Politika / Kuda vodi radikalizam

Razgovarao: Asaf Bečirović

• Kad kažem „radikalizam“ šta Vam najprije padne na um?

- Biti radikalan ili, bolje reći, fundamentalista znači da se držite svojih stavova čvrsto, bez kompromisa i po svaku cijenu. Vaš pogled na svijet je prilično uzak, isključiv i uokviren vašim rigidnim stavovima, za koje vi mislite da su jedino ispravni. To se svakako odražava i na vaše svakodnevno ponašanje bez obzira da li ste u javnom prostoru ili ne. Radikalizam se može prepoznati u mnogim sferama društva, ali najviše pažnje privlači politički i vjerski radikalizam. Biti radikalan samo po sebi nije ni dobro ni loše i tu moramo imati u vidu kontekst u kojem se radikalizam dešava. Tako da imamo radikalne konzervativce, nacionaliste, socijaliste, katolike, pravoslavce, muslimane ili protestante. Veoma je važno da radikalizam razlikujemo od ekstremizma i nikako ih ne smijemo izjednačavati. Pod ekstremizmom podrazumijevamo djela i ideologije koje izlaze iz društveno prihvatljivih okvira. Zagovornici ekstremizma, bilo kojeg pa i religijskog, imaju za cilj da svoje vrijednosti nametnu društvu kao jedine ispravne i moguće ne birajući pritom sredstva.

DJEVOJČICA

• Zašto baš to?

- Zato što radikalizam predstavlja kruto prihvatanje određenih stavova, pravila i življenje po tim pravilima, ali, opet ponavljam, to samo po sebi nije loše, dok god se radikali bave sobom ne namećući nikome svoje stavove i uvjerenja.

• Sreli ste se sa selefijama, koji slove za radikalne vjerske fanatike, iz Jablanice, Sarajeva, Zenice, Maglaja, Bočinje, Tuzle, Gračanice, Sanskog Mosta, Ključa, Ošvi i Maoče. Otkud ideja nekome ko ni po čemu ne pripada tom krugu ljudi, da se druži sa njima?

- Jednom sam se na putu za Sarajevo vozio u autobusu u kojem je bila jedna žena sa nikabom i vodila je sa sobom kćerku. Ja sam se nešto razgovarao i šalio sa tom djevojčicom i vidio sam kako se oči njene majke „smiju“ dok se mi zabavljamo. Onda sam se zapitao, da li je sve ono što čujemo o njima u medijima tačno? Pokušao sam nešto da saznam više o selefijama i shvatio da se o njima mnogo govori u medijima, a malo zna. Ustvari slika je bila prilično crno-bijela i palo mi je na pamet da bi se to moglo istraživati. Kada sam odlučio da pokušam da uradim istraživanje sa njima, i o njima, nisam poznavao nijednog selefiju, ali sam razgovarao sa nekim od njih i vrata su se otvorila. Prvo istraživanje je urađeno na uzorku od preko 120 selefija, a ovo drugo na uzorku više od 300 njih. Kada sam razgovarao sa njima bio sam otvoren, rekao sam da nisam novinar, da ću biti maksimalno objektivan i ono što oni kažu biće i objavljeno. Ni manje ni više. Takođe sam im rekao da nisam došao da ih prevaspitavam i da poštujem njihov izbor i način života, ali od njih očekujem da poštuju moje naučne standarde i sistem vrijednosti koji se u mnogo čemu ne poklapa sa njihovim. Kao rezultat te saradnje imamo dvije knjige o njima, a nadam se da će ih biti još.

• Pretpostavljam, ima li ste neke predrasude o njima! Kakve?

- To je bilo fenomenalno iskustvo i prilično različito. Pored onih koji su me primili u kuću, u njihove prostorije, koji su me vodili na večere i ručkove i trudili se da mi ugode, bilo je i onih koji su odbili da učestvuju u istraživanju i bili maksimalno nepovjerljivi. To samo pokazuje da i među selefijama postoje velike razlike. Kada dođete kod njih očekujete da žive u srednjem vijeku, a onda vidiš da imaju mobilne telefone, računare, televizore, plejstejšne, baš kao i mi. Vidite da imaju jednake brige i probleme kao i mi, a nekad i veće od nas, jer možete zamisliti kako je živjeti u društvu u kojem vas najčešće opažaju kao potencijalnog teroristu. Sa njima sam o svemu pričao i o Siriji, ali smo se i šalili. Onda shvatite da su to prije svega ljudi sa svim svojim manama i vrlinama.

