Piše: Hajrudin REDžOVIĆ

Foto: Screenshot

MeToo PAŽNjA (MTP): Ovaj tekst nije seksističkog, već satiričnog karaktera

 Tako je to kada u ovoj državi decenijama poslije rata korupcija u obrazovanju cvjeta… Obrazovali smo generacije koje nemaju živaca pročitati novinski tekst do kraja, već samo čitaju naslove i gledaju slike. Ili ne odgledaju emisiju do kraja. Zato i nisu mogli shvatiti notornu zajebanciju novinara Elvira Bucala koji je na početku svoje emisije “BHT1 uživo”, sarkastično isprovocirao: "Za one koji nisu mogli da pročitaju ove hijeroglife kojima je napisan naziv naše emisije, ja ću vam prevesti: BHT1 uživo, ćirilicom". Tako jednostavno. Ovdje je, doduše, potreban malo veći intelektualni napor od onog koji se traži u osnovnoj školi, to jest – nije dovoljno čitati samo po Vuku Karadžiću (“Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano”). Nije dovoljan samo tekst, mora se razumjeti i kontekst.

A taj je kontekst u BiH takav da relativno veliki procenat pismenih ljudi ne zna čitati ćirilicu, ili je – u najmanju ruku - smatra sporednim pismom. E, njima se kreativni Elvir Bucalo obratio. Narugao se, preciznije. Baš kao što je Boris Dežulović nedavno opsovao u naslovu svog teksta (“Jebo vas Vukovar”), jer mu je bilo dosta više pozivanja na Vukovar, “grad koji služi za mjerenje domoljublja i plašenje Hrvata i Hrvatica”. Maestralni Dežulović svoj je tekst stavio (i) u kontekst otkazivanja koncerta Rade Šerbedžije (Srbina) na Filmskom festivalu u Vinkovcima 15. novembra prošle godine, jer “koncert je planiran u tjednu kada se prisjećamo najveće tragedije hrvatskog naroda u novijoj povijesti, u tjednu kada u miru i s pijetetom odajemo počast žrtvama Vukovara” (Ivan Bosančić, gradonačelnik Vinkovaca). “Smije li se biti živ u tjednu pijeteta?”, zapitao se Dežulović, pa dodao: “Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar. Jebala vas smrt.”

Nakon te objave nastao je stampedo. Dežulović je po ko zna koji put u Hrvatskoj postao državni neprijatelj. Napali su ga sve desniji od desnijeg, uključujući homofobe, antivaksere i protivnike pobačaja, a reagiralo je i Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske. Džaba, niko od drveća nije vidio šumu, pa im je Dežulović morao nacrtati, kao učitelj: “To je tekst u kojem ja tu psovku izgovaram u ime Vukovara(…) Znamo kako se čitaju tekstovi u novinama, ljudi, nažalost, ne čitaju.” 

Aleksandar Vučić: “Ćirilica je naše pismo”

Isti fenomen dogodio se i novinaru BHRT-a Elviru Bucalu. Kao što je Dežulović u svom tekstu usput branio (Srbina) Šerbedžiju, tako je i Bucalo branio (‘srpsku’) ćirilicu. Uzalud. Ljudi ne čitaju. Čak su se i neki federalni mainstream mediji zgražali nad Bucalovom ironičnom opaskom. Valjda nisu mentalno mogli dokučiti autorski (sarkastični) izričaj. To je, dakle, prva grupa javnosti (publike) – ona koja samo čita naslove i gleda slike. Medijski nepismena grupa. Opasnija je, međutim, druga grupa publike: njoj je prirođena medijska nepismenost zgodno poslužila da sve prikaže kao još jednu antisrpsku zavjeru. Tako je lider PDP-a Branislav Borenović zaključio “da je na BHRT-u, javnom servisu, jedan od dva službena pisma, i to baš ćirilicu, novinar sramno nazvao hijeroglifima koje 'prevodi'. Više nego odvratan potez, dno dna koje treba da sa sobom nosi odgovarajuću sankciju. Ružno, da ružnije ne može biti". Neizbježan je bio, naravno, i Milorad Dodik. Ovo je njegova doslovna izjava: “Elvir Bucalo, novinar BHT-a, demonstrirao je kako izgleda 'suživot' u BiH. Da je kojim slučajem novinar Srbin, a predmet ismijavanja latinica, vjerujem da bi već bio suspendovan. Zahvalan sam mu što je pokazao ono o čemu godinama govorim. Muslimanski nacionalizam razara sve u BiH.”

