Kolumne

Tragično mali procenat vakcinisanih u EU, kilavljenje sa nabavkom vakcina od proizvođača iz takozvanog zapadnog svijeta, masovno histeriziranje Bruxellesa zbog samih najava korištenja ruskog ili kineskog cjepiva na području Unije još jednom pokazuju kako monetarna zajednica – a EU je prvo i najviše to, dok ostalo može i, češće, ne mora biti – besprijekorno funkcionira samo kada je sve u najboljem redu. A reda na ovom svijetu, kao što znamo, baš i nema

 Piše: Emir Imamović Pirke

 Nema problema samo kada stvarno nema problema: Evropska unija je još uvijek sjajna ideja, ma koliko joj praksa radila o glavi. A radi itekako, udarnički: svakom zgodom u kojoj bi se savez država trebao pokazati kao efikasan mehanizam odbrane od nečega, bilo čega, on postane dio problema. Tako je bilo u devedesetim godinama prošlog vijeka i u vrijeme ovdašnjih ratova koji bi bez ozbiljnog angažmana Sjedinjenih Američkih Država trajali i dan-danas, tako je bilo u vrijeme grčkog ekonomskog sloma koji je razotkrio dubinu podjela između bogatog sjevera i siromašnog juga, ali i birokratsku imperiju koja između interesa moćnih i krikova očajnih ne dvoji, a tako je, evo, i sa vakcinama protiv virusa koji cijeli svijet drži u blokadi godinu dana.

Tragično mali procenat vakcinisanih u EU, kilavljenje sa nabavkom vakcina od proizvođača iz takozvanog zapadnog svijeta, masovno histeriziranje Bruxellesa zbog samih najava korištenja ruskog ili kineskog cjepiva na području Unije, još jednom pokazuju kako monetarna zajednica – a EU je prvo i najviše to, dok ostalo može i, češće, ne mora biti – besprijekorno funkcionira samo kada je sve u najboljem redu. A reda na ovom svijetu, kao što znamo, baš i nema. Kako bez korone, e tako, pa još puno više sa njom.

Neka mali ušute: Slovačka i Hrvatska zajedno imaju oko deset miliona stanovnika ili oko dva posto žitelja Evropske unije. Kao takve, šta god da nabave, kupe ili - što je, barem kada je riječ o Hrvatskoj, naučna fantastika – proizvedu, ne mogu promijeniti nikoga i ništa, kao što nikoga i ništa ne mogu ugroziti. Njihov je domet, kao i niza drugih članica Unije koje nisu pri vrhu liste ni brojem stanovnika, ni BDP-om, ni industrijom i izvozom, tek da s vremena na vrijeme pokažu šta sve i koliko ne funkcionira unutar zajednice u kojoj većina koristi isto sredstvo plaćanja i... I dobro, zahvaljujući promjenama zakonskog okvira i izjednačavanju prava potrošača, jede nutellu sa jednakom količinom lješnjaka. Ta nutella je, čisto da se kaže, u Austriji, Njemačkoj ili Švedskoj prije bila bolja, manje šećerli uz ostalo, nego u Hrvatskoj ili Slovačkoj.

Vlade Hrvatske i Slovačke shvatile su, što stvarno nije tražilo puno pameti i truda, da će čekajući vakcine sa Zapada koronu trpiti do 2025. – možda čak i hidžretske – pa su najavile uvoz ruskog Sputnika V i njegovu registraciju unutar vlastitih granica, a mimo evropskih agencija kojima, uz sve ostalo, za poštivanje procedure treba malo manje vremena nego Bakiru Izetbegoviću i Draganu Čoviću da dogovore formiranje Vlade Federacije. Kako su najavile, tako su u roku brzo najavu povukle.

" Hrvatska sigurno ne bi sama izdržala financijski udar eventualnih tužbi u slučaju nuspojava. Naime, dogovoreno je da bi trošak odštete zbog nuspojava pao na proizvođača, a ako neka država sama preuzima odgovornost onda sama i snosi moguće posljedice. Svaku nuspojavu dojavljujemo europskoj agenciji koja ih potom objedinjuje u jedinstvenu bazu i šalje izvještaje. Mi bismo teoretski imali mogućnost da sami stavimo rusko cjepivo Sputnik V u promet, ali za to nema razloga jer bi nam otprilike trebalo jednako vremena koliko će proteći dok odobrenje dostavi EMA, a to bi se moglo dogoditi krajem travnja. Koliko mi je poznato, procedura u Mađarskoj je potrajala dva mjeseca", rekao je za "Slobodnu Dalmaciju" anonimni sagovornik iz Evropske agencije za ljekove (EMA).

Kao i obično, kada se ne smije priznati nemoć, onda se najbolje sakriti iza navodne brige za građane i, posljedično, državne pare koje, kao, treba odbraniti od onih što će im pasti na pamet da traže financijsku naknadu za neželjene posljedice primanja ruske vakcine o kojoj, redom pozitivno, govore hrvatski epidemiolozi, mikrobiolozi i slični stručnjaci čiji se pogledi na pandemiju i način borbe protiv nje znaju itekako razlikovati.

Šefica Europske komisije Ursula Von der Leyen nije doletjela u Zagreb ili Bratislavu i tamo krenula zavrtati ruke premijerima Andreju Plenkoviću i Igoru Matoviču, već je, nakon njihovog spominjanja Sputnika, održala konferenciju za štampu i dramatično rekla: "Pitamo se zašto Rusija teoretski nudi milijune doza cjepiva, a ne napreduje dovoljno brzo u procjepljivanju vlastitog stanovništva?".