• Nakon dana provedenih sa njima, kako biste ih ukratko definisali?Radikali? Budući teroristi? Problematični?

- Trebamo izbjegavati bilo kakvu generalizaciju selefija, pogotovo danas kada ih najveći broj ljudi opaža kao opasnost po društvo. Kao što sam ranije kazao, oni se veoma razlikuju kao ljudi i to se mora imati u vidu. Iz moje perspektive oni jesu radikalni, ali to ne znači da su loši. Ja nisam kompetentan da tumačim da li su oni bolji muslimani od nekih drugih, ali niko nema pravo da im zabrani da praktikuju islam kako oni žele, dok god oni to ne nameću drugim ljudima i ne krše zakon. Potpuno je suludo misliti da su oni svi teroristi, ali je činjenica da neki od njih to jesu i mogu postati. Bilo je perioda poslije rata kada ponašanje jednog dijela selefija jeste bilo problematično, ali najveći broj njih danas to sigurno nisu. Oni žele da žive svoje živote mirno, poštujući zakone islama, ali i države BiH, i nadajući se da će svojim primjerom biti uzor za neke druge.

  DŽEHENEM

• Da li se profil osoba poput selefija uklapa u Vašu definiciju radikala?

- Oni jesu radikalni u svojim uvjerenjima, ali, opet ponavljam, to je njihovo pravo i samo po sebi nije loše. Loš je ekstremizam i mislim da za najveći broj selefija ne možemo i ne smijemo tvrditi da su ekstremisti. Osobine ličnosti kod najvećeg broja selefije ne upućuju na ekstremizam, pa ni na radikalizam koji je opasan za društvo.

• Postojili nešto što baš pamtite iz tih dana koje ste proveli sa njima? Čime su Vas, ako je to tako, „kupili“?

- Čujte, ne mogu zaboraviti moj prvi odlazak u Maoču i Ošve, kada očekujete teroriste na svakom koraku, a onda u njihovoj kući jedeš i razgovaraš sa njima o svemu i svačemu. Sjećam se kada sam u Sarajevu ifratio sa njih 20 ili 30. Sjećam se predavanja Kuduzovića o sudnjem danu i paklu, gdje sam posle pet minuta predavanja shvatio da kao neko ko nije musliman ide direktno u pakao. Sjećam se kako su me u Bihaću fino ugostili i kada smo tri sata pričali, a tada sam te ljude prvi put vidio. Tu je i moj prijatelj Mirso, koji me povazdan vozao u svom kombiju.

• Kako su Vaši prijatelji, poznanici, bliža rodbina, reagovali na odluku da neko vrijeme provedete sa selefijama? Radikalno? Ili su to prihvatili sa dozom brige za Vas?

- Ma, porodica, rodbina i prijatelji su se odavno navikli na moj radikalizam, ali im nije bilo svejedno. Istina, najveći broj njih je o mom putešestviju saznao tek kad se sve završilo, tako da se nisu mogli brinuti. Kada me nešto pitaju o selefijama ja im odgovorim, ali mislim da i dalje više vjeruju RTRS-u nego meni.

• Nisu li mediji selefije pokušali predstaviti kao radikale?

- Da, moja analiza medija iz 2016. godine je pokazala da su tada mediji selefije najčešće opisivali kao potencijalne teroriste, znači kao ekstremiste, a da te tekstove nisu potkrijepili potrebnim činjenicama. Izjednačavanje selefija koji su otišli da ratuju u Siriju i onih koji su ostali u BiH je neprofesionalno, pogrešno i kontraproduktivno. Naravno, tu moramo imati na umu da su selefije u tom periodu, zbog ovakvog pisanja medija o njima, bili prilično zatvoreni prema medijima, pa smo imali jedan savršen krug nerazumijevanja. Mediji su kreirali javno mnijenje u BiH tako da je i najveći broj građana selefije opažao kao potencijalne teroriste i strahovao od njih, pogotovo Srbi i Hrvati, ali i najveći broj Bošnjaka.

• Ima li razloga da zbog selefija strepimo od terorizma u Bosni i Hercegovini? Nekako, kad je priča o terorizmu u pitanju, oni nam prvi na um padaju, ako ni zbog čega drugog ono zbog Mevludina Jašarevića!?

