POZITIVNA BIH

Teatar čine Belma Lizde-Kurt, Aleš Kurt, Maja Zećo i Dušan Vranić, te scenograf i kostimograf Sanja Džeba i Adisa Vatreš Selimović. Oni potpisuju predstave Plumb BO-BO i ZU, Zaljubljeni vuk, te predstavu Tata lav i njegova sretna djeca u kojoj je na sceni veliki broj vesele djece.

Prvo se rodi ideja o tome šta bi mogli da rade! Potom skupljaju novac! Na kraju radost, veselje! I njihovo i onih koji imaju sreću da mogu uživati u njihovom radu! Kod njih na štriku vise zvijezde, sviraju šerpe... To je, eto, Aparat teatar: Belma Lizde Kurt, Aleš Kurt, Maja Zećo i Dušan Vranić, te scenograf i kostimograf Sanja Džeba i Adisa Vatreš Selimović. Oni potpisuju predstave Plumb BO-BO i ZU, Zaljubljeni vuk, te predstavu Tata lav i njegova sretna djeca u kojoj je na sceni veliki broj vesele djece.

DJECA BLISTAJU NA SCENI

- To je kuća u kojoj živi sretna lavovska porodica. Na štriku za veš vise zvijezde, ptice i slike, kolijevka za bebu je uže na koje se djeca penju, šerpe su instrumenti, zid je tabla po kojoj se stalno crta! Da bi takav idealan dječiji svijet nastao, zamolila sam Adisu Vatreš Selimović da mi pomogne. Stvorila je svijet koji kao da je išetao iz  knjige Horsta Eckerta, poznatog kao Janosch. Fascinirana sam tim njemačkim dječijim piscem. Dobar je za zdravlje! Treba ga čitati! Porodično! Edukativan je, ciničan! Propituje porodične odnose, individualnost i smisao sa zajednicu. Tretira današnju emancipiranu djecu koja znaju šta hoće i nove generacije roditelja. Kao imperativ u odgoju djece on postavlja obavezu da svi budu sretni! Tako je ova predstava jednostavan teatarski priručnik za odgoj djece: sreća je uvijek na prvom mjestu! - pojašnjava Belma Lizde-Kurt.

Posebna kvaliteta ove predstave je saradnja profesionalnih glumaca i djece, što dovodi do razigranosti. Djeca, misli Lizde-Kurt, na scenu donose raskošni šarm, prirodnost.

- Blistaju na sceni, šire energiju, daju ozračje prave porodice, pomažu da prepoznamo ono što nam je zajedničko: želja da nam porodica uvijek bude oaza mira i sreće. Sretna porodica je ispunjena zvukom, svjetlom, bojama, ritmom, plesom, nesputanim pokretom i smijehom, spremna da poleti na krilima razigrane dječije mašte, pa i na Mjesec, ako treba - kaže Lizde-Kurt.

Predstava je urađena u produkciji Pozorišta mladih, a dramatizaciju je uradio kućni dramaturg Aparat teatra Segor Hadžagić, a Zlatan Božuta se pobrinuo za melodičan ton, što je bitno u predstavi u kojoj zvuk ima poseban zadatak.

NAJOPASNIJI PARTNERI

- Sa djecom je nepredvidivo.  Za pripremu predstave Tata lav smo imali više od mjesec dana, što je i za profesionalce kratak period. Djecu sam brzo uvukla u predstavu. Bilo je zahtjevno i zabavno. Glumci Edin, Sanin, Mirza i Elmir uživali su radu sa svojim malim partnerima, a oni su najopasniji partneri koje možete imati u teatarskoj predstavi. Prirodno su šarmantni, neodoljivi, krhki, smiješni. Na kraju, svi zadovoljni. Uživali smo, bogatiji smo za lijepo i happy iskustvo - priča Belma ne krijući da je sretnom čini i reakcija publike.

Ciljana publika bila su djeca od šest do 10 godina i roditelji, ali su predstavu veoma dobro pratila i mlađa i tinejdžerska publika. Koncept predstave je neobičan, u njeno izvođenje je uključena publika.

- Prijavljujemo se na svjetske festivale. Imamo podršku roditelja u tom smislu tako da neće biti problem to što su djeca dio glumačke ekipe. Prije će biti problem finansijske prirode. Ali sam sigurna da ćemo i za to naći rješenje - nada se Belma.

Prije par godina su radili predstavu Plumb BO-BO, ZU koju su najavili kao predstavu za bebe i djecu uzrasta od nula do tri godine. Belma vjeruje da se djeca odgajaju i razvijaju kroz umjetnost i prije rođenja. U region, podsjeća ona, postoji takav teatarski oblik, baby theatre.

- Pomislila sam, zašto ne i u BiH? Poslije naše, napravljene su dvije predstave za rani dječiji uzrast. U Mostaru je režirala Tanja Miletić Oručević, a u Banjoj Luci Josipa Pejaković. Moj tim, a to su Maja Zećo i Dušan Vranić i ja, nije znao kako, ali smo se predali tom projektu u potpunosti. Rezultati su bili oduševljavajući. Nikad nam nijedno dijete nije zaplakalo ili otišlo sa predstave. Ponekad bi neke  bebe, par mjeseci stare, zaspale ili bi pokušali Maju i Ducu odvesti kući - smije se Belma.

