Politika / Agitprop u BiH

O sve snažnijem uticaju Rusije u Evropi, pogotovo na Balkanu, mnogo se govori u posljednje vrijeme. U razgovoru za Start, Goran Svilanović, generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) kazao je kako u geopolitici nema vakuuma te da čim se neko povuče neko drugi popunjava taj prostor. I ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić misli da je tako i nikako drugačije. Zapadni Balkan je, kaže on, kroz istoriju uvijek bio turbulentno geopolitičko područje.

- Ovdje su se uvijek prelamali krupni geopolitički interesi, a istorija nam govori da se to često završavalo i ratovima. Zapadni Balkan je u tom smislu  interesantan i za velike sile koje imaju određene vlastite interese. Da budem iskren, ti su se interesi najčešće prelamali preko BiH. Slažem se sa tom konstatacijom da čim se neko povuče, neko drugi popuni taj prazan prostor na razne načine - kroz politiku, ekonomiju... u namjeri da ovaj prostor iskoristi za svoje vlastite interese - veli ministar sigurnosti.

  MALI NAROD I VELIKE SILE

Mi smo, objašnjava on, mali narod i u tom smislu se ne možemo opredjeljivati za neke interese jer je pitanje šta žele te velike sile. Možemo i trebamo, misli ministar Mektić, držati neku vrstu balansa u smislu da ovdje i ostanemo i opstanemo.

- Sastavni smo dio Evrope i naš je strateški interes da što prije postanemo dio Evropske unije i da unutar nje zaštitimo svoje političke, ekonomske, kulturne i svake druge interese. Očigledno je i osjeti se da velike sile žele da dominiraju, osjeti se na određeni način pokušaj ulaska ruskih interesa, a veliki je problem i što smo se u BiH podijelili na način da jedni žele taj njihov interes, a drugi ne žele. Ponavljam, naš interes je Evropska unija. U tom smislu, naš je interes da EU ekonomski jača. Tu ćemo se mi najbolje snaći i funkcionisati. Sve dok budemo služili za prebijanje računa velikih sila, dok budemo favorizovali jednu ili drugu stranu, nećemo dobro proći ni u političkom ni u svakom drugom smislu - siguran je ministra Mektić.

Često se čini da je Rusija više fokusirana na nestabilnost i sprečavanje napretka BiH. Takve težnje širom svijeta brinu SAD

Sasvim je sigurno, kaže Mektić, da u BiH osjetimo uticaj Rusije i njenih interesa. To je dio, misli on, tihe, tajne diplomatije. Ponekad uticaj Rusije na BiH osjetimo, upozorava ministar, i javno, nešto agresivnije. On se, pak, nastoji ponašati u skladu s interesima BiH, trudi se da naša država „ne bude ničiji trabant i satelit već da budemo dio procesa koji garantuju stabilnost na cijelom području Evrope“. Zanimalo nas je može li se govoriti o našem „simpatisanju“ neke od država po etničkim osnovama?

- Može! Ali kriterij etničke pripadnosti nije dovoljan. Kako god da okrenete, mi smo u Evropi, a ona ne funkcioniše na nekom jedinstvenom etničkom principu. Trebamo prihvatiti etnički interes onako kako on funkcioniše u Evropi. Nisam siguran da se samo od njega može živjeti na ovom prostoru - cijeni ministar Mektić.

O negativnom uticaju Rusije na BiH, napose o posebnim vezama rukovodstva entiteta Republika Srpska sa Vladimirom Putinom, predsjednikom Rusije, oglasila se i Maureen Cormack, ambasadorica SAD u BiH. Najprije je objasnila da su SAD najviše pomogle BiH da postigne nezavisnost, sigurnost, stabilnost i teritorijalni integritet i to i danas čvrsto podržavaju. Međutim...

- Nije jasno da Rusija dijeli sa nama te ciljeve i nas brine ono što vidimo kao maligni ruski utjecaj ovdje. Često se čini da je Rusija više fokusirana na nestabilnost i sprečavanje napretka BiH. Takve težnje širom svijeta brinu SAD. Predsjednik Donald Trump i njegova strategija za nacionalnu sigurnost jasno kaže da SAD Rusiju smatra kao prijetnju, kao i prijetnju našim saveznicima i partnerima. Smatram da BiH ovo pitanje mora ozbiljno uzeti u razmatranje - podsjetila je i preporučila ambasadorica Cormack.

Uticaj Rusije na BiH bio je zanimljiv i Komitetu za vanjske poslove Parlamenta Velike Britanije. Objavili su izvještaj o Zapadnom Balkanu u kojem se spominje i naša zemlja. Navodi se kako Rusija ima veliki utjecaj na Republiku Srpsku, odnosno podržava političke lidere ovog entiteta u destabilizaciji BiH, te sprječava napredak BiH ka EU i NATO-u.

