Politika / Integracije za budućnost

Prvobitna ideja koja je inicirala osnivanja NATO saveza 1949. godine bila je sigurnost članica kao temelj budućeg stabilnog okruženja koje bi pozitivno uticalo na ekonomski razvoj i prosperitet. U međuvremenu, kako su vojni izazovi i rizici u svijetu slabili NATO je postepeno razvijao mehanizme saradnje među članicama, ali i partnerima, koji se se sve više oslanjaju na podršku civilnom sektoru iako su svakako i danas dva najvažanija zadatka NATO-a vojni i politički koji podrazumijeva promovisanje demokratskih vrijednosti.

U posljednjih 20 godina sve države koje su bile u završnoj fazi pristupanja Savezu, već su bilježile zavidan rast stranih investicija. Sama izvjesnost ulaska u NATO donosila je privredni progres. Pred samo pristupanje Slovačke u NATO, porast stranih ulaganja bio je gotovo 320%, dok je u Sloveniji iznosio oko 150%. Povećanje investicija u Rumuniji je dostizalo 160%, Bugarskoj 48%, dok je Litvanija imala rast ulaganja blizu 290%. Letonija je evidentirala 90% porasta stranih investicija.

Kad je teško pozovi EADRCC

Još jedan jako važan segment jeste pomoć NATO-a tokom vanrednih situacija.

Katastrofe, prirodne ili one koje je uzrokovao čovjek, mogu se dogoditi bilo kada, pa se i bilo koja država može naći u situaciji da se mora nositi sa posljedicama katastrofe. Potencijalni rizik za sigurnost i stabilnost predstavljaju i velike civilne katastrofe. Mada je svaka država odgovorna za rješavanje katastrofa koje se dogode na njenom teritoriju i zbrinjavanje žrtava, veličina i trajanje katastrofe mogu prelaziti kapacitet pogođene države, a posljedice se mogu proširiti daleko izvan njenih nacionalnih granica. Zato je za rješavanje takvih katastrofa i za jačanje mogućnosti djelovanja presudna međunarodna saradnja. Saradnja s obzirom na pripravnost i djelovanje u katastrofama koja se spominje u NATO-u kao “planiranje hitnih civilnih operacija” među članicama NATO-a traje već godinama. 1990-ih godina je proširena kako bi uključila države partnere, a čini najveću ne-vojnu komponentu aktivnosti Partnerstva za mir. Na temelju ruskog prijedloga 1998. godine formiran je Euroatlantski centar za koordinaciju djelovanja u katastrofama (EADRCC) kako bi koordinirao djelovanje među članicama Vijeća Euroatlantskog partnerstva u katastrofama koje se događaju u euroatlantskoj zoni.

EADRCC je osnovan u sjedištu NATO-a u junu 1998. godine. Centar koji radi 24 sata dnevno djeluje kao žarišna tačka za razmjenu informacija i koordinira djelovanja NATO-a i država partnera u katastrofama u euroatlantskoj zoni. Organizira i velike vježbe za slučajeve hitnih civilnih operacija u kojima se vježbaju reakcije na simulirane situacije prirodnih katastrofa i katastrofa koje uzrokuje čovjek, kao i akcije upravljanja posljedicama kao rezultat terorističkog čina koji uključuje hemijske, biološke ili radiološke agense. Centar usko sarađuje sa međunarodnim agencijama koje igraju glavnu ulogu u odgovoru na međunarodne katastrofe i upravljanju posljedicama - Uredom za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih nacija i Organizacijom za zabranu hemijskog oružja te ostalim organizacijama. Države se potiču da razvijaju bilateralne ili multilateralne dogovore koji bi se bavili pitanjima kao što su regulacija viza, pogranični dogovori, sporazumi o tranzitu, carinjenje i status osoblja. Takvim mjerama izbjegavaju se birokratska kašnjenja u slanju pomoći i timova na samo mjesto katastrofe. Dogovorena je i Euroatlantska jedinica za djelovanje u katastrofama sastavljena od kombinacije nacionalnih elemenata koje su države spremne staviti na raspolaganje u kratkom vremenskom periodu nakon što dođe do katastrofe.

NATO pomogao borbu protiv pandemije

Pandemija COVID 19 koja je dovela do najveće zdravstvene krize pogodila je snažno cijeli svijet pa tako i Bosnu i Hercegovinu u kojoj je problem bio i još izraženiji zbog slabe zdravstvene infrastrukturu, ali i hroničnog nedostatka materijalnih i finansijskih sredstava.

Iako BiH nije punopravna članica NATO-a, benefite saradnje sa ovim savezom je itekako osjetila tokom pandemije.

To se najviše osjetilo u donacijama deficitarne medicinske i zaštitne opreme raznim insisticijama civilnog društva na teritoriji cijele BiH.

Nakon što je BiH uputila oficijelni zahtjev za pomoć EADRCC-u niz saveznika odazvao sa značajnom podrškom BiH. Već u aprilu su vrijednu donaciju opreme dobila oba entitetska Ministarstva unutrašnjih poslova.

Krajem maja pripadnici vojske Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i NATO Štaba u Sarajevu donirali su Ministarstvu zdravstva Federacije BiH vrijednu mediicnsku i zaštitunu opremu koja se sastojala od toplomjera, zaštitnih vizira za lice, maski, zaštitnih naočala i odijela, jorgana, jastuka, posteljina i sredstvava za dezinfekciju. Slična donacija uručena je i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske (RS).

Međunarodni aerodrom Sarajevo je u junu prošle godine dobio zaštitnu opremu i tunel za dezinfekciju u svrhu zaštite putnika pri ulasku.

Američka ambasada u BiH i NATO, su krajem septmebra uručili donacije dezinfekcijskih sredstava domovima zdravlja u Kupresu, Glamoču i Livnu, a krajem godine i domu zdravlja na Palama.

Kantonalnoj bolnici Dr. Irfan Ljubijankić u Bihaću NATO je u januaru ove godine donirao medicinsku opremu vrijednu 30.000 dolara.

Ovom prilikom pobrojali smo samo neke od niza donacija, ali ne treba sumnjati da će BiH i dalje, osim pomoći u obnavljanju i reformisanju oružanih snaga i u budućnosti imati važnog i pouzdanog partnera i donatora i u civilne svrhe.