INDIVIDUE, A NE KOPIJE RODITELJA

Sa svojom ekipom je režirala i predstavu Zaljubljeni vuk, u kojoj igraju i djeca sa posebnim potrebama. Njihov rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju je, sjeća se Belma, bio inspirativan. Djeca su većinom bila autistična i sva su ih prihvatila.

- Velika je to stvar! Nisam znala za istraživanja prema kojima većina roditelja ne bi prihvatila da im dijete ide u razred sa djecom sa posebnim potrebama! Mislim da je takav stav sramotan. Ali me ne čudi! U radu na predstavama za djecu sretala sam se sa roditeljima koji imaju čudan pristup odgoju. Ponekad čujete da iz djece progovara mišljenje roditelja. To je neprirodno! Predstave adresiramo i na roditelje. Oni ponekad nisu svjesni koliko su djeca pametna. Djecu treba podsticati da postanu individue, a ne naše kopije - kaže Belma Lizde-Kurt i naglašava da je raditi sa djecom, zapravo, kontakt sa smislom.

Djeca, kaže ona, vole da se prema njima ophodite kao prema profesionalcima. Baš kao što od odraslih traži da urade zadatke, isto je Belma tražila od djece.

- Djeca znaju kad zabrljaju, kad zasluže pohvalu. Nema tu lažnog odnosa kao u svijetu odraslih! - kaže Lizde-Kurt.

U Aparat teatru pripremaju nastavak predstave za bebe u kojoj su BO-BO i ZU porasli za vrtić, imaju po tri godine jer njihovi projekti rastu zajedno sa publikom. Aparat teatr nema svoj prostor, od prodaje ulaznica ne može finansirati pripremu i održavanje predstave. Da li je to gradnja pozorišta u BiH uzaludan posao, pogotovo za djecu?

- Radim kako me unutarnji svitac tjera. Teatar mora brže da se razvija kao umjetnička forma. Nove generacije traže nove forme i obaveza teatarskih umjetnika je ići u skladu sa vremenom. Teatar mora biti zanimljiviji od tehničkih igračaka uz koje djeca odrastaju. On educira, razvija sposobnost imaginacije, pomaže razvoj ličnosti, kritičkog i samokritičkog uma. Djeca spadaju u marginaliziranu grupu našeg društva. Razmislimo samo šta se stvara da bi djeca imala sretno, kreativno i sigurno djetinjstvo? Ništa! - sigurna je Lizde-Kurt.

ENTUZIJAZAM I NOVČANIK

Preporučuje da pogledamo kakvi su nam parkovi, postoje li mjesta gdje možemo odvesti dijete da se kreativno izražava, a da roditelji ne moraju platiti popriličnu svotu novca? Pita i kakve su sportske sale gdje nam djeca treniraju sportove?

- Sve što postoji je tu zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i roditeljskom novčaniku. Da rezimiramo, djeca nisu na vrhu spiska prioriteta u ovom društvu. Zato se bavimo djecom. Ona moraju imati kontakt s umjetnošću od rođenja, da bi se izgradila kulturna,  zdrava, građanski osviještena nacija - misli Belma Lizde-Kurt i zaključuje da je podjela na teatar za djecu i za odrasle uvredljiva jer postoji dobar i loš teatar, a sve ostalo su žanrovi!

KAD UKLJUČIŠ, NE ISKLJUČI

Aparat teatar je nastao 2007. i počeo sa  pripremama za predstavu Oluja Vilijema Šekspira, u kojoj su igrala djeca iz  glumačke radionice SOS Kinderfdorfa.

- Željeli smo da djeca na kraju višemjesečne teatarske radionice dobiju pravu predstavu koja ima scenografiju, kostim, muziku… Onda smo se registrirali da bismo mogli dobiti novac. Nismo ga dobili, predstavu nismo napravili, ali je registracija ostala. Shvatila sam koliku snagu teatar ima, kako se ona iskorištava. Aparat teatar nastao je iz želje da se stvari počnu mijenjati u skladu sa stvarnim potrebama društva. Aparat teatar ima dvije scene: Infant, stvara za djecu, omladince, roditelje ili odgajatelje i građane dobrih namjera, a scena Mašina se bavi odraslom publikom spremnom na opasne izazove. Aparat teatar je sprava koja se jednom uključi i onda više ne može da se isključi - pojašnjava Belma Lizde- Kurt.

Kaže, do sada su dobijali novac od ministarstva u Vladi FBiH, općina Centar i Ilidža i jednom od UNDP-a. Od prodaje karata se ne mogu finansirati, tim prije što ne prave populistički, već edukativni i interaktivni teatar.

Uz stalne članove, Aparat teatar ima za partnere koreografa iz Slovenije Branka Potočana, glumca iz Hrvatske Vilija Matulu i reditelja iz Srbije Bobana Skerlića.