Piše: Emir Imamović Pirke
Kriteriji Evropske unije za prijem novih zemalja članica su takvi da nije sigurno kako ih može ispuniti, recimo, Belgija, dok BiH, ovakva kakva je, ipak treba pokušavati iako su šanse za uspjeh između gotovo nikakvih i apsolutno nepostojećih. Već je zbog toga očito da prokleta mogućnost izbora i ne postoji, a dokaz više je slučaj Sjeverne Makedonije, države čija je vlast zbilja donijela velike, za Balkan herojske i gotovo nezamislive odluke kako bi, osim ka NATO-u, krenula i ka Bruxellesu.
Zoran Zaev, predsjednik Vlade Republike Sjeverne Makedonije, je em najozbiljniji, em najhrabriji lider u ovom dijelu Evrope u kojem se, dinamičnije ali i suptilnije nego u Hladnom ratu, crta granica podjele na zone uticaja Moskve i ostatka konfuznog svijeta, odnosno Trumpove Amerike i Unije koja, još jednom, pokazuje raskošnu nesposobnost suočavanja sa problemima i nemogućnost njihovog rješavanja, te spremnost da proizvede novi ili, ukoliko je takav kontekst, reanimira stari.
Macron je, naime, krivac što Evropski savjet nije donio odluku o početku pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, jer je insistirao na nekakvom revidiranju procedure proširenja EU i šokirao Makedonce, ali i, uz ostale, visoku predstavnicu EU Federicu Mogherini, odnosno predsjednike Evropskog savjeta i Evropske komisije, Donalda Tuska i Jean Claude Junckera. Oni su, u tercetu, njegovu blokadu za dvije balkanske države nazvali historijskom greškom.
Ma koliko se činili jalovim, birokrate iz Bruxellesa razumiju sve posljedice mogućeg dugoročnog zaustavljanja širenja EU na Balkanu. Neke su, uostalom, već testirane upravo u Makedoniji, gdje se bivša vlast nakon sličnih odbijenica okrenula saradnji sa Rusijom na vanjskopolitičkom planu, dok je unutar svojih granica raspuhala nacionalizam pretvarajući Skoplje u najveće skladište spomeničkog kiča na otvorenom.
Također, Mogherini, Tusk i Juncker francuski znak stop čitaju, ali to naravno u službenim izjavama prešućuju, u kontekstu nedavnih, gotovo vazelinskih poruka Macrona Rusiji Vladimira Putina.
Iako nije konačna – može se ispraviti već do kraja godine – odluka Evropskog vijeća jeste razočaravajuća koliko i opasna, bez obzira na činjenicu da početak pregovora ne mora značiti kako će oni ikada doći do kraja. No, samim time što se dešavaju imaju veliki simbolički značaj i pozitivne, makar i kratkoročne posljedice za potencijalne buduće članice.
Hrvatska, kao najmlađa u EU, vrhunce je svoje državnosti i društvene pristojnosti doživjela dok je čekala u redu za članstvo. Kako Unija nema mehanizam stalnog monitoringa problematičnih zemalja, tako se, nakon prijema, Hrvatska opet pretvorila u carstvo korupcije i slobodnu zonu različitih neofašističkih pokreta čija je trenutna politička snaga nedovoljna za osvajanje vlasti, samo što je i više nego dovoljna za održavanje stanja neposredne ratne opasnosti.
Kasnije je, klasičnom političkom trgovinom sa manjim partijama tamošnjih Albanaca – ministarsko mjesto za nekoliko skupštinskih ruku, makedonski socijaldemokrata ojačao svoju poziciju i učinio ono što se nekoliko mjeseci ranije činilo nemogućima. Sarađujući s albanskim strankama i privlačeći birače iz te manjinske zajednice, umanjio je višegodišnje međuetničke napetosti i inicirao smanjivanje ponora koji je dijelio dva društva koja su živjela jedna pored drugog, samo što su se Makedonci pravili da Albanaca nema nikako, dok je dio Albanaca vjerovao da uskoro Makedonije neće biti.