Bucalovo “hijeroglifi kao ćirilica” gotovo da je postalo viralni hit. Njegov štos doživio je regionalni odjek, a reakciju je imao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. On je izjavio da srpska djeca imaju čime da se ponose. “Čuvajte srpski jezik, posebno ćirilicu. Ma kako i ma koliko ta ćirilica nekima u regionu ličila na hijeroglife, mi znamo koliko je to savršeno pismo i koliko je to na kraju krajeva naše pismo”, rekao je Vučić.

“Jebala vas ćirilica”

Tako su Bucalu trojica ljudi rekli da je pijan, što znači da bi on trebao da legne i da se valja. Nije legao i nije se valjao, ali je ipak (kao i Dežulović) morao da pojašnjava svoj ironični uradak. Kao u školi, osnovnoj. Kaže da je više nego neprijatno iznenađen uopće ovim reakcijama. "To je bilo na početku emisije za 1. juli, i to je očito sinoć (8. juli) neko iskoristio, ne znam kojim povodom. Očito je namjenski izvukao iz konteksta jer je na kraju te iste emisije na čijem je početku to i rečeno, bilo kratko objašnjenje. Taj komentar je bio sarkastično podsjećanje da živimo u društvu u kojem dva pisma nisu jednaka. Dimenzija koju je to dobilo je potpuno drugačija”, komentirao je Bucalo za Klix. Na društvenim mrežama još je dodao: “Komedija apsurda! Ja napadam ‘suživot’, a Dodik ga brani!? Nema nam spasa, živjeli!”

Ali, stvarno, mrzi li Bucalo Srbe i ćirilicu? Jasan odgovor može se isčitati iz svojevrsnog performansa kojeg je ovaj novinar izveo u sarajevskom naselju Čengić Vila, u novembru 2018. godine. On je tada očistio znak na kome je bio prefarban ćirilični natpis "Čengić Vila" i izazvao respekt brojnih građana Sarajeva koji su pozdravili ovaj njegov gest, a vijest o tome prenijeli su brojni mediji.

U apsurdnoj polemici oko ćirilice i hijeroglifa, Bucala zapravo treba karati samo zato što se uopće pravdao, a ne što se kockao. Elvire, ne trkaj se sa konjima i ne svađaj se sa budalama. Niti možeš konja pobijediti niti budalu ubijediti.

Posljednja vijest: zbog “ćirilice i hijeroglifa”, novinar Elvir Bucalo prijavljen je BHRT-ovoj disciplinskoj komisiji. Sada će se i službeno morati pravdati. Moraće se sa konjima trkati i sa budalama ubjeđivati. Protiv svoje volje, doduše. Moguće je i da uzme odvjetnika koji će tužitelje morati ubijediti da vjeruju svojim očima, tj. da priznaju ono što bi trebalo biti prima facie (očigledno) -  da je, dakle, u emisiji koristio stilsku figuru i  da se zapravo radi o satiričnom sadržaju, sa potpuno suprotnom porukom od one kako su je (namjerno) shvatili ovi koji očekuju da Bucalo legne i da se valja.

“Jebala vas ćirilica”, rekao bi Dežulović.

(Čija je ćirilica? Ruski portal www.kerchtt.ru: Većina stručnjaka smatra da je ćirilica mlađa od glagoljice i da je prvo slovensko pismo, koje su Ćirilo i Metodije stvorili 863. godine, bila glagoljica. Nastanak ćirilice datira još iz doba bugarskog kralja Simeona (893-927), vjerojatno su je sastavili učenici i sljedbenici Ćirila i Metodija na osnovu grčkog (vizantijskog) jezika. Slovni sastav drevne ćirilice uglavnom je odgovarao drevnom bugarskom govoru.) 

UZP na BHRT-u: opet ‘prokleti Hrvati’?

Na BHRT-u, kao što vidimo, nikada nije dosadno. Prošle je godine odvjetnika morala angažirati novinarka i voditeljica vijesti na BHT-u, Zorica Jorgić. Njoj su podmetnuli da u live vijestima pročita inkriminiranu sintagmu “takozvana Armija BiH”. Ko joj je podvalio? Pa, članovi BHRT-ovog UZP-a. Opet prokleti Hrvati? E, to je tek vic!

Nije nas, da se odmah razumijemo, “nekidan zvao u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic”, već njegov sin. Imao je on taj običaj, govorio je onaj gore Dežulović, “da zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic”. Kožo je, rahmet mu duši, već preselio na Ahiret, a njegov dar pričanja viceva pokušava da naslijedi njegov sin, Kožo junior. Kažemo pokušava, jer se Kožo junior još uvijek uči. Tako da njegovi vicevi više izgledaju strašni nego smiješni. Razumjeli smo… Valjda. Razumjećemo.

