Kolumne

Piše: Đuro Kozar (magazin Start)

U jednoj beogradskoj novini objavljen je poduži članak pod naslovom „Turci u BiH nabavljaju oružje za Albance“, čime se želi reći da naša zemlja posredno naoružava Kosovske sigurnosne snage koje prerastaju u vojsku. Ovo „otkriće“ je, kako je navedeno i u tekstu, iz „kuhinje“ srpskih bezbjednosnih službi koje vjerojatno imaju dokaze o tome da se iz Bosne i Hercegovine izvozi oružje i municija, ali nemaju o tome da je na Kosovo dospjelo oružje iz naše zemlje, tim prije što BiH nije priznala kosovsku nezavisnost i sa Kosovom nema trgovinsku razmjenu. Ove činjenice srpski obavještajci zanemaruju i ističu da je navodni transfer oružja „papirološki vješto maskiran kako bi prošao neopaženo od međunarodne javnosti, a kao formalni kupac u svim dokumentima navodi se Turska, iako su krajnji korisnik naoružanja jedinice na Kosovu“. Indikativno je da se ove teze javljaju nakon što su pojedini bošnjački političari izjavili da bi trebalo priznati Kosovo kao državu.

Podvala iz Srbije

Pod nazivom srpske obavještajne službe krije se Bezbednosna informativna agencija (BIA), koja nije klasična obaveštajna služba, nego je mješovitog tipa u kojoj dominiraju kontraobavještajni i bezbjednosni poslovi. Pored toga BIA ima i policijska ovlašćenja, ima pravo da prikuplja dokaze u svrhu krivičnih postupaka pred sudovima, što potvrđuje da je to agencija sa dosta moćnim nadležnostima. Kao organi uprave u Ministarstvu odbrane Srbije djeluju Vojnoobaveštajna agencija (VOA) i Vojnobezbednosna agencija, koje prikupljaju, analiziraju, procjenjuju i dostavljaju podatke i informacije o potencijalnim i realnim opasnostima, aktivnostima, planovima ili namjerama stranih država i njihovih oružanih snaga. Vojnobezbjednosna agencija je nadležna za bezbjednosnu i kontraobavještajnu zaštitu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, zapravo slijedi ono što je nekada bio KOS (Kontraobavještajna služba) u bivšoj JNA. Načelnik VOA brigadni general Zoran Stojković nedavno je izjavio da je agencija uspjela podmladiti kadar, provesti reorganizaciju i proširiti mrežu vojnih izaslanstava, a nedavno je otvorila i dva nova u Bjelorusiji i Iranu.
BIA, čiji je direktor Bratislav Gašić, poznata je i po tome što uz validne podatke iznosi i proizvoljna mišljenja da bi „podebljala“ svoj cilj prema nekoj državi protiv koje radi. Tako su njeni obavještajci „pronašli“ da je iz BiH preko Turske na Kosovo stiglo prikriveno naoružanje, konkretno 30 tipova naoružanja: mitraljeza i teških mitraljeza, ručnih raketnih bacača, automatskih pušaka, protivtenkovskih mina, šatora i druge vojne opreme. Napominju da se mahom radi o starijim tipovima naoružanja, različitih proizvođača, među kojima ima i stranih, ali apstrahiraju podatak da je Turska armija naoružana i opremljena modernim borbenim sredstvima i nema potrebu da iz BiH uvozi staro oružje, jer kosovske snage može snabdijevati iz svojih resursa.
Inače, izvoz oružja, municije i vojne opreme iz BiH je zakonski reguliran i za odobrenje takve trgovine najvažniji je bonitet uvoznika, pri čemu otpadaju sumnjive i fantomske firme. Za izvoz su potrebne suglasnosti tri državna ministarstva (sigurnosti, odbrane i vanjske trgovine) i Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i ako jedan od sudionika ima negativno mišljenje ili bilo kakvu rezervu od izvoza nema ništa. Naravno, i kad se pouzdano zna ko je uvoznik i njegova krajnja adresa, a gdje bi to oružje iz BiH nakon legalne prodaje moglo na kraju završiti to je van kontrole legitimnih bh. organa. Treba imati u vidu da fabrike namjenske industrije iz Federacije BiH svoje oružje i municiju plasiraju u 40 zemalja, sa tim što manje ima interesa za polovno naoružanje koje je višak Oružanih snaga BiH, ali i ono nađe kupca. BIA navodi da se na Kosovo preko Turske izvozi oružje kojeg nema u BiH kao što je ruska „kaćuša“ i američki mitraljez „broving“ 12,7 mm, što znači da su u Beogradu zbrojili i nezbrojivo.
Ni zastarjelo oružje kod nas nije „na izvoli“ budući da se pod stražom čuva, ali zbog opasnosti po okolinu i otuđenja planski se uništavaju eksplozivna ubojita sredstva i zaostaci iz rata, tako da je u organizaciji Ministarstva odbrane BiH i uz podršku UNDP-a u posljednjih desetak godina uništeno oko 12.000 tona municije i 125.000 komada malog oružja i lakog naoružanja, više od 2.100 tona nestabilne konvencionalne artiljerijske municije uključujući oko 10 miliona komada nestabilnog malog oružja i municije. To je dosta skup proces koji se može ubrzati samo uz veću donatorsku podršku prijateljskih država.

