Kolumne

Teško je utvrditi koliko u BiH ima obavještajaca, ali ih sve više ima iz arapskih zemalja, Ruske Federacije, SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Srbije i Hrvatske – i sve su perfidniji

Piše: Đuro Kozar

U drami „Sumnjivo lice“ poznatog komediografa Branislava Nušića jedan od likova je mještanima gradića u Srbiji, kad je vladala dinasija Obrenovića, podijelio svoju vizitkartu na kojoj je pisalo „Aleksa Žunić, sreski špijun“. Drugi lik, kapetan Jerotije Pantić začuđeno ga je pitao zašto je to uradio, a Aleksa mu je ne trepnuvši odgovorio: „Dok sam se krio, ništa nisam mogao doznati, a sada mi svi jedni protiv drugih kazuju.“ Današnji špijuni znatiželjni su kao i Žunić u 19. stoljeću, posjeduju sofisticirana sredstva i metode, a ako i imaju vizitkarte na njima je ispisano benigno zanimanje iz kojeg se ne bi mogla ni naslutiti njihova prava profesija. Oni kao zmija noge kriju identitet, kamufliraju svoju rabotu i dobro paze da ne budu otkriveni.

Ilegalno do podataka

Upućeni tvrde da je BiH po broju špijuna postala kao Kazablanka u kojoj su u Drugom svjetskom ratu rovarili nacistički, sovjetski i francuski i ko zna već koji agenti, ali je svjetsku slavu ta marokanska luka stekla po čuvenom filmu s istim naslovom u kome su glavni glumci bili Hemfri Bogart (Humphrey Bogart) i Ingrid Bergman. Ne treba pretjerivati o tome koliko u našoj zemlji ima špijuna jer teško da bi se mogao utvrditi tačan broj, no itekako ih ima i sve su perfidniji, ali je poznato da već duže vrijeme u Bosni i Hercegovini djeluju agenti iz arapskih zemalja, Ruske Federacije, SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Srbije, Hrvatske i drugi. Jedni su u ambasadama ovih zemalja na dužnostima savjetnika i atašea, a drugi formalno nisu diplomate, nego se predstavljaju kao poslovni ljudi, publicisti ili kao turisti, a ima i domaćih doušnika. Njihove države javno podržavaju BiH, Dejtonski sporazum i miran život građana, ali ipak imaju špijune koji na razne načine prikupljaju važne vojne, političke ili privredne podatke. Države za koje rade u pravilu ih se odriču i „peru ruke“ ako budu otkriveni. Obavještajci se jedni sa drugima mogu sresti na terenu, a ako se približe nije im u interesu da se međusobno sukobljavaju, jer bi zbog toga mogli biti otkriveni, nego se zaobilaze u širokom luku...

Beogradski novinar Živorad Mihajlović Šilja (1920-2004) u jednom razgovoru naglasio je da špijuna ima i da će ih biti u svakom vremenu, jer špijunaža je drugi nastariji zanat u svijetu; nikad se ne zna kad će se i gdje pojaviti. Svakako treba reći da je objekt špijunaže država, odnosno podatak koji je zakonom, drugim aktom nadležnog tijela određen državnom tajnom i čijim bi otkrivanjem nastupile posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes države. Špijunaža je krivično djelo slično djelu odavanja državne tajne, od kojega se razlikuje elementom inozemnosti (veza sa stranom državom). Na jednom seminaru na kojem sam sudjelovao, ekspert za sigurnost je objasnio da se špijunaža u većini država smatra političkim krivičnim djelom, a kad se radi o strancu zahtjev za izručenje špijuna može biti odbijen ili bi izručenje moglo biti podvrgnuto ograničenjima. Špijunažu kao tipično protivdržavno kazneno djelo treba razlikovati od tzv. industrijske špijunaže, kod koje se povređuje intelektualno vlasništvo.