Priča tako Kožo junior strašan vic kako je prije pet godina (2017.) na BHRT-u formiran Udruženi zajebantski poduhvat, poznatiji kao UZP. Na čelo UZP grupe sama se postavila izvjesna Pejka Medić, i to isti dan kada ju je SDS sa provincijskog radija iz ustaničke Gradiške doveo u veliki grad i nagradio direktorskom pozicijom na BH Radiju. Znala je da će se njeno slavljenje ratnih zločinaca kad-tad isplatiti, jer je to u SDS-u eliminatorni kriterij za uspješnu karijeru.

Članovima UZP-a Pejka je sebe predstavila kao političkog komesara, odnosno predstavnika svesrpskih interesa na BHRT-u. Većeg katolika od Pape. Zavjere su se kovale na šestom katu RTV doma u Sarajevu, gdje je bio štab UZP-a. Glavni cilj ove grupe je da, maksimalno instrumenalizirajući institut konstitutivnosti naroda, pretvori BHRT u organizaciju koja će funkcionirati kao Dom naroda, a ne javni medijski servis – što je značilo raspad i totalnu opstrukciju. Imalo je to, dakako, i direktan utjecaj na procenat naplate RTV takse, negativan naravno, jer se zna ko uglavnom plaća pretplatu.

Većina UZP članova su novinari skromne pismenosti i oskudnog žurnalističkog znanja. Tu nije bilo ozbiljnih profesionalaca koji bi se kompromitirali i nasjeli na Pejkino lažno predstavljanje. Ali, nisu oni tu bili (samo) zbog toga što su se time tobože legitimirali da su pravi Srbi, već i zbog toga – i prije svega - što je to lukrativno. Pejka je, naime, znala kako će ih kupiti: lobirajući za njihova urednička mjesta i povećanjem ugovora, bez obzira na to što se uglavnom radi o, rekosmo, neznalicama i notornim amaterima. U tome je UZP išao tako daleko da se služio i jeftinim prevarama. Za novinarku Tijanu Kecman su, naprimjer, UZP-ovci slagali šefove BHRT-a da ju kao pojačanje traže sa N1 televizije – samo zato kako bi je tobože zadržali, a ustvari povećali vrijednost ugovora o radu. Slične stvari su svaki put glatko prolazile kod generalnog direktora BHRT-a Belmina Karamehmedovića, jer je on (da bi trajao), podilazeći i udovoljavajući svim stranama, po svaku cijenu izbjegavao sukob i upravljao ovom kućom po principu ‘ne talasaj’, a to znači “može sve, samo nek’ ne puca”. Možda, doduše, i nije imao drugog izbora – jer ovo nije ni FTV ni RTRS, gdje se zna ko pije a ko plaća, odnosno ko kosi a ko vodu nosi. Tako da bi se, paradoksalno, moglo reći da je Karamehmedović zapravo uspješan generalni menadžer jer dobro pleše između jaja. Svi kažu da Džemal Šabić ne bi izdržao ni tri mjeseca na BHRT-u, a kamoli 12 godina koliko ga SDA drži na mjestu generalnog direktora Federalne RTV. 

Podmetnuta afera sa “takozvanom Armijom BiH”

Problem za UZP grupu i Pejku Medić bili su oni (srpski) novinari na BHRT-u koji su odbili da budu (korumpirani) članovi tog klana, kao recimo Zorica Jorgić. Zašto je ona bila problem? Ne zbog toga što joj je djed bio u partizanima; i ne zato što živi u ‘federalnom’ Sarajevu. Sve je to minus u biografiji koji se može progutati. Može joj se prijeći i preko toga što posjećuje utakmice Nogometne reprezentacije BiH i psuje sucima mater kada dosude nešto protiv ‘naših’. No, nikako joj se ne može oprostiti to što slavi Dan nezavisnosti BiH i, konačno, zato što radi priloge iz Srebrenice u kojima iz svojih usta kaže da se tu dogodio genocid. UZP je, međutim, konspirativnom akcijom uspio da taj Zoričin probosanski background poništi u jednom trenu: instant je proglašena četnikušom par exelence. Taj tren desio se prošle godine kada su ovoj novinarki podmetnuli da u live programu pročita inkriminirajuću sintagmu “takozvana Armija BiH”. Kako?

