaključuje da ne dolijeću iz SAD-a, već zaprašivači moraju uzlijetati sa nekih nama bliskih aerodroma- nemaju ogromne rezervoare, pa da dolijeću iz velikih daljina. Da li se ovi avioni vide na internet stranici www.flightradar24.com, koja daje trenutni prikaz preleta putničkih aviona, pita se: 

- Ako, recimo, neko primijeti da avion zaprašuje nebo i odmah ode na pomenuti sajt, da li će vidjeti taj avion na sajtu i njegovu rutu i zašto neće? Da li naši piloti, mislim na cijeli prostor bivše Jugoslavije koja je imala nemali broj i vojnih i civilnih pilota koji su sada u penziji, rade možda honorarno kakav posao i ako je taj posao predobro plaćen - zašto imati nekakve moralne kočnice ili obzir? Previše je pitanja, a odgovora ni od korova, baš kao da je u pitanju kakva zavjera jer da nema zavjere - sve bi se znalo: i kakvi su tragovi na nebu i ko leti i zašto i čemu sav taj cirkus. Ovako niko ništa ne zna i nije zainteresovan da sazna, a stvari su očigledne. Ne da se samo vide, nego bodu oči. Za rukav vuku. Bojim se da je sve ovo što nam se dešava u sklopu projekta promjene klime i mislim da nas lažu sve što kažu da se samo dešava jer se ništa ne dešava samo od sebe, sve je produkt nečijeg djelovanja i reakcija na akciju. Možda je bolje prestati prati zube pastama sa dodatkom fluora i čitav život živjeti u brizi i pod stresom, a možda je ipak još bolje uduplati dozu paste sa fluorom jer otupljen i indolentan je mnogo lakše živjeti, a poslovicu strpljen-spašen treba modernizovati u otupljen-spašen. Živi bili, pa dokle doguramo...- zaključuje i poručuje inžinjer Duško Bošković.

Pobornici teorija o agensima koji truje iz zraka kroz tzv. chemtrailse, među kojima je i naš sagovonik,  već odavno upozoraju na to. Zagovornici te teorije zavjere vjeruju da takvi tragovi sadrže hemijske, biološke ili neke druge tvari, koje namjerno raspršuju na nebu radi raznih, navodno zlih namjera, kao što su kontrola vremena, ljudskih misli i stvaranje potresa, a iza kojih stoje razne korporacije.

 Zagovornici ove teorije tvrde da avioni ne ostavljaju normalne kontragove u normalnim uvjetima, smatraju da na visinama ispod oko 7 hiljada metara u vrijeme nekih proljetnih i jesenskih dana, a osobito ljetnih, tragovi ne bi smjeli dugo trajati, a ponekad čak uopće ne bi smjeli nastajati, jer smatraju da u tim uvjetima nije dovoljna temperatura za nastajanje običnih tragova, kojima je potrebna temperatura od 40 stepeni celzijevih i dosta vlage. Vlaga im nije sporna ali ne vjeruju da je u datim uvjetima temperatura zadovoljena.

Osim tih 7 hiljada metara sporna im je i visina iznad 10 hiljada metara jer smatraju da se zbog prejakih sunčevih zraka, kristalići leda ne mogu formirati. Spominju i čudno širenje tragova pri njihovom nestajanju i smatraju da navodna otkrića, raznih teških metala i ostalih tvari u vodi i zemlji (na navodnim područjima gdje se dogodilo i sporno ispuštanje tragova) imaju isto veze sa time. Iz toga se nastala još jedna zavjera, a to je navodna nova, vrlo teška bolest morgeloni.