- Pazite, činjenica je da su neki ljudi koje nazivamo selefije uradili neke terorističke akte u BiH. I to uvijek moramo imati na umu. Činjenica je i da su neki od njih otišli na ratišta u Siriji i Iraku da se bore i to nemožemo zaboraviti. Činjenica je da su se neki od njih vratili u BiH, ali je isto tako činjenica da je najveći broj selefija ostao u zemlji i da se gnuša bilo kakvog terorizma, bez obzira o kome se radi. Činjenica je takođe da se nekim selefijama u BiH prijetilo iz Sirije i Iraka i da su nazivani kjafirima. Znači nisu svi isti. Vjerujem da ljudi koji su zaduženi za bezbjednost u BiH prave razlike kada se radi o ovim nijansama. Takođe vjerujem da su vođe selefija u BiH svjesne opasnosti od terorizma i da kroz svoja predavanja i u razgovoru sa braćom preventivno djeluju protiv bilo kakvih oblika ekstremizma, jer terorizam ne donosi ništa dobro selefijama u BiH. Samo nisam siguran da su političari svjesni posljedica po društvo kada selefije koriste kao sredstvo za manipulaciju javnim mnijenjem u BiH.

KRATKE TOLE, DUGA BRADA

• Pitali ste ih misle li oni da je napad Mevludina Jašarevića na ambasadu SAD u BiH - terorizam?

- Kada sam razgovarao sa selefijama o tome nisam čuo nijednog od njih da opravdava napad Jašarevića na ambasadu SAD, kao ni bilo koji napad na civile u zemlji ili svijetu. Oni smatraju da im je svojim postupkom nanio veliku štetu. Imao sam nedavno priliku da sa Jašarevićem razgovaram o tome i vrlo je interesantno slušati kako on to interpretira, ali za to što je on uradio ne postoji nikakvo opravdanje i on treba odgovarati za to što je učinio.

• Zanima me obrazovna struktura selefija, zašto i kako se opredijele za selefizam, iz koji sredina dolaze...?

- U okviru ovog zadnjeg istraživanja u okviru mog uzorka imao sam 287 muškaraca i 30 žena. Najveći broj ispitanih selefija ima završenu srednju školu, 4. stepen (35,6%), potom zanat (26,5%) i fakultet (20,5%). Završenu samo osnovnu školu ima tek 7,9% ispitanika, dok je 5,4% završilo višu školu. U okviru uzorka nalazimo 4,1% selefija sa završenim magisterijem ili doktoratom. Među ispitanicima je najviše onih starosti do 29 godina (42,6%), a slijede ispitanici starosti od 30 do 44 godine (37,2%) dok je starijih od 45 godina bilo 63 ili 19,9%. Kao što vidite prilično heterogena populacija.

• Ravnogorski četnički pokret je, u biti, udruženje građana, poput nekog udruženja ribara ili pčelara. No, ima ih koji misli da se radi o radikalima?

- Oni se opažaju kao radikali od strane medija iz Federacije BiH, ali mediji u Republici Srpskoj o njima malo pišu, a i kada pišu ne prikazuju ih kao radikale. Volio bih da mogu da uradim istraživanje i sa njima pa da kompariram dobijene podatke sa selefijama; ko zna što bi se tu dobilo? U svakom slučaju, koliko se Srbi boje selefija, toliko se Bošnjaci plaše ravnogoraca.

• Da li je radikalno zastupati ideju o otcjepljenju Republike Srpske od BiH, zastupati ideju osnivanja trećeg entiteta u BiH?

- U ovakvoj BiH jeste radikalno, jer o tim idejama se ne raspravlja racionalno i sa činjenicama, već u inat svima i sa puno emocija. Činjenica je da takve ideje postoje, činjenica je da se o njima za sada samo priča, ali to nije problem samo BiH. Separatizma ima u cijeloj Evropi, samo se o tome drugačije govori i postupa. Katalonija i Škotska su najbolji primjeri za to. Dodik to vješto koristi da bi spinovao javnost u Republici Srpskoj, ali u tome ima svjesnu ili nesvjesnu pomoć od bošnjačkih lidera koji svoj patriotizam bildaju prepucavanjem sa njim.

• Koliko prvaci vjerskih zajednica mogu uticati na radikalizam u BiH?

- Pazite, u BiH tri najdominantnije religije su abrahamske religije, znači imaju isti korijen i međusobno se ne isključuju. One su monoteističke religije, čiji principi su univerzalni i nadnacionalni. Znači, one bi trebale da spajaju ljude, a ne da ih razdvajaju. Sa druge strane te religije se često pretvaraju u organizacije u kojima je važnija forma od sadržaja, infarstruktura od ljudi. One pristaju, potpuno svjesno, da budu oruđe u rukama političara, promoteri nacionalizma, što je u BiH veoma opasan radikalizam. One imaju monopol nad religijom, ali nemaju ni moralno ni zakonsko pravo da bilo kome nameću svoje viđenje i interpretaciju vjere. One trebaju da budu primjeri za vjernike i na tome da grade svoj autoritet. Sve ostalo je šuplja priča.