Vijesti uživo su vrlo osjetljiv program, jer je moguće da u eter odu informacije za koje se prethodno nije imalo vremena urednički redigovati i lektorski parafirati. Ali, to ipak nije bio slučaj sa podnevnim Dnevnikom i Vijestima BHT-a (u 14 sati) od 11. juna 2021. godine. Tada je, prema priopćenju menadžmenta BHRT-a, “objavljivanjem informacije o presudi Suda BiH u predmetu Senad Džananović i drugi, došlo do netačnog i nedopustivog karakteriziranja Armije Bosne i Hercegovine ‘takozvanom’”. Odmah su suspendirane urednica tih Vijesti Gordana Dragutinović–Mutić i voditeljica Zorica Jorgić, “jer su plasiranjem neprovjerenih podataka u programima uznemirili javnost i narušili ugled BHRT-a”. Zorica Jorgić je dobila trenutne prijetnje, sve su bile živopisne:

Kurvo četnička! Nema te na Grbavici, karaćemo tebe i tvog cuku zajedno!

Jebaćemo ti staru majku u Grbavičkom parku! Jebaće vas cijela takozvana Armija!

Kurvo genocidaška raspala, idi iz Bosne u Srbiju kod svojih četnika!                   

Jebem li ti takozvanu majku, vlaško-ciganjsku! Droljo takozvana!              

Zguzićemo te Zorice, ne možeš se sakriti!                                                              

Zorice, čuvaj se prvog mraka!

Izgledalo je da je ‘čaršija’ jednoglasna: Zorica je četnikuša. Preostaje joj još samo da legne i da se valja. Bila je to pravosnažna presuda, bez prava žalbe. Baš onako kako je UZP očekivao. Sve je ličilo na savršen zločin, a onda su UZP-ovci napravili grešku u koracima. Bili su nestrpljivi, prije vremena se vratili na mjesto zločina i – u istom satu dok je vijest o skandalu sa  ‘takozvanom Armijom BiH’ još uvijek išla pod oznakom breaking news – ponudili joj zaštitu. “Oteli smo je od njih, sad je naša”, pomislili su. Savjet je bio da se iseli iz ‘federalnog’ Sarajeva, a Tijana Kecman se glupo istrčala i odmah joj pokazala slike raskošnog stana u Istočnom Sarajevu (Lukavici) u koji se treba preseliti. Očekivali su da skromna Zorica, koja je bila dobro odgojena, starije kolega poštovala, oslovljavala sa ‘vi’ i uvijek prva pozdravljala – podvije rep i bude zahvalna na velikodušnoj pomoći. Ali, Zorici je bilo sumnjivo kako su ‘dušebriznici’ u sekundi imali unaprijed spremljen stan i plan za nju. Samo je zbrojila dva i dva. Svi su bili šokirani kada je pokazala zube i odbila ‘pomoć’. U tajnosti je pokrenula privatnu istragu. Aktivirala je stare kontakte i pokrenula stvari koje se mogu vidjeti samo u špijunskim trilerima. Ispostavilo se da ova doktorandica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu nimalo nije naivna, već – pravo zajebana! Menadžmentu BHRT-a je napisala pismo koje je završila riječima: “Ja neću biti Pedro! (Neka visi Pedro!). Ja neću biti žrtveni jarac!”.

Na kraju svoje istrage novinarka Zorica Jorgić došla je do zapanjujućeg otkrića: sve živopisne prijetnje koje smo gore naveli došle su iz Istočnog Sarajeva, a imena koja su se krila iza njih nisu bošnjačka. Neke prijetnje su upućene sa lažnih profila na Facebooku, ali mnoge od njih su došle putem SMS-a, što znači da su dolazile od ljudi koji su znali njen broj mobilnog, ili su neobično brzo došli do njega.

Termin ‘takozvana’ – stvar jezikoslovlja (lingvistike)

Zaista, kako je stvarno izgledala specijalna operacija podmetanja u aferi ‘takozvana Armija BiH’?

Razumljivo je da je prilikom realizacije programa uživo atmosfera često nervozna. Urednici dolaze u cajtnot jer neke važne vijesti stižu tik pred početak emisije, pa ne stignu proći (i) lektorsku provjeru. Ali, kao što smo rekli ranije, ovdje to nije bio slučaj: imalo se vremena da se ista vijest fabricira od dvije različite novinske agencije, a kao izvor navede samo jedna. Što je klasična manipulacija.

