Život / Glas javnosti

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini biće održani 15. novembra. Predizborna kampanja je nezvanično već počela, a stranke su već objavile i liste kandidata. Dosadašnja praksa je pokazala da partije ne prezaju od gotovo bilo čega za šta smatraju da im može biti predizborni adut.

Na društvenoj mreži se uveliko vodi  polemika  oko promotivnog materijala banjalučkog SDP-a.  Naime, na svojoj listi koja broji 35 kandidata, iza imena i obrazovanja pojedinih kandidatkinja navedeno je i da su majke te koliko djece imaju. Na ovo su  burno reagovali i neki čitaoci našeg portala te smo tragom njihovih reakcija pokušali pronaći odgovor na njihova pitanja, ili da budemo precizniji nevjericu.

Majčinstvo kao predizborni adut, diskriminacija ili lični izbor?

Imajući na umu da se mnoge žene iz zdravstvenih ili bilo kojih drugih razloga, ne mogu ostvariti u toj ulozi postavlja se pitanje da li se radi o nekoj vrsti neravnopravnosti ili diskriminacije pogotovo kada se uzme u obzir da pored muških kandidata nije naznačeno da su se ostvarili kao očevi.

-Apsolutno ne smatramo da se radi o diskriminaciji jer nismo stavili da neko nije majka nego smo stavili ko je majka – kazao je za naš portal Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP BiH koji se i sam nalazi na pomenutoj listi.

Na pitanje zašto pored kandidata muškaraca ne stoji „otac“, dobili smo odgovor da su htjeli da istaknu majke.

Njegovo mišljenje međutim ne dijeli njegova stranačka kolegica Besima Borić.

- Ko god je tome prigovorio ima potpuno pravo. I ja sam to juče vidjela na društvenim mrežama i mislim da je nekorektno stavljati takvu vrstu „kvalifikacija“ uz ime žene kad već ne stavljamo uz muškarce jer i oni imaju ili nemaju djecu. Ne smatram to bitnom kvalifikacijom za kandidaturu. Ovo je neka vrsta diskriminacije pogotovo prema ženama koje se još uvijek nisu ili se nikada neće ostvariti kao majke bez obzira da li svojim izborom ili zdravstvenim razlozima. Mislim da je ovo nekorektno, nepotrebno i da treba što prije ispraviti – smatra ona.

Za Ljiljanu Čičković iz Ženskog centra Trebinje ovo je stvar lične perspektive i lični izbor.

-Ako je to izbor mene kao kandidatkinje čime ja želim da se predstavim i ako je moj dominatni osjećaj da sam ja majka, onda je to moje pravo. To je za nekoga važnije od bilo kojeg obrazovanja i titule. Ukoliko međutim nije stvar ličnog izbora, i ako se stavlja samo kao dodatna vrijednost bez pitanja samih žena da li žele da na takav način budu predstavljene javnosti, pretpostavljam u cilju dobijanja više glasova, dok za muškarce neće pisati, onda to jeste neravnopravan odnos prema ženama. Ali ako neko lično smatra da mu je to najveća vrijednost u životu to nije problem i mislim da niko ko se na taj način, iz bilo kojeg razloga,  nije ostvario u životu ne treba osjećati ugroženim, baš kao što se i neko na listi sa nižim stepenom obrazovanja ne treba osjećati ugroženim jer nije dostigao viši nivo. To je stvar ličnog izbora – navodi Čičković.

Nermina Voloder, direktorica Westminster fondacije za demokratiju u BiH smatra kako se u ovom i sličnim primjerima radi prije svega o društvenom pritisku.

-Nije to jedini takav primjer. Na osnovu našeg iskustva, mislim da je to stvar društvenog pritiska. Sa jedne strane je to uvijek lični izbor pa ne smijemo to dovoditi u pitanje. Ako neko želi da se tako predstavi onda se to ne smije dovoditi u pitanje. Ali kad gledamo širu sliku, često se radi o društvenom pritisku, da se prvo morate legitimizirati kroz neku svoju primarnu društvenu ulogu, a to je uloga majke ili supruge pa tek onda političkog bića. To su neke rodne uloge koje su dodjeljene muškarcima i ženama ne samo u politici već i u drugim sferama, a koje još uvijek nismo uspjeli da redefinišemo. Djeca nemaju samo majku već i oca. Ovdje se više radi u duplim standardima nego o diskriminaciji – smatra ona.