Naravno, zabranjeno je ilegalno špijuniranje i prisluškivanje drugih ljudi i za takve stvari su propisane kazne, ali špijuni se na to ne obaziru i koriste se s onim što im je potrebno. U ponudi imaju: GPS (prostorno bazirani navigacioni sistem koji pruža pouzdane podatke o prostoru i vremenu), prisluškivače telefona, opremu za praćenje osoba te kamere za videonadzor. Na nezakonite postupke, po zakonima BiH, primjenjuju se posebne istražne radnje kad tužitelj ocijeni da se do određenih dokaza ne može doći na drugi način. U posebne istražne radnje spadaju: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, itd. Posebne istražne radnje mogu trajati šest mjeseci.

Ruski špijuni iz GRU-a

U Bosni i Hercegovini vrlo su aktivni ruski agenti iz vojne obavještajne službe GRU, koji djeluju u civilu i pretežno su orijentirani na područje Federacije BiH čije stanovništvo, za razliku od onoga u Republici Srpskoj, nije naklonjeno Rusima. Inače, GRU je jedna od triju ruskih agentura koje su nastale nakon KGB-a koji je ukinut 1991. a druge dvije su Federalna služba bezbjednosti (FSB) i Spoljna obavještajna služba (SVR). Nije nepoznato da GRU ima najveću rusku špijunsku mrežu u inostranstvu, a suština njegovog rada je osiguravanje obavještajnih podataka o vojnoj moći država koje ugrožavaju ili mogu ugroziti sigurnost Rusije. Zadaci ove službe mogu se svrstati u dvije osnovne skupine: špijunski i protivteroristički. Prva obuhvata prikupljanje podataka o vojnim, vojno-tehnološkim i tehničkim mogućnostima stranih država, te i podatke o njihovim namjerama prema Ruskoj Federaciji. Prikupljeni podaci se prezentuju Komandi oružanih snaga i služe za sprečavanje strategijskog vojnog iznenađenja po Federaciju.

Ovaj zadatak GRU-a se izvršava putem agentura i obavještajnih centara u inostranstvu, a uključuje i elektronsko izviđanje sa zemlje, vodenih površina, iz vazdušnog i kosmičkog prostora. Druga grupa sadrži protivterorističke zadatke koji proističu iz politike odbrane od terorizma sadržane u Federalnom zakonu o borbi protiv terorizma. Po tom zakonu, u nadležnosti ove službe spadaju: sprečavanje letjelica koje služe za izvršenje terorističkih akata, sprečavanje terorističkih aktivnosti u unutrašnjim vodama i u teritorijalnom moru, sudjelovanje u provođenju protivterorističkih operacija i sprečavanje međunarodne terorističke djelatnosti van granica matične države.

O opasnim namjerama GRU-a svjedoči i podatak da su prije nekoliko godina planirali da u Rusku ambasadu u BiH na mjesto vojnog atašea prebace pukovnika Vladislava Filipova (Vitalyevich Filippov) za kojeg je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH procijenila da predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Ovaj agent godinama je špijunirao za Rusiju u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a iz Tirane je 2018. protjeran kao persona non grata. Nakon što je sa bh. strane vrlo jasno poručeno da Filipov nije dobrodošao u BiH, Rusija je odustala od namjere da s ovim obavještajcem pojača svoje redove u Sarajevu. Prije pet godina Ministarstvo sigurnosti BiH zabranilo je i ulazak u BiH vođi kontroverzne motocikličke grupe iz Rusije Aleksandru Zaldostanovu, zvanom „Hirurg“, i predvodniku iste grupe iz Srbije Saši Saviću s objašanjenjem da bi oni svojim prisustvom mogli ugroziti sigurnost u našoj zemlji.