Gordana Dragutinović–Mutić prvo je Zorici Jorgić bukvalno, ali bukvalno, ‘pet do dvanaest’ na teleprompter dala da pročita rečenicu da su “Sanad Džananović i drugi osuđeni jer su, javlja BIRN, počinili zločin nad Srbima”, a onda – ne navodeći izvor -  nastavlja istu vijest koju je objavila Srna u kojoj se navodi da su osuđeni pripadnici ‘takozvane Armije BiH’. Tako gledatelji dobijaju pogrešan utisak da je (cijela) vijest autorstvo BIRN-a, jer se novinska agencija Srna nigdje ne pominje. Oni koji se ozbiljno bave novinarstvom, znaju da je BIRN  visoko profesionalna istraživačka mreža koja sebi nikada ne bi dozvolila takav propust. Zato je i voditeljica Vijesti (Z. Jorgić) bila zbunjena i nije imala vremena za reakciju, jer je ta vijest ubačena tek nekoliko minuta prije početka Dnevnika kada je ona već bila u scenografiji, tj. za TV pultom (voditelji inače ne smiju prepravljati informacije koje su urednički odobrene). Ali, gdje je tu lektor?

Lektorice Merima Hodžić i Lamija Hasković nemaju muda javno priznati da je urednica Dragutinović-Mutić dva puta nakon lektoriranja ulazila u kompjuter da promijeni vijest, a zadnji put u 11:54 sati, što je forenzički dokazivo. (Dokazivati, čemu? “Ne talasaj!”, rekao bi glavni šef na Televiziji. A Zorica Jorgić, ko će nju zaštititi? Ko je jebe! Nije na BHRT došla preko stranke, sa nadređenima ne spava, a ponekad za emisiju ćiriličnog Elvira Bucala uradi i istraživačku priču. I još nema muža. Ima samo psa. Zato i ima samo novinarski ugovor od 830 KM, za razliku od većine UZP-ovaca koji su plaćeni znatno više.)

I još jedna sličica koja dopunjuje mozaik: urednik BHRT portala Edis Deljković, petnaestak minuta prije početka Dnevnika, rekao je urednici Dragutinović-Mutić “da je sa Srne došla vijest o nekoj presudi za ratne zločine”. Sugerirao joj je da on rediguje vijest i prvo objavi na portalu, ali je urednica Gordana Dragutinović-Mutić to odbila.

Istu večer kada je ‘takozvana Armija BiH’ bila top vijest, zajedno sa urednicom Informativnog programa BHT-a  Jelenom Radojević-Kapor i šačicom opskurnih istomišljenika, Pejka Medić je u svom stanu proslavila svoju takozvanu podvalu.

(Šta je, napokon, problem za ‘takozvanom Armijom BiH’? Nazvati nešto ili nekoga ‘takozvanim’ nije stvar dekreta koji donosi medijska kuća ili bilo ko drugi -  već lingvističke nauke, odnosno jezikoslovlja. U vrijeme kada su počinjeni zločini koji se navode u spornoj vijesti, Armija RBiH je bila zvanična oružana sila/vojska međunarodno priznate države RBiH. U tom je smislu jezikoslovno pogrešno ispred Armije RBiH staviti prefiks ‘takozvana’.)

Ko o čemu, Pejka o poštenju

Nikako nije slučajno to što je afera ‘takozvana Armija BiH’ lansirana tada kada je lansirana. U to vrijeme (juni 2021. godine) upravo se događala redovna četvorogodišnja smjena Upravnog odbora (UO) BHRT-a koji odlučuje o svemu u toj medijskoj kući. Odlučuje čak i o uredničkim mjestima, što je malo čudno jer bi o tome trebao odlučivati Poslovodni odbor/Generalni direktor. Liderki UZP-a nije uspjelo da u UO progura SVOJA dva kandidata (tačnije, kandidatkinje, jednu drugaricu iz srednje škole i jednu drugaricu glumicu), pa je između izbora novog UO i njegovog konstituiranja izvela operaciju sa aferom ‘takozvane Armije BiH’. Srbe na BHRT-u mahnito proganjaju a samo Pejka Medić se tome suprotstavlja - to je dojam koji je trebao da dočeka novu Upravu BHRT-a.  Upravu koja treba da joj se pokloni.

U skladu sa  vlastitom spin strategijom, Medićeva interno i dalje širi priču kako je baš ona dovela dva nova člana UO iz Republike Srpske, pogotovo Rajka Radovanovića koji po sistemu rotacije, kao predsjednik UO u prvoj godini mandata ima dva glasa.

