Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam) 

KOZE:Nije bilo potrebe da se jutros probudim budući nisam ni spavao. A htio sam. Cijelu sam noć brojao bekane. Al' velika je ovo država, treba vremena da ih sve izbrojiš pa eventualno zaspiš.

Možda je trebalo da brojim koze!? One obično nisu na broju ali se na njih može računati kao da su u punom sastavu. Al' kad sam se već probudio, počeo sam razmišljati šta da jedem. Izgleda, tu pamet ne pomaže, pa mi je jedino preostalo da i dalje pametno mršavim.

INFORMACIJE:Na vijestima su javili da putovi su prohodni. Ni ovog jutra, dakle, nema dužeg zadržavanja mladih na granici.

"Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora brinuti za budućnost svoje dijaspore", zaključio sam.

Potom sam svakih sat vremena slušao vijesti. I stekao dojam da informacije su važnije od hljeba. Zato čovjek i jede tri puta dnevno, a informišu ga svakih sat vremena. 

Između vijesti, krenuh obaviti jutarnju toaletu. No, nije bilo vode. Nije me to baš nasekiralo. Jer stanovišta sam da pravi muškarac prirodno malkice smrdi. Osim toga, ja bez vode mogu duže od kamile. Samo ako ima piva.

PIVA:No, ni piva nije bilo. Onda je komšinica došla da traži malo vode ako je imam u kanisteru. Nije je bilo ni tamo te je komšinica donijela kafu, budući ni ona nije imala piva. Razgovarali smo o tome šta joj je potrebnije: čizme ili zimske gume.

"Imam samo za jedno od to dvoje!", rekne ona.

"E, tako ti je to! Jedni nemaju para da kupe zimske gume, a drugi da kupe zimske cipele. Oni koji nemaju para da kupe ni jedno ni drugo, mogu se smatrati sretnim. Nisu u dilemi", reknem ja.

JESEN: I pipnem radijatore. Mlaki.

"O jeseni tugo moja kišna i oblačna i danas je moja draga od žalosti plačna", zapjevušim.

"Kad smo već radijatora, moram primijetiti kako jesen je u našim krajevima idilična. Seljaci i seljanke veselo beru plodove svog znoja vješto izbjegavajući uredno posijane mine", rekne Komšinica.

Pošto se uz kafu puši, kona i ja smo smotali po maru.

"Razumijem da policija zaplijenjenu drogu spaljuje, ali mislim da bi efekti bili bolji kada bi spaljivali dilere!", reknem i pogledam Konu.

"Šteta što nema i piva!", rekla je ona.

KAPITALIZAM:Sad, pošto ni piva nije bilo, raspravljali smo o kapitalizmu. Kona ga je karala na sva usta, ja sam ga pokušao braniti.

"Kapitalizam je, bona, samo u početku nepodnošljiv, a kasnije će svima biti bolje!“, reknem ja.

"Hajde, onda, da ga uvedemo kasnije", rekne ona.

Pitala je, glede kapitalizma, hoće l' nova vlast prodati telecom, struju i vodu...

"Moj je dojam da hoće!", pesimistično ću ja.

"Vidiš, rasprodat će državu!. I samo je pitanje vremena kad će prodati i  granice!", zaključi ona.

"E, to će ostaviti za crnih dana", reknem ja.

ĆANIFA:Onda je zazvonio telefon. Zove tetak sa sela. On je u našoj porodici čuven po tome što je rekao kako je on gazda kući jer mu je tako žena naredila. Helem, javlja da je kupio talijanske pločice.

"Fino!", reknem ja. "Sad ćeš imati najljepši poljski klozet u kraju!"

Potom sam, budući je rekao kako će biti i piva, obećao Tetku da ću doći na svečano otvaranje tog klozeta. Tim prije što će to biti najveći kulturni događaj u njegovoj općini.

BEJZBOL:Obećao sam povesti i Komšinicu. Rekla je da hoće ukoliko se svečano otvaranje tetkovog klozeta ne bude poklapalo s informativnim razgovorom na koji pozvana u školu koju je pohađao njen sin.

"Znaš, prebio je nastavnika bosanskog!", objasnila je kona.

"Čime?", zanimalo me je.

"Bejzbol palicom", objasnila je.

Ja sam pomislio kako bejzbol je sport koji ne odgovara našem mentalitetu, ako izuzmemo palice, a rekao:

"Nastavnici više ne tuku đake, jer su đaci bolje naoružani!".

TURSKA: Onda smo malo šutjeli. Bile su vijesti. Rekle su da uskoro ćemo putovati u Evropsku uniju bez viza.

"Nemoj me krivo shvatiti, al' jebeš evropsku uniju. Da išta valja, i Amerika bi se učlanila u nju", pravdala se kona.

"Nemoj tako! Treba omogućiti nesmetan protok ljudi, kapitala, ideja i šlepera", branio sam ja uniju.

"Čuj, nisam ja protiv suradnje sa svijetom, ali vjerujem kako prednost treba dati domaćim obračunima", rekla je ona radujući se povratku Turske na Balkan.

"E, Turska je došla na Balkan preko Kosova. A vraća se preko Sandžaka", zaključio sam.

MAMA: "A znaš li šta Bošnjaci trenutno rade u Sandžaku?", pitala je kona kad smo već kod vanjske politike.

"Tvrde pazar", odgovorim ja.

Onda je na kafu došao i konin sin. Zanimalo me je pa je ispričao i zašto je prebio nastavnika bosanskog.

"Trebalo je da pišemo zadatak na temu Samo je jedna mama! Napisao sam: Dođem ja kući, zateknem mamu sa komšijom u krevetu! Poslala me je u kuhinju po dvije pive. No, u kuhinji je bila samo jedna, pa sam im rekao: Samo je jedna mama."

I onda su, reče, riječ po riječ, pa za bejzbol palicu.

Čitajte prethodni članak ŠTO DONESE, RODA I ODNESE