Protjerani Iranci

Krajem prošle godine u Ujedinjenim nacijama glasalo se o rezoluciji kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava koje u posljednjim sedmicama konstantno provodi vladajući režim u Iranu. Taj režim je naredio da se ubije više od 300 osoba koje su sudjelovale u masovnim demonstracijama zbog protivljenja načinu uređenja države. Među ambasadorima zemalja koji nisu glasali za usvajanje ove rezolucije našlo se i ime bh. ambasadora u UN-u Svena Alkalaja, što je izazvalo mnogo negativnih reakcija u BiH. U jednoj od njih je rečeno: „Režim u Iranu ubija svoje građane. Sportisti, umjetnici, žene i drugi hrabri ljudi Irana ustaju protiv te represije i zločinačkog terora koji nad njima provodi režim u njihovoj državi, a BiH ostaje nijema, odnosno suzdržana.“ Ubrzo poslije ovog glasanja u UN-u u zvaničnu posjetu Sarajevu došao je ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran Hossein Amir-Abdollahian i to je protumačeno kao podrška represivnom iranskom režimu. 

Naša država ima loša isklustva s iranskim obavještajcima budući da su prije nekoliko godina zbog špijunaže iz BiH protjerana trojica diplomata iz iranske ambasade u Sarajevu. To je podsjetilo na „Operaciju Pogorelica“, kojom je zaposjednut kamp s iranskim instruktorima i bosanskim policajcima. Po nalogu Amerikanaca, zgradu Lovačkog doma „Pogorelica“, u okolini Fojnice, u noćnim satima 15. februara 1996. zauzele su specijalne snage SFOR-a i uhapsili 11 osoba. Osmorica od njih bili su državljani BiH i to pripadnici MUP-a i Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), dok su preostala trojica bili državljani Irana i pripadali su iranskoj obavještajnoj službi. Pripadnici SFOR-a u kampu su pronašli i zaplijenili veliku količinu oružja, municije, eksploziva, sofisticiranih eksplozivnih naprava, dokumenata, geografskih karata, koji su nedvosmisleno ukazivali na terorističku prirodu i nasilnički karakter ovog kampa.

Zaključeno je da je formiranje jednog ileganog kampa za obuku u režiji stranaca bila velika greška tadašnje vlasti u BiH nakon potpisanog Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iz toga je izvučena pouka da se obučavanje naših policajaca i specijalaca treba vršiti samo u zvaničnim institucijama i sa domaćim instruktorima. Sada se školovanje policijskih službenika iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, SIPA-e i Granične policije obavlja u Agenciji za školovanje i usavršavanje kadrova u Mostaru, koja je formirana 2008. Tu se školuju kadrovi za sticanje čina policajac i za čin mlađi inspektor, a vrši se i osposobljavanje zaposlenih u zaštitarskim agencijama, obuka pripadnika detektivskih agencija, kao i razni kursevi te seminari. Obuka entitetskih policijaca vrši se u policijskim akademijama u Sarajevu i Banjoj Luci. 

Perfidni Mekgonigal

Bivši visoki dužnosnik FBI-a Čarls Mekgonigal (Charles McGonigal) nedavno je uhapšen u Sjedinjenim Američkim Državama i optužen da je 2018. godine tražio od bivšeg ministra sigurnosti BiH dr. Selme Cikotića i sad već preminulog biznismena iz Gračanice Davuda Zahirovića pola miliona dolara za lobiranje u okviru kojeg bi organizirao sastanke sa diplomatama u SAD-u o njihovoj podršci politici Bosne  Hercegovine. Pretpostavlja se da je Mekgonigal kao agent nekad boravio na području bivše Jugoslavije i bavio se obavještajnim radom. Tako je stekao potrebne informacije o stanju na terenu i planovima određenih država da budu primljene u evroatlantske integracije. Inače, Savezni istražni ured, poznatiji po kratici FBI, savezna je kriminalističko-istražna i obavještajna agencija Ministarstva pravosuđa SAD-a.