“Podrazumijevajuću brigu o profesionalnim standardima, moj prvenstveni cilj je da, koliko može i koliko je u datim okolnostima realno, poboljšam tretman Republike Srpske u programima BHRT-a i tretman Srba koji u njemu rade, dajući i poštujući, naravno, to isto pravo - i sarađujući s njima na ostvarivanju tog prava - i ostalim članovima UO koji predstavljaju druge konstitutivne narode i manjine u Bosni i Hercegovini“, jasno je kazao Rajko Radovanović na konstituirajućoj sjednici UO BHRT-a prošle godine. On je kasnije u neformalnom razgovoru dodao da se taj cilj (“poboljšanje tretmana RS i Srba”) teško može ostvariti sa kadrovima “koji su prosječni urednici i direktori”.

“Pederi ne mogu biti (srpski) novinari”

Pejku Medić je uhvatila panika jer je Radovanovićeve riječi shvatila kao najavu kadrovskih promjena na BHRT-u. Prvi put je posumnjala kako joj UO možda i neće produžiti mandat direktorice BH Radija koji joj ističe u junu 2022. (sada je već završen). Samo godinu dana pred dolazak na funkciju u Sarajevo, Pejka se javno sprdala sa Miloradom Dodikom i njegovim nastupom na RTRS-u. Zbog toga ju je SDS (koji je tada bio dio parlamentarne većine u Skupštini BiH), kao podobnu nagradio direktorskom foteljom na BH Radiju. Problem je to što novi članovi Upravnog odbora BHRT-a iz Republike Srpske nisu SDS-ovi, već uživaju podršku SNSD-a. Zato je Pejka počela skakutati oko Milorada Dodika i njegove kćerke Gorice. Pobogu!  Predsjednik i njegova kćer nisu ljudi kojima možeš prodati muda pod bubrege! Zbog toga je njeno slikanje sa Dodikom naišlo na podsmjeh. Izgledala je kao očajnik koji iz petnih žila pokušava pokazati da je još uvijek u igri. Na kraju  je, ipak, nekako shvatila da je u SNSD-u ne doživljavaju, pa se opet vratila starom jatu (SDS-u) i počela prijetiti oktobrom (izborima). Tada će doći opet njeni  i postaviti je za generalnog direktora BHRT-a. Nije štamparska greška: obnova mandata direktorice Radija je samo mala stepenica, Pejka Medić će biti generalna direktorica BHRT-a! Tu svoju pubertetsku fantaziju sama je otkrila u dopisivanjima i otpisivanjima sa samom sobom i šačicom vjernih poklonika. Osokolio ju je na Facebooku Slobodan Šoja, bivši ambasador, koji joj je za rođendan poželio funkciju generalne direktorice. Što je kod nje umalo izazvalo orgazam. (Vaša ekselencijo Šoja, nemojte se zajebavat’!  Nije ovo Vaš vic,  već moj – Kože juniora!)

Strahujući od kraja mandata, ova provincijska spletkarošica počela se ponašati kao pomahnitala zvijer. Princip je poznat: što gore, to bolje. Požurila je da nacionalne tenzije na BHRT-u podigne do ruba snošljivosti, lažno se predstavljajući kao ekskluzivna zaštitnica srpstva, ćirilice i srpskih novinara, uključujući i zaštitu Zorice Jorgić kojoj je sama napakovala skandal sa ‘takozvanom Armijom BiH’.

Čak je, vjerovali ili ne, uvela svoje kriterije nacionalne podobnosti na BHRT-u. U službenom mailu koji je uputila Rajku Radovanoviću i notornom Nenadu Nešiću, izmislila je kriterije koji diskvalificiraju novinara da bude pravi Srbin, a to su: (a) novinar koji obilježava i u programu čestita 1. mart i 25. novembar (Dejan Petrović); (b) ona koja govori i čita na srpskom jeziku ali uzima slobodne dane za Bajram i neradne za ‘neustavne’ praznike 1. mart  i 25. novembar (Željana Mehmedika), i (c) oni koji su iz Federacije (Zorica Jorgić).

Naknadno je Pejka Medić na društvenim mrežama dodala još jedan (dodatni) uvjet za one koji se kandidiraju da budu srpski novinari i urednici na BHRT-u, a to je da “ne smiju biti pederi”. Na Twiteru je, naime, u jednoj raspravi odbila da seksualnu manjinu nazove gej populacijom (ili homoseksualcima), već je bila isključivo pejorativna: “To su pederi!”.

“Sarajevski Srbi nisu Srbi!”