Specijalci ROSU i FIT

Kosovske sigurnosne snage formirane su 21. januara 2009. godine i proizašle su iz snaga Kosovskog zaštitnog korpusa, a nalaze se pod kontrolom i komandom 
KFOR-a. Osnovni zadatak im je zaštita stanovništva, tj. traganje i spasavanje, uklanjanje eksplozivnih naprava, gašenje požara i sl. Kosovske snage, prema planu specijalnog izaslanika UN-a za status Kosova Marttija Ahtisaarija, imaju pravo na zaštitne snage koje su naoružane samo lakim naoružanjem i broje 2.500 vojnika u aktivnom sastavu i 800 vojnika rezervnog sastava. Na Kosovu djeluju i specijalne policijske formacije pod nazivom ROSU i FIT, čiji je zadatak borba proiv kriminala i terorizma.
ROSU-ovci su poznati po tome što koriste pištolje „glock 19“, automatske puške „heckler & koch MP5“, „kalašnjikov“, suzavce, a u nekim slučajevima i snajpere. Ovlašteni su djelovati na cijelom teritoriju Kosova, a obično na teren izlaze prilikom većih nereda, protesta, rizičnih hapšenja, kao i za suzbijanje demonstracija, zaštitu političara i sudjeluju u akcijama pronalaženja droge. FIT je mijenjala i imena pa je tako u martu 2005. nazvana „Specijalne interventne grupe - GSI / SIG“. Novo ime ova formacija dobila je 2008. kada su njeni pripadnici, podijeljeni u nekoliko grupa, odlučili da je nazovu „Prvi interventni tim“ ili First Incident Team - FIT. Poznati su i kao SIU, odnosno specijalizovana intervenciona jedinica, a po svom djelovanju slična je srbijanskoj Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ). Od naoružanja koriste „kalašnjikove“, „glok 19“ i „hekler MP-5“.
Kosovske snage uživaju punu podršku Amerikanaca koji na Kosovu imaju svoju najveću vojnu bazu na jugoistoku Evrope Bondstil, smještenu između Gnjilana i Uroševca / Ferizaja. Njena gradnja počela je 1999. a završena za manje od tri godine. Baza ima ukupno 25 kilometara asfaltiranih saobraćajnica, 300 objekta, 11 tornjeva za osmatranje, opasana je zemljanim i prirodnim preprekama u dužini od 14 kilometara. Ranije je u Bondstilu bilo između 5.000 i 7.000 vojnika, ali se njihov broj znatno smanjio zbog poboljšanja opće sigurnosne situacije na Kosovu. Premda je trenutno nedovoljno iskorištena, geostrateški značaj baze je velik. Doduše, nema svoju pistu već samo helikoptersku infrastrukturu, ali djeluje moćno i, po svemu sudeći, prvenstveno je izgrađena da bi se onemogućilo širenje ruskog utjecaja na Kosovo iz Srbije i sjevernog, većinski srpskog dijela Kosova.