 OTVORENI ZA DRUGAČIJE

• Nakon rata u BiH bilo je za očekivati terorističke akte, osvetu, bombe u autobusima, tramvajima...Čini se da toga nije bilo, Bogu hvala, mnogo! Komentar?

- Na ovim prostorima na terorizam se gleda sa prezirom i to se smatra kukavičlukom, što u suštini i jeste. Mi više volimo otvorenu borbu s ubijenjem zarobljenika i civila, masovnim grobnicama, silovanjima, protjerivanjima, paljevinama i pljačkom. Mi nekako preferiramo brutalno razbojništvo.

• Kako se boriti protiv radikalizma? Možda radikalnim mjerama?

- Ne treba se boriti protiv radikalizma, već ekstremizma. Borba protiv radikalizma može otići u poništavanje nečijih ljudskih prava, dok u borbi protiv ekstremizma moramo da se borimo pametno. Bezbjednosne službe i policija moraju da rade profesionalno i u skladu sa zakonom, vjerske institucije moraju da čovjeka stave na prvo mjesto, a ne novac i moć. Škole moraju da postanu vaspitne ustanove, a ne samo obrazovne. Mediji moraju da budu profesionalni i odgovorni. Političari trebaju da budu racionalni i moralni, a društvo bogatije, tolerantnije i otvoreno za druge i drugačije i mirna BiH.

• Može li se povući paralela, osim na silu, između stanovnika Bočinje i Vašeg rodnog Kalinovika, u kome listom podržavaju lik i djelo generala Ratka Mladića?

- I jedni i drugi teško žive, političari ih se sjete samo kad su izbori, polako izumiru, to je ono što im je zajedničko.

     PROBLEM JE INTERPRETACIJA VJERSKIH KNJIGA

• Selefije Maglaja poklonile su Vam Kur'an!? Listali ste ga? Ima li tu nešto radikalno?

- Čujte, ja Kur'an čitam kao laik i nisam kompetentan o njemu da govorim. Poslije sam dobio još neke primjerke Kur'ana, ali i neke druge knjige o islamu. Zijad Ljakić mi je poklonio nekoliko knjiga, ali i neke postere i brošure koje čitam kada stignem. Mislim da nijedna vjerska knjiga - Kur'an, Biblija, Talmud i sl., sama po sebi nije problem, problem je ko i kako interpretira njihov sadržaj i u koje svrhe. Još veći problem su oni što su pročitali samo jednu knjigu.

  OVDJE SE VLADA STRAHOM

• Koliko su sive eminencije političkih stranaka, one koje osmišljavaju predizbornu taktiku svoje stranke, spremne na radikalne poteze?

- Pa, izborni sistem u BiH je takav da najveće šanse za pobjedu imaju oni koji su najradikalniji, tj. za koje njegov narod misli da ih najbolje može zaštiti od druga dva naroda. Ovdje se vlada strahom i etničkom homogenizacijom i teško je biti radikalniji od Bakira, Dodika i Čovića. Pred svake izbore imamo rast etničkih tenzija i strah od novog rata, samo da ljudi ne bi razmišljali o svakodnevnim problemima koji ih muče i alternativi postojećoj vlasti.

MEDIJI I SELEFIJE

• Uskoro predstavljate publikaciju Selefije u  Bosni i Hercegovini 2. Koja je poruka, zaključak, nove publikacije o selefijama?

- Uh, teško je publikaciju od 200 strana svesti na nekoliko poruka. U svakom slučaju, čini mi se da mediji počinju objektivnije da pišu o njima, da najveći broj njih nisu ekstremni, da malo vjeruju bosanskohercegovačkim institucijam i još manje vjeruju medijima. Eto ako imate prilike dođite u petak, 22. juna u 11.00 časova na Fakultet političkih nauka da čujete rezultate istraživanja.

  DŽUMA

• Napisali ste da ste prisustvovali džumi! Dojam?

- Džuma je bila u onoj prelijepoj džamiji u centru Maglaja, a kasnije sam prisustvovao mnogim namazima. Ne sjećam se o čemu je hodža tada govorio, ali su njegove poruke bile univerzalne za svakog čovjeka bez obzira da li je vjernik ili nije i u kog Boga vjeruje.