Piše: Đuro Kozar (magazin Start BiH)

Poznato je da su Bosnu i Hercegovinu novčano oštetili i kriminalci zbog poreskih utaja i korumpirani političari, a u posljednjih nekoliko godina u tome su im se pridružili pojedini tužitelji i sudije, čije se greške plaćaju iz državnog budžeta. Od 2019. do sada BiH je isplatila 2,5 miliona KM za naknadu štete za 52 osobe koje su neosnovano hapšene i pritvorene, a potom pravomoćno oslobođene u Sudu BiH. Pravnici kažu da je veliki broj oslobađajućih presuda rezultat loših istraga Tužiteljstva BiH, navodeći da je podjednako važna i odgovornost državnog suda prilikom potvrđivanja optužnica. Svako ko je bio nezakonito lišen slobode ili pravomoćno oslobođen krivice, u skladu sa zakonom, ima pravo na odštetu, a po tužbi oštećenog presuđuje isti Sud BiH kao i u krivičnom postupku.

Tužiteljska istraga

Provedenom krivičnopravnom reformom 2003. godine radikalno je preuređen cijeli krivični postupak, a najveće promjene učinjene su u prethodnom postupku. U tom novom modelu uspostavljen je i novi koncept istrage, prema kojem pravo i dužnost pokretanja i provođenja istrage pripada tužitelju, a ne više sudu kao do tada. Time je, umjesto sudske, uvedena tužiteljska istraga. Na taj način tužitelj je postao gospodar (dominus litis) jedne veoma značajne, a ujedno i delikatne faze krivičnog postupka od koje uveliko zavisi i sam ishod krivičnog postupka. Budući da u istrazi postoji i velika mogućnost kršenja ljudskih prava, koja je mnogo veća nego u drugim fazama krivičnog postupka, neki pravni teoretičari smatraju strategiju krivične istrage novim poljem naučnog istraživanja.

Profesor Pravnog fakulteta u Zenici dr. Nezir Pivić ističe da strategija krivične istrage predstavlja iznimno važnu ulogu u ishodu krivičnog postupka i da joj u skladu sa tim treba pridavati posebnu pažnju i dodaje:

„Ta dodatna pažnja trebala bi se prije svega odnositi na činjenicu da je za efikasno i zakonito provođenje istrage nužno da tužilac, osim iz prava, posjeduje dovoljno stručnosti i iz kriminalistike te da u toj fazi postupanja posebno vodi računa o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda osumnjičenog. Ova pitanja, kao i mnoga druga koja se odnose na efikasnost istrage, posebno su značajna, jer neosporno je da je efikasno i zakonito provedena istraga jedan od bitnih faktora efikasnosti krivičnog postupanja prema izvršiocima krivičnih djela.“

Dakle, sudski model krivičnog postupka prije 19 godina zamijenjen je tužilačkim modelom istrage čime je bitno izmijenjen položaj i uloga tužitelja u krivičnom postupku koji karakteriziraju dvije bitne komponente: pravo na pokretanje i vođenje istrage, te pravo predlaganja i izvođenja dokaza na pretresu. Kad se u istrazi prikupi dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnjičeni odgovoran za počinjeno kazneno djelo za koje se sumnjiči, tužitelj tada, sukladno zakonu, podiže optužnicu koju podnosi nadležnom sudu na potvrđivanje. Nakon što optužnica bude dostavljena, sud ima zakonski rok od osam dana da potvrdi ili odbije optužnicu ili je, u rijetkim slučajevima, vrati radi određenih dopuna. Ako istraga nije kvalitetno izvršena ne bi trebalo podizati optužnicu, jer bez validnih dokaza nema osuđujuće presude. Doduše, postoji mogućnost žalbe, ali u principu ono što se ne uradi valjano teško se kasnije može popraviti.

