Milorad Dodik želi povući RS iz ustavnog poretka BiH i izvršiti secesiju, ali u tome će biti spriječen. tvrdi analitičar magazina Start BiH

Piše: ĐURO KOZAR( magazin Start BiH)

Kad je u martu Komanda EUFOR-a naredila da se dio njenog kontingenta zbog preventivnih razloga razmjesti u kasarne u Bijeljini i Orašju to je različito protumačeno u entitetima Bosne i Hercegovine: u Federaciji BiH je ta odluka podržana, a u Republici Srpskoj to je ocijenjeno kao nepotrebna manifestacija vojne sile. U svakom slučaju, ova formacija Evropske unije ima sve ovlasti da na temelju Dejtonskog sporazuma tako rasporedi svoje snage da one u svakom dijelu državne teritorije mogu suzbiti bilo kakve oblike nasilja ili sukoba niskog intenziteta koji bi mogli narušiti sigurnost i mir u državi, ali također i da spriječi prijetenje izvana. Po rezolucijama Ujedinjenih nacija, EUFOR ima izvršni mandat koji podrazumijeva i upotrebu sile.

Stalni i ozbiljni izazovi

Dok traje rat u Ukrajini, više od tri mjeseca je vanredno stanje u Bosni i Hercegovini koje je unijelo izvjesni strah među ljude i oni podsjećaju da ne bi bio prvi put da naša zemlja bude mala igračka u rukama velikih igrača. Zato su preduzete mjere predostrožnosti, jer nismo u Evropskoj uniji, a o članstvu u NATO-u sanjamo, ako ne svi onda bar veći dio BiH. No, bez obzira na to, i jedni i drugi nas čuvaju, bar tako kažu i to je dobar osjećaj jer mnogi u svijetu ističu da se BiH suočava sa najvećom prijetnjom po opstanak nakon rata, uz jasno adresiranje krivnje za takvo stanje. I u svom nedavnom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a visoki predstavnik Kristijan Šmit (Schmidt) je naveo da vlast Republike Srpske, predvođena predsjednikom tog entiteta Miloradom Dodikom, predstavlja stalni i ozbiljni izazov za Dejtonski sporazum. Istakao je da su postupci vladajuće garniture tog entiteta opasnost za mir i stabilnost ne samo u BiH nego i u regiji i da će, ako ne uslijedi reakcija međunarodne zajednice, to ugroziti, odnosno poništiti sporazum na temelju kojega je okončan četvorogodišnji rat u BiH.

Šmit posebno upozorava Vijeće sigurnosti UN-a na to koliko je opasna Dodikova nakana da ugrozi funkcioniranje Oružanih snaga BiH uspostavljenih donošenjem državnog zakona o obrani iz 2005. godine.

„Taj bi postupak vratio sat unatrag za 15 godina samo na planu reforme obrane“, napisao je Šmit, podsjećajući da Dodik najavljuje i daljne opasne korake poput stavljanja izvan zakona u RS-u državnih sigurnosnih agencija, kao i Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća koje ima isključive ovlasti imenovati sve sudije i tužitelje u zemlji.

Ukratko, Dodik želi povući RS iz ustavnog poretka koji je uspostavljen prema Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir, upozorio je Šmit pojašnjavajući da su to koraci koji zapravo znače otcjepljenje RS-a od BiH bez formalnog proglašenja te činjenice. Zaključio je kako je sada sasvim jasno da vlasti RS-a ozbiljno krše Dejtonski sporazum i to su pripravne nastaviti raditi i dalje do razine kada će šteta biti „nepopravljiva“. „Ignoriranje ili umanjivanje značaja ovakvog stanja stvari moglo bi imati opasne implikacije za regiju a, i šire“, upozorio je visoki predstavnik. U međuvremenu poslanici Narodne skupštine RS-a su na sjednici u aprilu zadužili entitetsku vladu da u roku od šest mjeseci u parlament na razmatranje uputi zakon o porezu na dodanu vrijednost, zakon o akcizama, zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću RS-a, kao i zakone iz oblasti odbrane i bezbjednosti. Ovi zakoni nikad nisu ušli u proceduru, a opozicija u RS-u smatra da od toga neće biti ništa.

Poređenje RS-a i Kosova

Dodikove planove o secesiji podgrijavaju izjave srbijanskih političkih predstavnika koji često posežu za poređenjem Kosova i entiteta u BiH Republike Srpske kada žele naglasiti pravo na samoopredjeljenje. Sa tim u vezi ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić je za TV Pink nedavno izjavio:

„Ako Kosovo ima pravo da postane država, koje je deo Srbije, pa zašto, recimo, sada Republika Srpska ne bi imala pravo da postane posebna država. Vidite koliko su u pitanju ti dvostruki standardi, svaka zemlja u svetu ima svoje Kosovo.“ Ipak, nekoliko je ključnih razloga zbog kojih Republika Srpska ne može krenuti putem Kosova. Ukoliko neki narod uživa određeni stupanj autonomije, sudjeluje u predstavničkim tijelima vlasti, nije ugnjetavan i ima sve slobode – time je već ostvareno pravo na samoodređenje i ne postoji uporište u međunarodnom pravu da neki narod istupa iz suverene države. U slučaju Republike Srpske u Bosni i Hercegovini to je sve ostvareno. Najbrojniji narod u entitetu RS ima vlast, sudjeluje u državnoj vlasti BiH, ima zajamčena sva prava, a čak i ne dopušta sva prava, poput jezika Bošnjacima, na području entiteta.