Prema optužnici, Mekgonigal se 27. aprila 2018. u Njemačkoj sastao sa spomenutim osobama iz BiH koje su od njega tražile da im dogovore sastanak s ambasadorom SAD-a u UN-u. Optuženi je 8. maja 2018. komunicirao sa FBI vezom u Ujedinjenim nacijama i tražio dogovaranje sastanaka koje su tražili Cikotić i Zahirović. Zatim je 25. juna osobi albanskog porijekla, od koje je dobio 225.000 dolara, predložio da sklopi ugovor sa Zahirovićevom farmaceutskom kompanijom ZADA. Zauzvrat je tražio da mu za taj ugovor i lobiranje Zahirović isplati  500.000 dolara. U optužnici, međutim, nije navedeno da su bh. državljani isplatili novac FBI-evom dužnosniku, ali je Mekgonigal novac primio na drugom mjestu i za jedan drugi posao.

Mekgonigal je vodio FBI-ev protivobavještajni odjel u Njujorku od 2016. do 2018. I pored pokušaja iznude od državljana BiH, optužen je i zbog kršenja američkih sankcija Ruskoj Federaciji. Tereti ga se da je surađivao sa prevoditeljem ruskog milijardera Olega Deripaske. Tužioci vjeruju da je Mekgonigal 2019. sudjelovao u neuspjelom pokušaju ukidanja sankcija ruskom milijarderu, dok je 2021. od njega uzeo novac kako bi istražio konkurentskog oligarha. Mekgonigal i prevoditelj Sergej Šestakov nalaze se u federalnom zatvoru u Bruklinu, a na prvom izjašnjavaju u Sudu na Menhetnu negirali su krivicu. Deripaska je osnivač ruske aluminijske kompanije Rusal i našao se na spisku ruskih oligarha i vladinih dužnosnika koje je Vašington stavio na crnu listu 2018. kao reakciju na navodno miješanje Rusije u američke izbore 2016. godine.

OSABiH bez kontre

Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine odgovorna je za prikupljanje, analiziranje, obradu i distribuciju obavještajnih podataka radi zaštite sigurnosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak. Ona reagira na eventualne prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po BiH. Prikupljene obavještajne podatke Agencija distribuira nadležnim tijelima unutar BiH. Unatoč radu sigurnosnih agencija, pa i OSA-e, u BiH je neopaženo s automatskom puškom iz Srbije ušao vehabija Mevlid Jašarević i 28. oktobra 2011. pucao na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Ispalio je 105 metaka i teško ranio pripadnika policije Mirsada Velića. Sa zakašnjenjem je onesposobljen snajperskim hicem pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo, a potom uhapšen, suđen zbog terorizma i izdržava kaznu od 15 godina zatvora. Ono što je uslijedilo nakon tog terorističkog akta su bile analize, stavovi, mučno objašnjavanje i dokazivanje svijetu da BiH nije zemlja koja podstiče i blagonaklono gleda na terorizam, da Bošnjaci nisu teroristi i da građani BiH ne žele takvo što u svojoj državi.

Poslije Jašarevićevog napada na Američku ambasadu OSA revnosnije prati i analizira sve prijetnje s aspekta špijunaže i terorizma usmjerenih protiv BiH, ali nema kontraobavještajnu nadležnost, to jest ne može da suzbija strane agenture budući da pripadnici OSA-e nemaju naoružanje, ne idu na teren, niti su osposobljeni za operacije. Inače kontraobavještajnom aktivnošću se gotovo u pravilu bave sve države, a neke od njih u tu svrhu koriste i posebne organizacije poznate pod nazivom protivobavještajna služba. Osim unutarnjih protivobavještajnih službi koje su po pravilu u ministarstvima unutarnjih poslova, ili su neovisne agencije (poput britanskog MI-5), postoje i takve vanjske službe, što je historijski novijeg datuma, u svrhu suzbijanja špijunaže i terorizma van granica matične zemlje.