Sa dokazima na sud

Ratnom šefu specijalnih jedinica MUP-a Republike Srpske Goranu Sariću suđeno je u Sudu BiH u dva slučaja zbog ratnih zločina nakon čega je oslobođen od svih optužbi u oba procesa, uključujući i onaj za genocid u Srebrenici. Njegova advokatica Ozrenka Jakšić, iz Zvornika, kazala je za BIRN da su njemu isplaćena sredstva od 24.650 KM za naknadu nematerijalne štete te troškovi postupka oko 4.000 KM. Jakšić smatra da je za uspješnost, odnosno neuspješnost vođenja krivičnih postupaka najznačajnija kvalitetna istraga i objašnjava:

„Ako je istraga nepotpuna i ako se ne pribavi dovoljan broj dokaza koji su bitni za krivično djelo povodom kojeg se vodi krivični postupak, podižu se optužnice na osnovu kojih se kroz postupak suđenja donose oslobađajuće presude. Pored toga, jednako je važan i postupak potvrđivanja optužnice te ocjena kvaliteta dokaza, čemu se ne pridaje dovoljan značaj. Često se poseže za mnogo težim kvalifikacijama nego što je to u suštini djelo koje opisuje optužnica. Samim tim je i dokazni postupak kompleksniji, širi i mnogo više dokaza bi se trebalo na kvalitetan način pribaviti i provesti da bi došlo do potvrđivanja takve kvalifikacije krivičnog djela.“

Sud BiH je 2017. oslobodio optužbe Safeta Mujčinovića, Selmana Busnova, Nusreta Muhića, Zijada Hamzića, Ramiza Halilovića, Nedžada Hodžića i Osmana Gogića da su počinili ratni zločin na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine. Predsjedavajuća Sudskog vijeća Vesna Jesenković kazala je da Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati krivicu optuženih za zatvaranje i nečovječno postupanje prema stanovništvu srpske nacionalnosti u selu Stupari. Halilovićeva braniteljica Nina Karačić, iz Sarajeva, smatra da loše istrage rezultiraju optuženjem osoba koje nisu počinile zločine.

„Nisu ni Sud ni odvjetnici krivi za takvu situaciju nego Tužiteljstvo koje očito optužnice diže bez adekvatno provedene istrage u ratnim zločinima. Sud na osnovu dokaza, na osnovu obrane donosi oslobađajuću presudu i naravno da takva lica koriste svoju zakonsku mogućnost da traže naknadu nematerijalne štete“, kaže Karačić.

Prvostupanjsko vijeće Suda BiH je nakon osam mjeseci suđenja 12. marta 2021. donijelo presudu kojom je odbilo optužnicu protiv Adema Kostjerevca, optuženog za zločin u Zvorniku, jer nisu ispunjeni uvjeti za vođenje krivičnog postupka budući da tokom istrage on nije ispitan jer se nalazio u SAD-u, ali se postupajućem tužitelju mnogo žurilo. Predsjedavajuća Sudskog vijeća Mira Smajlović navela je da zbog propusta u istrazi Tužiteljstvo BiH nije moglo podići optužnicu, niti ju je sudac za prethodni postupak mogao potvrditi. Kad je optužnica za ratno silovanje kompletirana Kostjerevac je u Sudu BiH pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora, a na izdržavanju kazne umro je u oktobru ove godine.

Naknada od 255.000 KM

Najveći pojedinačni  iznos od 255.000 maraka (oko 127.000 eura) kao naknadu štete zbog boravka u pritvoru isplaćen je Aleksandru Cvetkoviću, koji je bio optužen za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995., ali je pravomoćno oslobođen krivice. On je pravosuđu BiH izručen iz Izraela i suđenje mu je, u prvom i drugom stepenu, trajalo od 12. novembra 2013. do 26. maja 2016. godine. Apelacioni sud nije našao dokazane inkriminacije sadržane u optužnici kojima se Cvetković teretio da je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske RS-a krajem juna 1995. godine sudjelovao u izvođenju prvog napada na UN zaštićenu zonu Srebrenica, odnosno da je sudjelovao 11. jula 1995. u vojnoj operaciji „Krivaja-95“. Također, Cvetković je oslobođen inkriminacija za sudjelovanja u ubistvima više od 900 muškaraca i dječaka Bošnjaka na lokaciji ekonomije Branjevo kod Zvornika 16. jula 1995. godine. 

