Politika / Integracije za budućnost

Pristupanje Evropskoj uniji (EU) je strateški cilj Bosne i Hercegovine (BiH), i opšti interes svih njenih građana.  U procesu integracija i pristupanja BiH mora provesti niz ekonomskih, političkih i socijalnih reformi. Proces integrisanja u EU preklapa se s procesom tranzicije i ima dodatnu vrijednost, jer podstiče nastavak sprovođenja ekonomskih reformi. Glavni cilj započete tranzicije je demokratizacija i razvoj zapadnoevropskog tipa tržišne ekonomije.

Tako je međutim samo u teoriji. U praksi, ekonomske reforme se već godinama odvijaju po principu korak naprijed nazad dva.

Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar iz Sarajeva smatra kako su ključne ekonomske reforme koje se trebaju u narednom periodu provesti definisane prije nekoliko godina kroz Reformsku agendu, koja je napravila dobar okvir provedbe neophodnih reformi, ali ističe kako je malo toga urađeno. Prema njegovom mišljenju, BiH ima vrlo loše poslovno okruženje, gdje postoje dugotrajne procedure za osnivanje pravnih lica, uz problem koji imamo vezano za visoko poresko opterećenje na plate. Ističe kako dodatni problem predstavlja dolazak pandemije COVID-a, koja je do kraja otkrila sve strukturne slabosti koje ima bh ekonomijakao. Stoga smatra kako maksimalni fokus vlasti u narednom periodu treba biti na onim reformama koje će unaprijediti poslovno okruženje, te poreski rasteretiti plate, kako bi se povećala potrošnja.

-Konkretnije, potrebno je izmijeniti propise kako bi se preduzeća i obrti mogli registrovati najviše za sedam dana, te uvesti mogućnosti online podnošenja zahtjeva. Potrebno je ukinuti parafiskalne namete na osnivanje pravnih lica i obrta, kao i one parafiskalne namete koji se plaćaju prilikom obavljanja djelatnosti, a bez bilo kakve jasne namjene, kao što je taksa za istaknutu firmu. Kada je u pitanju oporezivanje plata i naplata doprinosa, stopa doprinosa treba iznositi najviše do 25% bruto plate, s tim da kroz izmjene zakonske regulative, treba definisati obračun svih plata u bruto iznosu. Na taj način će se smanjenje doprinosa direktno usmjeriti na povećanje plata, a time i značajnog rasta potrošnje građana i eliminisati zloupotrebe da ta razlika ide prema poslodavcu – konkretan je Hadžić.

Pored ovih reformi, napominje da  su još dva ključna segmenta -  restruktuiranje poslovanja javnih preduzeća u BiH, te unapređenje sistema javnih nabavki.

-U prvom slučaju, stanje je takvo da su javna preduzeća danas plijen političkih stranaka gdje se koriste pozicije moći kako bi se zaposlili razni stranački kadrovi. Rezultat takvog stranačkog upravljanja javnim preduzećima jeste dug tih preduzeća, koji prema izvještaju MMF-a iznosi preko osam milijardi KM, a gdje je vrlo malo njih koji su profitabilni. Tokom pandemije COVID-a, vidjeli smo u kakvom je stanju naš sistem javnih nabavki i koliko je bilo direktnih pogodbi bez provođenja postupka. Ako ova dva segmenta uspijemo riješiti u narednom periodu, uz unapređenje poslovnog ambijenta, onda imamo veliku šansu za brži oporavak narednih godina – uvjeren je Hadžić.

Preskupa infuzija

Slično mišljenje dijeli i ekonomista Željko Rička iz Zenice koji napominje kako se jako malo uradilo u ključnim oblastima koje je neophodno reformisati na putu EU integracija kao što su javne nabavke, državna preduzeća i borba protiv korupcije.

 -Vrlo malo se na tome uradilo. Stalno se ponavljaju jedni te isti uslovi. Ali ti uslovi koje nam postavljaju imaju za cilj stabilizaciju ekonomije. Pogledajte samo dugove komunalnih preduzeća. Još u prvoj agendi je bilo predložena da se napravi analiza i razdvoje održiva i neodrživa javna preduzeća. Javne nabavke su glavni izvor korupcije. Znamo da postoji novi tekst Zakona o javnim nabavkama, ali i to stoji. Ništa se ne preduzima. Stali smo na pola puta. Vidjeli smo sada sa pandemijom kako je problem javnih nabavki u zdravstvenom sektoru odmah izbio na vidjelo. Sada imamo neke sudske postupke, nove troškove...Mora se omogućiti funkcionisanja privrede i povećanje potrošnje jer bez toga nema ni proizvodnje. Ako se nastavi ovako politizovati svaki uslov, bojim se daćemo teško izaći iz recesije. Možda će onda poput RS morati tražiti drugi izvori finansiranja poput trezorskih zapsia da bi se koliko toliko sačuvala kreditna sposobnost, ali to je preskupa infuzija – upozorava on.

Pandemija, kao najveća zdravstvena kriza novog doba dovela je i do duboke ekonomske krize, a sa njom su na površinu isplivali i brojni ekonomski strukturni problemi koji bi danas bili neuporedivo manji da se reformama pristupilo na vrijeme u skladu sa preuzetim obavezama u procesu integracija.

-Zbog pandemije političari više nisu mogli maskirati naše potrebe za sredstvima jer proizvodnja pada, recesija dolazi, prihoda nema dovoljno ni za tekuće potrebe, a u međuvremenu imamo neke zaključene aranžmane. Imamo obaveze vraćanja dospjelih tranši od ranijih kredita, ali zbog ekonomskih problema uzrokovanih pandemijom nećemo biti u mogućnosti da ih servisiramo. Naš vanjski dug je oko osam milijardi maraka. To nisu mala sredstva, a obaveze moramo izmirivati.Vidjeli smo nedavno da je Crna Gora na neki čudan način ušla u kreditni aranžman upravo da bi izbjegla bankrot – navodi Rička uz podsjećanje da kreditori imaju prioritet kod izmirivanja obaveza.

On upozorava da čim se naruši kreditna sposobnost zemlje zbog bankrota ili nekog drugog problema, svaki budući aranžman bi se odvijao pod daleko rigoroznijim uvjetima.

-Mi trenutno imamo kredit od 250 miliona eura koji nam daje EU, a od MMF smo također tražili sredstva. Uslovi su različiti, a problem sa ovih 1,5 milijardi koje smo tražili od MMF-a je navodno prenošenje nadležnosti zbog čega RS nije dala saglasnost za taj aranžman. Međutim moram napomenuti da za svaki uslov postoji realno obrazloženje. Zašto bi registar dužnika bio problematičan?! Pa na osnovu toga se pokreću razni socijalni programi – pita se naš sagovornik.

Nažalost, na njegovo pitanje, bar kako sada stvari stoji, uskoro nećemo dobiti odgovor.