Slovenci uhapsili ruske agente

Slovenačka obavještajno-sigurnosna agencija nedavno je privela i prebacila u Okružno tužiteljstvo u Ljubljani dvojicu stranaca za koje se sumnja da su špijunirali u korist Rusije. Oni su u kvartu Bežigrad u Ljubljani iznajmili malu kancelariju u kojoj su se formalno trebali baviti nekretninama i antikvitetima. Prema pisanju slovenskih medija, ovi Rusi imali su državljanstvo jedne južnoameričke države, a u Sloveniji su djelovali pod lažnim identitetom. Protiv njih se vodi istraga i nalaze se u pritvoru. Oni se sumnjiče da su počinili krivično djelo špijunaža za stranu obavještajnu službu i krivično djelo lažni identiet. Za krivično djelo špijunaže zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za krivično djelo provjere lažnog sadržaja kazna zatvora do tri godine.

Prema nezvaničnim informacijama, ovo nije jedini slučaj da je Slovenačka obavještajno-sigurnosna agencija SOVA uspjela ući u trag aktivnim pripadnicima stranih obavještajnih službi, ali je ovaj slučaj veliki uspjeh zbog složenosti otkrivanja, jer je špijunima sa lažnim identitetom i državljanstvom bilo teško pripisati rad za Rusiju. Slovenija je zbog svog geostrateškog položaja interesantna za djelovanje stranih agenata, objasnio je u ljubljanskom dnevnom listu „Delo“ stručnjak za sigurnost i bivši direktor SOVA-e Iztok Podbregar. Dodao je da je slovenski prostor atraktivan i za agente koji žive i rade u Sloveniji u skladu sa zakonima, a posluju na teritoriji trećih zemalja.

 Ko su diplomate, a ko špijuni?

Isprepletenost diplomatije i obavještajnog rada objasnio je profesor Entoni Glis (Anthony Glees), direktor Centra za bezbjednosne i obavještajne studije pri Univerzitetu u Bakingemu. On je rekao da u svakoj ambasadi na svijetu ima špijuna. I time opravdao odluku tadašnje britanske premijerke Tereze Mej (Theresa May) koja je protjerala 25 ruskih diplomata nazvavši ih prikrivenim špijunima. Pošto sve države to rade, postoji „nepisano pravilo da se ne zaviruje previše u ono što se dešava unutar ambasada“, objašnjavao je Glis. Taj prećutni sporazum, ipak, ima granice i prestaje da važi kada dođe do očiglednog kršenja zakona.

Srbin Duško Popov za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je za britansku obavještajnu agenciju MI-5 i smatra se pretečom fiktivnog Džejmsa (James) Bonda. Kodno ime mu je bilo Tricikl. Pokojni novinar Miloš Vasić je rekao da se velike države jako dobro trude da obične diplomate budu van kontakta s obavještajnim radnicima, jer između njih se vjerovatno dobro zna ko je ko, ali oni o tome ne pričaju. Sličnog stava je i Glis, koji kaže da se špijuniranjem, ustvari, bave agenti koji to rade za novac, zato što su ucijenjeni ili iz ideoloških razloga. „Obavještajci u ambasadama upravljaju tim agentima, tako ne moraju sami da prljaju ruke“, zaključio je profesor Glis.

„Meka“ špijunaža

„Meka“ špijunaža sve je važniji segment mnogih obavještajnih aktivnosti, ističe za BBC-i dr. Gžegorž Kuzinski, ekspert poljske nevladine organizacije „Varšavski institut“. O „mekoj“ špijunaži on kaže: „Ova strategija ne uključuje prikrivene diplomate, koji su obično pod budnim okom lokalnih kontraobavještajaca, već podrazumijeva angažovanje uticajnih agenata koji nekada svojevoljno, nekad jer su izmanipulisani, a nekada i nesvjesno, rade za interese stranih država. Budući da su anonimni, takvi agenti nisu sumnjivi sigurnosnim sužbama i teško ih je detektirati.“