„Jasno je da je počinjen veliki zločin. Za ubistva na Branjevu postoje pravosnažne presude, međutim, sud mora, a javnost treba biti svjesna da se u svakom individualnom postupku mora utvrditi krivica za zločin. U ovom slučaju sud je zbog manjka dokaza ostao u sumnji u vezi s učešćem optuženog“, kazao je Darko Samardžić, predsjedavajući Sudskog vijeća. Naveo je da optuženi nije osporovao da je bio pripadnik 10. diverzantskog odreda, odnosno da je bio vozač u sklopu ove formacije. Sudija Samardžić je također naveo da su samo dvojica svjedoka, od kojih je jedan haški osuđenik Dražen Erdemović, potvrdili inkriminacije kojima se Cvetković tereti, dok su drugi svjedoci i sudionici spomenutih dešavanja, u međuvremenu, osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne tvrdili da optuženog nisu vidjeli da sudjeluje u pogubljenjima na Branjevu. Inače, Erdemovićev iskaz pročitan je u sudnici, budući da nije mogao biti direktno, odnosno unakrsno ispitan čime je, prema ocjeni Vijeća, dokazna vrijednost njegovog iskaza limitirana.

„Zbog pritvaranja i određivanja mjera zabrane šteta od oko 120.000 KM je isplaćena i Mirsadu Vatraču, pravosnažno oslobođenom za ratni zločin počinjen u selu Serdari kod Kotor-Varoši“, kazao je odvjetnik Fadil Abaz. Na ročištu u Sudu BiH njegova opunomoćnica Vildana Abaz tražila je da mu se na ime nematerijalne štete isplati 47.000, a zbog neosnovanog uhićenja 62.701 KM.

„Cijeneći dokaze koji su provedeni, smatramo da smo nesporno dokazali osnovanost tužbe i zahtjeva. Vatrač je u pritvoru proveo 415 dana, a pod mjerama zabrane 1.198 dana“, pojasnila je Abaz na ročištu.

Vještak ekonomske struke Nedeljko Tanasković je u ovom predmetu zaključio da je Vatračeva šteta po osnovu plata 62.701 KM. Vještak je pojasnio da je za utvrđivanje visine naknade štete koristio dokumentaciju uloženu u spis, kao i platne liste koje mu je Vatrač naknadno dostavio, dodavši da je na uvid imao i potvrdu poslodavca iz Repubike Slovenije.

Prema informacijama iz Suda BiH, naknada štete je isplaćena i Zoranu Iliću, pravosnažno oslobođenom krivice za silovanje maloljetne ženske osobe na području Rogatice, te Zijadu Hamziću i Nusretu Muhiću, oslobođenima za zločine počinjene u Kladnju. Ilićeva braniteljica Nada Mandić kazala je da je njemu isplaćeno 9.500 KM, a Kenan Hadžimuhović, koji je bio Hamzićev i Muhićev opunomoćnik, za BIRNBiH je potvrdio da im je isplaćeno po 10.000 KM.

„Pravobraniteljstvo BiH trenutno u radu ima 15 predmeta koji su primljeni 2020. godine, a vezani su za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode i ukupna vrijednost tih sporova iznosi 635.160 KM. U 2021. još nemamo evidentiranih predmeta po ovom osnovu“, rekao je državni pravobranitelj dr. Ismet Velić.

Optužnice bez pokrića

Milorad Radaković je u dva predmeta za ratne zločine oslobođen krivice, a njegov advokat Siniša Dakić ističe da je u ovom slučaju najviše zanemaren institut prethodnog preispitivanja tužbe. Radaković je 2013. pravosnažno oslobođen krivice za sudjelovanje u strijeljanju oko 200 Prijedorčana na Korićanskim stijenama 21. avgusta 1992. godine. Pet godina kasnije Radaković je također pravosnažno oslobođen optužbi za sudjelovanje u ubistvima pet članova obitelji Ećimović, koja su počinjena u julu 1992. u prijedorskom naselju Tukovi. Traži novčanu odštetu za pretrpljenu duševnu bol od 15.000 KM.

„Kada se podnese prigovor na optužnicu umjesto da se u toj fazi postupka procijeni ima li dovoljno dokaza, budući da ima slučajeva gdje nema bilo kakvih osnova sumnje da je lice to počinilo, ali se po inerciji vodi postupak. Kao, lakše je da Sud presudi i to na kraju dovodi do ovakvih situacija da procesi traju tri ili četiri godine i na kraju se optuženi oslobodi, a na kraju greške tužilaca i sudija plaćaju građani i firme koje pune državni budžet“, kaže Dakić.