Predsjednik Uprave BHRT-a Rajko Radovanović je nakon toga prijateljski sugerirao Medićevoj “da spusti loptu i da svaku nekorektnost i neprofesionalizam u svom poslu i odnosu prema ljudima ne pravda nacionalnim tenzijama, te da ne izražava homofobiju”. Tek je tada pukla i izgovorila rečenicu koja je nacistička i po školskoj definiciji: „Ne pravim ja razliku među ljudima, sarajevski Srbi nisu Srbi uopće!“.

Tada je vrag odnio šalu. Ova i slične (javne) difamacije kolega i kolegica te, posebno, nemogućnost da novim UO manipulira onako kao što je radila sa prethodnim -  ekspresno su Pejku Medić eliminirale iz bilo kakve utrke za novi mandat.

Uglavnom, Upravni odbor BHRT-a jednoglasno je na konkursu za novog direktora BH Radija izabrao Dejana Kerletu, a Pejki Medić je generalni direktor Karamehmedović zbog isteka mandata poslao Rješenje o razrješenju i raspoređivanju na drugo radno mjesto. Bio je to smak svijeta! Odbila je da primi i potpiše rješenje i u tom trenutku nastupila je talačka kriza. Doživjela je nervni slom, zabarikadirala se u uredu dok su joj iz hodnika zlobnici dobacivali: “Život dam, funkciju ne dam!“. Tek navečer je, uz pomoć dvojice svojih najvjernijih pristalica, izašla iz svog ureda.

Nakon raspada UZP sustava, miševi koji su podržavali Pejku utrkivali su se ko će prije doći do ljudi iz menadžmenta BHRT-a kako bi se opravdali. “Nisam ja, majke mi!”, plakao je novinar Vedran Prodić kod direktora BHT1 Marija Vrankića. Nije glumio, suze su bile prave.

(I dalje smo u vicu, sjećate se, priča ga Kožo junior.)

Inače, ljudi su se dugo divili urednici Informativnog programa (IP) BHT1 Jeleni Radojević-Kapor kako ima dobar želudac, jer je opušteno mogla gledati (na stranici Analiziraj.ba) kako se Dnevnici BHRT-a recenziraju najgorim ocjenama. Jedan od najčešće pominjanih urednika centralnog Dnevnika (u 19 sati), čiji je amaterizam urednica Radojević-Kapor tolerirala,  bio je Milan Đurović. No, bilo je i drugih takozvanih novinara bliskih UZP-u koje je urednica IP-a protežirala, što je proizvodilo nezadovoljstvo kod ostalih novinara u Informativnom program BHT1. Konačno je prije mjesec dana, zbog velikog broja pritužbi – uključujući i mobbing – Jelena Radojević-Kapor suspendirana sa mjesta urednice IP BHT1. Pismenu prijavu protiv nje napisala je i dokazana novinarka iz BHRT-ovog ITC-a u Banja Luci, Mirela Savić.

Tako se nakon petogodišnje pauze otvara  put da se BHRT vrati na fabričke postavke i da bude ono što je oduvijek trebao biti: medijska kuća, a  ne Dom naroda. Tada prestaje biti najvažnije da li si (dobar) Bošnjak, Srbin ili Hrvat – već da li znaš da radiš svoj posao novinara na Javnom RTV servisu BiH.

Radovanović je “kriv što je živ”

Kraj svog mandata Pejka je predstavila kao nacionalnu tragediju i kraj srpskog sveta. Za što je najveći krivac, naravno, Rajko Radovanović. On je krivac zato što se na BHRT-u “ponižava ćirilica”, što se zbog godišnje uštede od milijun KM “otpušta srpski tehnološki višak” (a otpuštaju se proporcionalno svi, i Bošnjaci i Hrvati, angažirani honorarno ili na određeno radno vrijeme), što u Istočnom Sarajevu pada kiša a u ‘federalnom’ ne pada… Predsjednik UO BHRT-a je kriv i zbog toga što je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela zaključila da nema razloga da se Medićevoj pruži policijska zaštita zbog navodnih prijetnji smrću. Toliko joj je stalo da kompromitira Radovanovića da iz svog džepa plaća sponzorirane objave na Twiteru i Facebooku kako bi pokazala da je on kriv za sve. Da je, konačno, kriv što je živ. A kriv je samo zato što Pejka više nije direktorica BH Radija.