Odgovor, naravno, nije očekivala iz Moskve, već od onih koji su vlastite najave progutali vadeći se na brigu o odštetama zbog nuspojava.

Sputnjik kao kalašnjikov: Kada su birali ime za vakcinu, Rusi se Sputnjika nisu sjetili onako, čisto da ne gube vrijeme. Tako se, naime, zvao prvi satelit proizveden u nekadašnjem SSSR-u i uspješno lansiran u svemir 1957. godine. Ovaj, novi Sputnjik, ne samo što pokazuje moć ruske nauke – poput starog – već bi mogao postati poznatiji i od do sada najpoznatijeg ruskog proizvoda, puške registrirane kao AK-47, a poznate po izdržljivosti, efikasnosti, jednostavnosti za rukovanje, upotrebi u valjda svakom ratu vođenom u posljednjih pola vijeka i nazivu - kalašnjikov.

Rusija, inače, nije tražila dozvolu od EMA-e, a ni ne planira, jer želi Sputnjik koristiti kao alat u širenju zona uticaja, za što treba velike količine, daleko veće nego je iskoristila za imunizaciju vlastitih građana. Problem, ma koliko se činilo suprotno, ne postoji: još u decembru 2020. Moskva je dogovorila proizvodnju 300 miliona doza Sputnjika u Indiji, te ponudila da upravo Evropskoj uniji dostavi 100 do kraja marta. Istovremeno, isporuku je dogovorila sa dvadeset zemlja Bliskog istoka, Južne Azije i Latinske Amerike u kojima, sa dobrim razlogom, ne strahuju od odšteta onih kojima bi vakcina, umjesto da riješi postojeći, mogla napraviti veći problem. Naime, prema tekstu objavljenom u uticajnom časopisu "The Lancet", efikasnost ruske vakcine iznosi čak 91,6 posto, što Sputnjik izjednačava sa konkurentskim proizvodima koji su, u većini, i dvostruko skuplji. Zapravo je samo vakcina Oxford-AstraZenece jeftinija, ali se ne preporučuje starijima od 65 godina!

Gdje je, dakle, zapelo: Evropska komisija, ista ona Evropska komisija kojom predsjedava Ursula Von der Leyen, uložila je dvije milijarde i 800 miliona eura u razvoj i buduću kupovinu vakcina, sklopivši ugovore sa šest farmaceutskih kompanija od kojih, treba li reći, niti jedna nije ruska ili kineska. I svih šest se itekako dobro osiguralo ugovorima koji im, praktično, omogućavaju sve, a Komisiju i Uniju drže u ovisnosti o korporativnoj milosti.

Svi su ti ugovori zaštićeni obavezivanjem predstavnika Komisije – čija imena također nikada nisu otkrivena – da će čuvati gotovo sve bitne detalje: od konkretnih iznosa, preko prava korporacija da kasne s isporukama ili ih umanjuju shodno navodno objektivnim, a suštinski interesnim okolnostima proizvođača kojima je praktično omogućeno da vakcine umjesto ka EU usmjere onom ko više, brže i bolje plati, samo što to ne smiju napraviti transparentno, već se, jadni, moraju vaditi na "trenutnu najbolju procjenu kompanije" ili "najbolje razumne napore", kako već glase stavke iz skrivenih pravnih akata. Također, ništa što u njima piše Evropska komisija ne smije obznaniti "bez prethodnog pismenog pristanka" onih što su pare uzeli, a za isporuku robe će vidjeti.

"Ovako smo potpuno u milosti ovih kompanija. Postoji i globalna dimenzija, a ta je da, bez obzira što je predsjednica EK-a Ursula Von der Leyen najavljivala kako će vakcine biti 'javno dobro dostupno čitavom čovječanstvu', one evidentno ostaju vlasništvo isključivo tih šest kompanija koje jedine odlučuju ko ima pristup. Šokantno je da ugovori sadrže i odredbe prema kojima države članice ne smiju viškove bez dozvole ni prodati ni donirati drugim zemljama. Ono što se nikako ne može opravdati jest činjenica da prema ugovorima porezni obveznici pokrivaju sve rizike kompanija, dok istovremeno nemaju nikakvu kontrolu nad proizvodnjom. Kompanijama je prepuštena potpuna kontrola, čime je Evropska unija sama sebi vezala ruke u svim ovim aspektima", rekao je za zagrebački tjednik "Novosti" koordinator nevladine organizacije Corporate Europe Observatory (CEO) Olivier Hoedeman.   

Ova antilobistička udruga je još s jeseni prošle godine od Generalnog sekretarijata Evropske komisije tražila uvid u očito sporne ugovore, ali joj je odgovoreno kako "nema javnog interesa" da se ti dokumenti učine dostupnim!

Tako se, eto, Evropska unija pobrinula za zdravlje svojih pola milijarde stanovnika, a bolje neće ni za ono građana zemalja koje, poput Bosne i Hercegovine, misle da je Bruxelles nešto više od centra zajednice koja živi deluzije vlastite moći i uticaja, praveći se da ne vidi koliko se svijet mijenja i koliko je vlastita birokratija koči u pokušaju da ga barem malo sustigne.