Jadranko Šaran, Samir Šabić i Zijad Kadić optuženi su za zatvaranje srpskog stanovništva, ubistvo i nečovječno postupanje od septembra 1995. do jula 1996. u nekoliko objekata u Bosanskoj Krupi. Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir policijskog odjeljenja, a Kadić policajac. Krivična djela su počinjena, ali se ispostavilo da ih nisu izvršila spomenuta trojica i oni su pravomoćno oslobođeni krivice u Sudu BiH. Očito je da se u postupak protiv njih krenulo od indicija, a da bi se donijela osuđujuća presuda bili su potrebni dokazi kojih ovdje nije bilo da bi se donijela osuđujuća presuda. I sada ostaje da država plati za neprofesionalnost tužitelja i sudije koji je potvrdio očito nepotpunu optužnicu

Ko zastupa državu 

Državno pravobraniteljstvo BiH je osnovano da se državi Bosni i Hercegovini obezbijedi mogućnost efikasne zakonske zaštite i zastupanje u pogledu zaštite njenih Ustavom utvrđenih nadležosti i imovine. Štite se njene institucije i druge  koje se finansiraju iz državnog budžeta. Državu po tužbama za naknadu štete u Sudu BiH zastupaju pravobranitelji koji ulažu velike napore da se neosnovani zahtjevi odbiju, a ako to nije moguće da šteta za državni proračun bude što manja. Na čelu Pravobraniteljstva BiH je pravobranitelj dr. Ismet Velić, a zamjenici pravobranitelja su prof. dr. Mlađen Mandić i diplomirani pravnik Mariofil Ljubić i njihov mandat traje četiri godine. U ovom pravobraniteljstvu je i određeni broj pomoćnika, pravnika s položenim pravosudnim ispitom, koji su državni službenici. Osim Pravobraniteljstva BiH, postoje i entitetska pravobraniteljstva u Federaciji i Republici Srpskoj, također u FBiH kantonalna, a u općinama općinska pravobraniteljstva.

Sudovi olako potvrđuju optužnice

Advokatica Vasvija Vidović, sa dugogodišnjim stažom u Haškom tribunalu i u  domaćim sudovima u predmetima ratnih zločina, za Radio Slobodna Evropa je rekla da odgovornost za ovoliki procenat presuda za odštetu snose sudije i tužitelji.

„Činjenica da se još na pozicijama sudija i tužilaca nalaze ljudi koji nemaju iskustva, niti dovoljno znanja o međunarodnom humanitarnom pravu rezultira time da imamo veliki broj oslobađajućih presuda. Veliki problem koji sam uočila u radu sudova je nekritičko pristupanje podignutim optužnicama. Jer, optužnice se potvrđuju a da se u dovoljnoj mjeri ne analizira da li dostavljeni materijali, činjenično i po pravnim standardima, zadovoljavaju pravnu kvalifikaciju optužnice. Takođe, nije u redu držati osumnjičene dugo vremena u pritvoru bez da činjenice ukazuju na mogućnost donošenja osuđujuće presude. Drugim riječima, zakazuje i tužilaštvo i sud još pri potvrđivanju optužnice“, navodi Vidović.

Pravo na odštetu

 Odgovornost države za štetu pričinjenu građanima posebno je važno pravno pitanje koje se izravno tiče ljudskih prava i sloboda te osiguranja pravne sigurnosti u savremenim demokratskim državama. No, ono nije bilo pravno uređeno sve do 19. stoljeća, kada se počinju javljati početni oblici njegovog uređenja. Danas je to pitanje prepoznato i ima važan značaj pa se može reći da predstavlja svojevrsni pravni standard savremenog pravosudnog sistema BiH. Prema Krivičnom zakonu Bosne i Herecegovine, pravo na naknadu štete ima lice koje je bilo u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka, bilo da je postupak obustavljen ili je pravosnažnom presudom oslobođeno optužbe ili je optužba odbijena. Naknada se, takođe, može tražiti i u slučajevima kada je osoba u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. Iznos novca koji traže bivši optuženi za ratne zločine različit je od tužbe do tužbe, a prema dosadašnjim presudama plaća se oko 40 maraka (20 eura) po danu provedenom u pritvoru. Neki od podnosilaca tužbi u pritvoru su bili pet ili više godina.