U državi u kojoj je standard gori nego u Bosni i Hercegovini, a korupcija barem jednako kapilarna, Vlada se upustila u ozbiljnu bitku protiv isisavanja novca na stotinu i jedan način, u čemu je, inače, neprikosnoveni prvak bio prethodnik Zorana Zaeva, Nikola Gruevski koji je od zatvora pobjegao jednom od svoja dva uzora, Viktoru Orbanu. Drugi je, naravno, Putin.
Ipak najteža i najznačajnija odluka Zorana Zaeva je bila ona o promjeni imena iz Republika Makedonija u Republika Sjeverna Makedonija, čime je okončan višedecenijski spor sa Grčkom i otklonjena mogućnost da ta država blokira pristup Makedonije NATO-u.
Dok su se nacionalisti spremali za puč, Zaev ne samo što je napravio sve ono od čega se ježe već je u roku od tri-četiri sata naložio uklanjanje simbola kojima je Makedonija svojatala, uz ostale, i Aleksandra Makedonskog, sa kojim, inače, ima veze kao i sa Edinom Džekom ili endemskim vrstama riba iz Jadranskog mora.
I sve je to, iako nikada nije priznao, a i neće, Zaev napravio zbog NATO-a, odnosno članstva u tom savezu koji bi Makedoniju osigurao od nasrtljivih susjeda, očuvao njene vanjske granice i umanjio uticaj Kremlja. I da, zbog oko četiri milijarde dolara koliko će iznositi financijska injekcija za Makedoniju u NATO-u.
Evropska unija je u svemu tome tek trebala malo pomoći: otvoriti pregovore i njima ojačati poziciju premijera koji je reanimirao socijaldemokrate i stvorio preduslove za Makedoniju budućnosti.
„Jednoglasan stav je da su naš cilj evroatlantske integracije. Ne prihvatamo nikakvu zamjenu i to ostaje kao naša aspiracija. Ostajemo na putu koji nosi demokratiju i vladavinu prava“, kazao je Zaev nakon što ga je Macron natjerao na vanredne izbore.
„Imao sam dobar razgovor sa premijerom Zaevim, kako bih reafirmisao predanost NATO-a pridruživanju Sjeverne Makedonije. Proces ratifikacije dobro ide i radujem se da će se Sjeverna Makedonija uskoro pridružiti našoj alijansi“, utješio ga je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.
Nedugo zatim, Američki senat je ratificirao protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije u članstvo NATO-a, a za uvertiru su senatori glasali za usvajanje protokola po skraćenom postupku.
Cilj Moskve u Makedoniji je sličan onome u Bosni i Hercegovini: ne oružani sukob već, u našem slučaju, status quo, a u makedonskom povratak na ono što je ta država bila u vrijeme kada nije ličila na BiH, ali jeste neodoljivo podsjećala na Federaciju.
Odluka Evropskog vijeća tiče se direktno Makedonije i Albanije, a indirektno i ostalih bivšejugoslavenskih republika izvan EU: BiH, Srbije i Crne Gore. Milo Đukaonović je, međutim, svoju zemlju osigurao ulaskom u NATO, dok u Srbiji rapidno raste anti EU raspoloženje, a NATO svakako ne mogu ni nacrtan. Poruka za BiH je, dakle, jasna da jasnija biti ne može: trudili se ili ne, nadali se ili ne nadali, ishod je u najboljem slučaju neizvjestan, a u gorem i trenutno više mogućem - nepovoljan.
Ako je, da ponovimo, Bakir Izetbegović, kako je to jednom rekao Milorad Dodik, žrtvovao evropski put Bosne i Hercegovine zbog NATO-a, onda je donio ne samo jednu od najboljih odluka u karijeri već je napravio i jedini racionalan izbor. No, ako popusti Recepu Tayipu Erdoganu, koji je zatražio formiranje vlasti bez obzira na odnos BiH prema NATO-u, e onda će nas, baš kao Zaim Tešanj u filmu „Gori vatra“, sjebat za sva vremena, pa još pola sata do četrdeset pet minuta duže.
PREPORUČUJEMO I OVO!
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.