Život / Kultura

U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Bužim i Centra za kulturu, sport i informisanje Bužim predstavljena je nova knjiga novinara Dževada Ponjevića pod nazivom "Zovem se Palestina". 

Knjiga predstavlja Ponjevićev doprinos istini i pravdi za narod Palestine, koji već decenijama trpi torture, a od 7. oktobra prošle godine suočava se s izraelskim zločinima koji su eskalirali. Autor je istakao da je knjiga nastala na tragu njegove prethodne knjige "U Srebrenici ostavih srce svoje", te da je zbog prirode novinarskog posla pratio dešavanja u Gazi od 7. oktobra prošle godine, što je rezultiralo svakodnevnim zapisima, mislima, nadama, željama i molitvama posvećenim palestinskom narodu i njihovoj domovini.

- Ugnjetavanje, protjerivanje i ubijanje palestinskog naroda u vlastitoj domovini traje više od pola stoljeća. Vijesti, fotografije i video snimci iz Gaze duboko su ostali urezani u meni kao običnom čovjeku i kao novinaru. U ovoj knjizi donosim svu bol i patnju palestinskog naroda, ali i njegovu borbu, snagu i ljubav prema domovini. Ovu knjigu umjesto Palestinom, možemo nazvati i Bosnom, Ruandom, Ukrajinom, a grad Gazu nazvati svakim drugi stradalim i uništenim gradom u ratu, bilo gdje u svijetu. Ova knjiga nosi antiratnu poruku, daje ono što svaki rat donosi i uzima ljudima, ali i kritičan stav prema licemjernom svijetu koji slijepo gleda to stradanje. Ovo je i posveta novinarima koji ginu u ratu, a samo u Palestini od 7. oktobra prošle godine ubijeno ih je 142 - kaže za Fenu autor i novinar Dževad Ponjević.

Nakon posljednje knjige "U Srebrenici ostavih srce svoje" mislio je da se više neće vraćati teškim, ratnim temama. Međutim, radeći novinarski posao i svakodnevno se susrećući s vijestima o stradanjima Palestinaca, nije mogao ostati imun. O knjizi je govorila recenzent i promotor doktor Almira Džanić, docent na Pedagoškom fakultetu u Bihaću, koja se pitala zašto je autor nakon knjige posvećene Srebrenici ponovo odlučio dotaknuti teških tema, kazavši da je to nastavak autorovog kritičkog razmišljanja i da je kao umjetnik morao progovoriti.

Posebnost ove knjige je što dolazi s prijevodom na engleski jezik koji je uradila Neira Lojić, profesor engleskog jezika na Pedagoškom fakultetu u Bihaću. Profesor Lojić istakla je da je tokom čitanja, ali i prevođenja više puta pustila suzu, ali da je ponosna što je dala doprinos ovoj knjizi koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.