Politika / Kuda vodi radikalizam

Kada je riječ o radikalizmu u BiH novinar Sead Omeragić smatra da je islamski radikalizam u praktičnoj upotrebi neprijatelja ove države! Radikalizam je, kaže on,  kad ti ubice na mjestu genocida u Srebrenici govore da su se borili protiv islamskog radikalizma 

Piše: Ivan Jukić

Sead Omeragić, dugogodišnji novinar, radio je za desetak redakcija (trenutno radio kao novinar Patrije), završio je Filozofski fakultet u Sarajevu, autor je knjiga Satanski sinovi, Dogovoreni rat, Lobotomci, Smrt na Savskom mostu. Nema, kaže, svoju definiciju radikalizma. Tvorena je, podsjeća, od riječi radix, što znači korijen.

- Pojam znači korjenitost i dosljednost u zastupanju mišljenja i ideologije. Iz te teorije rađaju se većinom zla i zločini. Rijetko kad radikalizam ostaje na teoriji, bez djelovanja - upozorava Omeragić.

 EVROPA NE VJERUJE LAŽIMA

Možda je, kaže, ponekad i sam radikalan, i to onda kada se suoči sa radikalizmom drugih. Ali je siguran da ima crta koju čovjek ne smije prijeći.

- Kad govorimo o ljudskoj prirodi, moglo bi se reći da smo ljudi onoliko koliko joj se opiremo. U uvodu Geteovog „Fausta“ ima poruka: „Onaj sam što stalno misli zlo, a stalno čini dobro.“ Možemo misliti šta hoćemo ili što nam se nameće, ali vidi se samo naše djelovanje. I odgovorni smo za ono što uradimo. Ono što izgovorimo javno se preispituje. Zakon govori o uznemiravanju javnosti, kažnjivo je i navođenje na zločin. To su činjenice za koje mogu biti krivi naši radikalni stavovi. Dakle, mislimo na to da svaka izgovorena riječ ima težinu koju joj mi dajemo svojim životima i stavovima. Ljudska je odgovornost velika. Tu nastaje i problem ako se budale uključe u politiku ili u bilo koji segment javnosti. Preuzimaju na sebe odgovornost - kaže Omeragić

Radikalizam je doživio na način da mu je desetak puta na čelo ili rebra bila prislonjena cijev pištolja ili puške. Tu su cijev, kaže, uperili radikali. A oružje nije opalilo „jer u svemu ima i Božija volja, On odlučuje koliko će neko trajati“. Ima, kaže, islamskog radikalizma u BiH, ali je to „najmanji strah u odnosu na sve druge države“.

- Islamski radikalizam je u praktičnoj upotrebi neprijatelja ove države. Kad velikodržavnim komšijama i susjedima zatreba, mi u Bosni smo odamah radikalni i opasni. Radikalizam je kad ti ubice na mjestu genocida u Srebrenici govore da su se borili protiv islamskog radikalizma. Kad su oni ovdje ubijali, na drugoj strani su bili žene, starci i djeca. Čak 98 posto od iskopanih leševa Bošnjaka su muškarci, goloruki civili. Ima tu i djece. Sjetimo se 102 žrtve djece Prijedora. Šta je to? Islamski radikalizam? Ili najgori zločin monstruma. Šta je zločin u Ahmićima? Ja sam uvjeren da Evropa više ne vjeruje u te laži naših komšija i susjeda. Evropa ima presude za njihove velikodržavne zločine i više od toga im ne treba - vjeruje Omeragić.       

Vjerski radikalizam, misli on, bruka vjeru, a nacionalni radikalizmi brukaju naciju. Običan čovjek bi, kaže Omeragić, rekao „gdje ima bruke, tu nema ničega drugog“. Treba se, siguran je, bojati ljudi koji od vlastitih predrasuda ne vide čovjeka. Jer „oni misle u množini i vide u množini, oni su krdo, pa im je i svaka individua pripadnik krda“. Treba se plašiti, kaže, radikalnih bandita jer uz njih redovno ide zlo i zločin. Pitamo, može li se Ravnogorski četnički pokret svrstati u radikalne, koliko su članovi tog pokreta opasni?

  NOŽ, ŽICA, SREBRENICA

- Deset genocida nad Bošnjacima dovoljno govori ko i šta su četnici. Treba pročitati knjigu Vladimira Dedijera i Antuna Miletića o genocidu nad Muslimanima od 1941. do 1945. godine. Posljednji rat od 1992. samo je potvrdio da se radi o najmračnijoj ideologiji fašizma. Radi se o najgorim koljačima civila. Problem je što su te koljače u Srbiji i Republici Srpskoj pretvorili u udruženje građana. Evropa zna ko su oni i nije mi jasno do kada će ih mirno gledati dok marširaju i prijete? - pita se Omeragić.

Objavu Rajka Vasića, jednog od ideologa Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na tviteru („Nešto mislim. Ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku“) Omeragić je doživio kao riječi zla čovjeka.

- Vasićev problem je njegovo zlo. Ne može se izrugivati sa genocidom i prijetiti sljedećim klanjem. To što je on napisao je drugačije formulisana parola „nož, žica, Srebrenica“, koja se brutalno ruga žrtvi i nosi po sportskim susretima. Ja ne znam da li su Srbi svjesni šta sebi rade izgovarajući, ispisujući taj užas i mahajući sa njim pred svijetom - užasava se Omeragić.

No, ovih smo dana čitali i kako Nasera Orića, ratnog komandanta Srebrenice, optužuju za prizivanje rata iako je samo citirao srbijanskog akademika Matiju Bećkovića koji je rekao da „ćeraćemo se još“.

- Hoće li biti novog rata, ne znam! Ali znam da su ga u stotinama navrata do sada najavili u Beogradu. „Čeka se samo pravi momenat da se pokuša napraviti tzv. velika Srbija“, rekao je prije par dana Nemanja Stjepanović iz srbijanskog Fonda za humanitarno pravo. Kad Vučić ili Vulin govore o ratu, to je prirodno i normalno. Kad o tome zucne Naser Orić, to je za neviđenu buku i bijes. Sjetimo se nedavne reakcije na lažiranje izjave Bakira Izetbegovića. Histerične napade na člana Predsjedništva BiH su prekinule strane diplomate, ne shvatajući i pitajući u čemu je problem. Ovo što rade mediji u Srbiji je uvod u nove zločine. Gebels se ljubomorno vrti u grobu - veli Omeragić.