Izgledaju kao vojska

Sada Kosovske snage sigurnosti na prvi pogled izgledaju kao vojska, opremljene su i uvježbane po NATO-ovim standardima, nose vlastite prepoznatljive borbene uniforme, inače hrvatske proizvodnje, a formacijski su ustrojeni kao vojska. Imaju dvije formacije: brigadu za brzu reakciju sa tri pješadijska bataljona i brigadu operativne podrške u koju spada i puk civilne zaštite. No, radi se o organizaciji prvenstveno namijenjenoj zadaćama civilne zaštite, ispomoći prilikom elementarnih nepogoda, traganja i spašavanja i sličnog, uz dodatnu naoružanu komponentu sigurnosnih operacija. Ograničenja koja su postavljena pred kosovske snage su značajna, a najvažnije je da mogu koristiti samo lako pješačko oružje. Opremljeni su jurišnim puškama G-36 i M-4 kalibra 5,56 mm, ali ništa teže od toga nije dozvoljeno, poput srednjih i teških mitraljeza, a kamo li topništva, oklopa, vođenih raketa i ostalog naoružanja. Od taktičkih vozila koriste samo lako oklopljene terence „otokar cobra“, turske proizvodnje, te manji broj američkih HMMWV, dok ostatak voznog parka otpada na različita logistička vozila.
Transformacijom u vojsku, koja bi trebala značiti i povećanje snaga na ukupno 5.000 vojnika i 3.000 rezervista, Kosovo bi dobilo slobodne ruke za nabavku vojnog oružja, od teških mitraljeza kojima bi se moglo opremiti postojeća taktička vozila, preko borbenih oklopnih vozila, pa do različitih vrsta raketnih sistema. Budući da će biti reletivno mala, ali nešto veća od snaga KFOR-a, kosovska vojska će teško moći održavati sposobnosti punog spektra, poput avijacije, oklopno mehaniziranih snaga i slično. Svakako se može očekivati helikopterska komponenta, uz moguću manju količinu oklopa i teškog topništva. Ali, korisnija investicija bila bi u moderne protuoklopne raketne sistemi i lako prenosne raketne sisteme protivzračne odbrane.
Vlada u Prištini, na čelu sa Albinom Kurtijem, namjerava da, mimo međunarodnog prava, značajno ojača Kosovske bezbjednosne snage dodatnim budžetskim izdvajanjima namijenjenim za nabavku naoružanja. U tome će im pomoći njihovi tradicionalni saveznici i snabdjevači oružjem - SAD, Njemačka i Turska. Informacija o tome da Njemačka prodaje topove, protivoklopna oružja i tenkove „leopard 2“ Kosovu kod nekih u svijetu i regiji izazvala je iznenađenje, a kod nekih nije. Iznenađeni su oni koji podsjećaju da članice NATO-a ne smiju prodavati naoružanje nečlanicama, pogotovo ono teško, jer po Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a kosovske oružane snage mogu imati samo lako pješačko oružje. Nisu iznenađeni oni koji znaju da je Republika Kosovo američko „čedo“ kojem je dopušteno ono što drugima nije, a uzgred Nijemci su u Prištini već prodali oružja i opreme u vrijednosti od 170 miliona eura. Njemačka je, inače, na četvrtom mjestu među najznačajnijim svjetskim izvoznicima oružja i vojne opreme.

Delikatna uloga KFOR-a

Budući da je u toku obnovljeni politički dijalog Srbije i Kosova neki analitičari smatraju da je najnovije naoružavanje kosovske vojske u funkciji jačanja pregovaračke pozicije kosovskih zvaničnika da bi se, i pored potpore moćnih mentora, i vlastitim snagama pariralo Beogadu. Republika Srbija inače nema razloga da se plaši ni Bondstila, a ni kosovske vojske, budući da je VS u posljednje vrijeme znatno pojačao svoje oklopnjake i sada ima četiri tenkovska i osam mehaniziranih bataljona s oko 630 različitih oklopnih borbenih vozila. U okviru Komande kopnene vojske djeluju četiri pješadijske, jedna artiljerijska i dvije specijalne brigade. Kod Bujanovca je za obuku izgrađena vojna baza „Jug“ sa 66 objekata. To nije ni blizu Bondstila, ali služi svrsi i može smjestiti oko 2.500 ljudi. U Beogadu ističu da je to sve u funkciji jačanja odbrane (od koga?), a na Kosovu kažu da im vojska čuva državni suverenitet. Obje strane, dakle, imaju svoja objašnjenja. Premijer Kurti dao je instrukcje ministru odbrane Armendu Mehaju i komandantu KBS generalu Rahmanu Rami o tome da Kosovo mora imati dobro obučenu vojsku opremljenu prema standardima suvremenih armija.

Zbog očuvanja mira i sigurnosti u regiji, KFOR redovno razmjenjuje informacije sa predstavnicima Generalštaba Vojske Srbije i posebno prati njeno kretanje u južnom dijelu Srbije. Sa druge strane, međunarodni faktor nadzire i ustroj kosovske vojske nastojeći da taj proces bude transparentan i inkluzivan i, naravno, u bliskoj koordinaciji sa NATO-om. Poznato je da Savezničko zapovjedništvo zajedničkih snaga u Napulju nadgleda djelovanje KFOR-a i da mu daje instrukcije. Nadziranje operativnih sposobnosti potrebnih za ispunavanje zadataka NATO-a u odvraćanju, odbrani i upravljanju krizama – ključno je za uspjeh savezničkih misija.
Prilikom nedavnog boravka u Prištini zapovjednik NATO-ovih snaga u Napulju admiral James Foggo se susreo sa zapovjednikom njihove vojske generalmajorom Ramom, o čemu je data štura vijest. Albanski novinari u Prištini, oslanjajući se na dobro obaviještene krugove, pišu da je admiral očitao lekciju spomenutim dužnosnicima uputivši ih da, u okviru svojih nadležnosti, urade ono što se od njih traži i da svoje obaveze ne prebacuju na KFOR čiji je mandat utvrđen Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.