  POKLON EU RUSIJI

Citirajući medije, podsjetili su na najave policije RS da kupi „duge cijevi“ od Rusije što je, navodi se u izvještaju, pojačalo strah od sposobnosti Rusije da destabilizuje ionako krhki mir u BiH. Tako je sir Robert Cooper primijetio da „Rusi su veoma dobri u pogoršavanju već loše situacije“. Istakao je kako je Rusija uvijek bila prisutna u ovoj regiji i da je branila Srbe koji osjećaju neku vrstu nostalgije za njom. Profesor Ker-Linday je rekao da su Srbija, Republika Srpska i Crna Gora podložne ruskom uticaju i da je to „poklon Evropske unije Rusiji“. Objasnio je da EU nije uspjela ponuditi kredibilnu perspektivu ovim zemljama zbog čega su ostavile otvorena vrata Moskvi. Cilj Rusije nije, misli on, da osvoji Balkan ili napravi novi Sovjetski savez, već da situacija u ovim zemljama ostane kakva jeste - nestabilna i u sivoj zoni, jer tako mogu održati svoje prisustvo. Kako god, Komitet je zabrinut što je BiH podijeljena upravo zbog Rusije. Rusija, misle u Komitetu, podržava Milorada Dodika koji konstantno prijeti održavanjem referenduma o otcjepljenju od BiH. Prema profesoru Kennethu Morrisonu, sa Univerziteta De Montfort, to su poznati linkovi između ekstremno desničarskih grupa i proruskih snaga u Ukrajini, a oni su bili umiješani u pokušaj puča u Crnoj Gori.
Ugledni magazin Foreign Affairs također se bavio ovom temom. Objavili su tekst o utjecaju Rusije na buran proces integriranja zemalja Zapadnog Balkana u EU i NATO, navodeći da im je sljedeća meta u strateškom centru regiona - Bosna i Hercegovini. Cilj: držati BiH van NATO i EU, uz pomoć savezništva sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

Cilj Rusije nije da osvoji Balkan ili napravi novi Sovjetski savez, već da situacija u ovim zemljama ostane kakva jeste - nestabilna i u sivoj zoni, jer tako mogu održati svoje prisustvo

„Plan Rusije za Bosnu će oblikovati dva glavna faktora. Prvi je dugogodišnji odnos Kremlja sa Miloradom Dodikom, secesionističkim predsjednikom Republike Srpske, autonomnog regiona u kojem dominiraju Srbi. Drugi, još alarmantniji faktor je veza između Moskve i Dragana Čovića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZBiH, predstavništva Hrvatske demokratske zajednice, aktuelne vladajuće stranke u Zagrebu“, piše Foreign Affairs.
Za Dodika je navedeno da je Rusiji najvažniji u regiji, važniji i od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, dugogodišnjeg saveznika Kremlja. Dodik je, naglasili su, lider na Balkanu koji najglasnije uzdiže ruske interese, izražavajući neslaganje prema NATO-u, EU, a posebno prema uticaju SAD-a na Balkanu.

„Tokom protekle tri godine Dodik je postao čest posjetilac Moskve, a ekonomska situacija u njegovom entitetu, što više lobira za rusku finansijsku pomoć, postaje još gora. Naprimjer, nedavna ruska otplata duga u vrijednosti od 125 miliona dolara Bosni je, prvenstveno, od životnog značaja za Dodika, koji je u januaru došao pod sankcije SAD zbog provođenja neustavnog referenduma krajem 2016. godine, a što u Vašingtonu smatraju namjernim kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma kroz ignorisanje ponovljenih odluka Ustavnog suda BiH, kojim je službeni praznik osnivanja entiteta RS proglašen diskriminatorskim za nesrpsko stanovništvo“, stoji u tekstu Foreign Affairsa.

   NEBULOZNI ČOVIĆ

Za Čovića su naveli da je znatno nebuloznija figura, koju je teško odvojiti od njegovih dobrotvoraca u Zagrebu. Kao i nacionalisti u Srbiji, pišu, hrvatski vladajući HDZ nikada nije sasvim srušio svoje iredentističke tvrdnje o hrvatskim većinskim dijelovima BiH. Sestrinska partija, HDZBiH, često funkcioniše kao sredstvo Zagreba da izgovara svoje najekstremnije nacionalističke pozicije, dok se drži svog navodnog diplomatskog ugleda.

„Međutim, karijere istaknutih glasnogovornika HDZBiH, kao što je Božo Ljubić, član Hrvatskog sabora i šef Hrvatskog narodnog sabora, te bivši zastupnik u Parlamentu BiH, jasno ilustruju vezu dva krila HDZ-a. Uprkos iredentističkim tendencijama, postjugoslovenska Hrvatska je istorijski sumnjičava na prisustvo Moskve na Balkanu. Na kraju krajeva, Rusija je glavna međunarodna podrška glavnog hrvatskog rivala Srbije, zbog podrške za vrijeme bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića. Kao odgovor, Zagreb tradicionalno gravitira prema Briselu i Vašingtonu. Hrvatsko-srpska ogorčenost je čak prenijela u mali rat preko predstavnika srpskih ekstremista koji su se borili za Rusiju u sukobu u Donbasu, a hrvatski radikali podržavali Ukrajinu“, piše u tekstu Foreign Affairsa.