U stvarnosti, Rajko Radovanović se dosta suptilnije (da ne kažemo perfidnije) bori za ‘srpsku stvar’ na BHRT-u, za razliku od Pejke Medić koja je to činila sirovo. Zato je opasniji. Ali, Radovanović se, unatoč svemu, u tišini bori da naplati stare dugove BHRT-a, mada će to biti veoma teško s obzirom na sumnjive dilove prethodnih uprava Javnog RTV servisa BiH. I, bez obzira na to što i on u neku ruku BHRT tretira kao Dom naroda, zaposlenici ove medijske kuće ga poštuju jer su svi čuli da je rekao “da radnici BHRT-a imaju kredite i odgajaju djecu, te da je zbog toga redovna plaća prvi prioritet”.

Ako laže koza, ne laže rog: pogledajte sliku!

I, ako već Radovanović ne doživljava Pejku, doživljavaju je drugi. Kada se na Twiteru narugala homoseksualcima i ostalim manjinama, Pejka je dobila hitar odgovor od novinara Slađana Tomića koji joj je napisao: “Takva homofobija i diskriminacija nije dolična ni mojoj baki, tvojoj imenjakinji, a kamoli tebi – bivšoj direktorici javnog medija. Sramota za tebe, sramota za profesiju, sramota za BH Radio1. A sramota i za cijeli narod iza kojeg se kriješ dok kopaš svim raspoloživim sredstvima za drugi mandat. I posebno je žalosno što si ta koja stalno potencira ugroženost i činjenicu da si manjina u Sarajevu dok istovremeno gaziš po drugim manjinama”.

Dugo smo se raspitivali šta bi moglo biti pozadina Pejkine agresivnosti i nekontroliranog bijesa, ali svi su samo slijegali ramenima. Nije bilo racionalnog objašnjenja. Tako da smo na kraju morali potražili alternativno mišljenje. Kod astrologa. On je tražio fotografiju Pejke Medić i njene žrtve  Zorice Jorgić – koja je također njena meta u objavama  na društvenim mrežama koje sponzorira iz svog džepa (vidi fotografiju uz tekst). I, kada smo mu pokazali sliku Pejke i Zorice, jednu do druge, astrolog je uzviknuo: “Znao sam! Ako laže koza, ne laže rog! Usporedba sa Zoricom Jorgić izaziva nepodnošljivu duševnu bol kod Pejke Medić koje se ona ne može osloboditi. Zato tu bol pogrešno kanalizira agresivnim ponašanjem koje je iz akutne diskrecije, tojest podmuklosti – prešlo u kroničnu fazu ekstremnog ispoljavanja gnjeva. Pejku je šejtan uzeo pod svoje. Taj šejtan je Pluton koji pravi rijetku i dugoročnu opoziciju prema njenom horoskopskom znaku Raka. Ta opozicija je ovih i narednih mjeseci (a pogotovo u oktobru!), egzaktna upravo na 26. stepenu Raka koji je stepen njenog rođenja. Kada te Pluton u negativnom aspektu (opozicija) uzme pod svoje, to je kao da si upao u vrtlog: što više mlatiš rukama, taj vir te više vuče na dno. Posljedice su trajne. Pejka upravo radi protiv Univerzuma. Posljednji put je Pluton prema 26. stepenu Raka bio u opoziciji prije 240 (dvjestačetrdeset) godina. Ona jednostavno nema sreće. Trebalo bi da ode kod hodže po zapis.

Osim toga, ova žena je trenutno u godinama koje kolokvijalno zovemo  krizom srednjih godina, a najbolje je pročitati šta o tome u svojim pričama kaže Momo Kapor.

Ali, to nije sve.

“Seks je korijen svega”

Sjećate li se gore kada je Pejka nabrajala uvjete i kriterije koji te diskvalificiraju da budeš srpski novinar i urednik na BHRT-u?  Izostavila je važan kriterij: ako imaš momka Bošnjaka, ni tada ne zadovoljavaš uvjete. Prećutala je to namjerno, jer bi u suprotnom i ona bila diskvalificirana, tj. ne bi bila podobna. Pejka Medić je, što je senzacionalno, dvije godine imala ljubavnika muslimana s kojim je htjela da ima dijete, ali je frajer na vrijeme pobjegao”, završava Kožo junior svoj strašni vic.

Na kraju je dodao i aneks: Proslavljajući kraj ere UZP-a, zahvalni uposlenici BHRT-a su u emisiji “Želje, čestitke i pozdravi Radio Gradiške” počastili dragu Pejku oproštajnom pjesmom “Murga drot” od Zabranjenog pušenja. Ključni stih u toj pjesmi  – da podsjetimo -  ide ovako:

Kontam da je Freud u pravu

I da je seks korijen svega…

(kraj strašnog vica)

P.S. Pročitali ste tekst do kraja?  Zajebali  smo  vas!