KFOR faktor stabilnosti

Međunarodne mirovne snage KFOR na Kosovu djeluju od 12. juna 1999., a temelje se na Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN 1244. Trenutno KFOR broji oko 4.000 vojnika, ima zadatak čuvanje reda, mira i stvaranja sigurnosti na Kosovu. Ova formacija je pod vodstvom NATO-a i ne namjerava smanjiti svoje brojno stanje. Zapovjednici KFOR-a, većinom italijanski generali, ističu da su ove mirovne snage vjerodostojne, nepristrasne i sposobne za pružanje sigurnosti na Kosovu.
Iz sjedišta NATO-a ističu da je i poslije 20 godina prisustva na Kosovu, KFOR i dalje jedna od organizacija koja uživa najveće povjerenje građana svih nacionalnosti. Ovo veliko povjerenje ni u kom slučaju nije slučajno, već zbog profesionalnog, nepristrasnog i uspješnog rada koji su vojnici KFOR-a radili tokom godina. Uspjeh, ne samo u zaštiti vanjskih granica Kosova i njegovog zračnog prostora, već naročito uspjeh u podršci Kosovu iznutra. Najviše interesa za sudjelovanje u KFOR-u imaju zemlje regije tako da Mađarska, Hrvatska i Slovenije sada imaju najviše vojnika, a nešto manje Sjeverna Makedonija i Crna Gora. Pojedini analitičari smatraju da je u KFOR-u posebna uloga Hrvatske koja na Kosovo šalje dosta vojnika ne samo zbog obaveze prema NATO-u nego da se u regiji nadmeće sa Srbijom.
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović i komandant KFOR-a generalmajor Franko Federici (Federiči) razgovarali su u maju ove godine u Beogradu o bezbjednosnoj situaciji na Kosovu. General Mojsilović je rekao da je KFOR „jedina legitimna oružana formacija“ na Kosovu i da je kao takav najodgovorniji za bezbjednost stanovništva na cijelom prostoru te teritorije i za zaštitu srpskog nacionalnog, kulturno-istorijskog i vjerskog naslijeđa.

Kurti: Priznajte Kosovo ili ode Niš!

„Odustat ćemo od pripajanja Niša Kosovu i zaboravit ćemo na sva tri genocida koje su Srbi počinili – ako zauzvrat zaboravite na Zajednicu srpskih opština i na činjenicu da je Kosovo i Metohija dio Srbije.“ Ukratko ovako glasi „kompromis“ koji je za pregovaračkim stolom u Brusselsu nedavno predložio premijer kosovske vlade Aljbin Kurti, koji misli da pred međunarodnim predstavnicima i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem može da mu prođe sve što poželi.
Kurti bi htio da Srbija bezuvjetno prizna Kosovo ali, dodao je, „ako to ne učini, moramo živjeti bez tog priznanja“. Prema njegovim riječima, Kosovo je 13 godina živjelo bez priznanja Srbije i to priznanje neće platiti ni teritorijom ni funkcionalnošću države. „Kosovo je nezavisno, priznalo ga je 26 od 30 zemalja NATO-a, 22 od 27 država članica EU“, rekao je on.
Novinar u agenciji Rojters Jakša Šćekić kaže da su razgovori u Brusselsu postali besmisleni i zaključuje: „Priština ne želi nikakav dogovor, u njihovom prijedlogu stoji dogovor dviju država, a ne dviju strana, tako da je očigledno da su razgovori došli u ćorsokak i da je sad na Evropskoj uniji da vide šta bi trebalo uraditi. Uostalom, dokle god postoji 'individualno etničko čišćenje', mislim na sudbinu one žene kojoj sklanjaju gvozdena vrata i brane joj da ide u prodavnicu, svi razgovori postaju na neki način besmisleni.“
Žena koju u izjavi spominje kolega Ščekić zove se Dragica Gašić (59) i ona je posljednja Srpkinja u Đakovici koja je poslije 22 godine odlučila da se vrati na svoje ognjište. Albanci žele da je protjeraju iz ove opštine tako što joj život čine nepodnošljivim, ali će morati stati budući da je dobila podršku ne samo Beograda nego i međunarodne zajednice koja od Kurtija zahtijeva da je zaštiti.