Kosovo je, sa druge strane, bilo autonomna pokrajina u bivšoj Jugoslaviji, gdje su imali predstavnike u institucijama vlasti, potom je Srbija godinama na Kosovu kršila prava Albanaca, a Miloševićev režim je činio zločine nad Albancima. Dokaz za to je veliki broj protjeranih, a masovne grobnice su pronađene čak i u Batajnici, kod Beograda, što dokazuje da je iza zločina nad Albancima Kosova stajao nekadašnji državni režim Srbije. Dakle, prema međunarodnom pravu ugnjetavani narod ima pravo na samoopredjeljenje. Sa druge strane, Republika Srpska nije postojala u Jugoslaviji, niti u BiH sve do 1995. godine, kada je Dejtonskim sporazumom priznata. A politički i vojni vrh tog entiteta stoji iza brojnih zločina, pa i genocida u Srebrenici. U konačnici, RS je entitet triju konstitutivnih naroda, što je definirano Ustavom Republike Srpske.

Nedavno je u emisiji „Most“ Radija Slobodna Evropa bila tema „Da li bi Srbija ratovala za Republiku Srpsku“. Naime, u dva dokumenta Republike Srbije – Strategiji nacionalne bezbjednosti i Strategiji odbrane – napisano da je očuvanje Republike Srpske prioritet vanjske politike Srbije. O tome je govorio i profesor Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu prof. dr. Armin Kržalić rekavši: „Proglašavanje dijela BiH nečim što je od posebnog značaja za sigurnost i odbranu Srbije svakako je izraz agresivne politike prema BiH. U dokumentima Srbije vidimo politiku koja predstavlja grubu povredu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Zašto? Zato što je Ustav BiH jedini zaštitnik zemlje i svih njenih dijelova i naroda. Njih niko izvana ne može štititi. Zbog toga je ovakav pristup Srbije miješanje u unutrašnja pitanja BiH.“

Lobiranje iz Hrvatske

Najviši dužnosnici Republike Hrvatske često ističu da im je prva obaveza štititi nacionalne interese Hrvatske i hrvatskog naroda i pozorno pratiti zbivanja u BiH što se, vele oni, nikako ne može tumačiti kao miješanje u unutarnja pitanja. Takva vrsta pažnje iz Zagreba u Sarajevu se tumači kao paternalizam iz kojeg se prepoznaje superiornost Hrvatske kao članice NATO-a i Evropske unije. To se naročito ispoljilo u angažmanu RH u izmjenama izbornog zakona BiH kojim bi se osiguralo legitimno predstavljanje hrvatskog naroda u državnom predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini. Još nije izmijenjen državni ustav, ali jeste federalni. Podsjećam, Šmit je izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH nametnuo sat nakon zatvaranja birališta na općim izborima u BiH, što je izazvalo žestoke reakcije ne samo probosanskih stranaka nego i diplomata širom svijeta, te velikog broja analitičara koji ocjenjuju da je ovim zakonom HDZ-u data mogućnost konstantnog opstanka u vlasti, kontrole i blokade svih procesa, a što smo vidjeli protekle decenije. 

Europarlamentarka Željana Zovko (HDZ) smatra da je nametnuti federalni Izborni zakon uspjeh hrvatske diplomatije: „Na to gledam kao na veliki uspjeh Andreja Plenkovića i hrvatske diplomatije, koja je iza kulisa radila na tome da Hrvati ne budu izbačeni iz igre i ukazala na katastrofalnu mogućnost srljanja BiH u put bez povratka da su Hrvati ostali bez utjecaja na formiranje vlasti. Ovo je akcija spašavanja BiH i vraćanja na pravi kolosijek. Odluka je uvod u pravi rad koji se sada treba odvijati.“

Sa druge strane, hrvatski predsjednik Zoran Milanović insistira da se pripadnici Hrvatske vojske uključe u misiju Althea, tj. u EUFOR i to u zaštiti hrvatskog naroda u BiH. Iznio je stav da je Hrvatska oslobodila i omogućila stvaranje Bosne i Hercegovine. I sada mu je čudno da njegovu zemlju u Sarajevu sprečavaju da bude prisutna u vojnoj formaciji EU-a. Dodao je da namjere Hrvatske nisu predatorske nego obrambene i humane, te „da oni kojima smo spasili glavu i omogućili državu danas ne pokazuju ni minimum kurtoazne zahvalnosti“. Gospodin Milanović je iznio grubu neistinu, jer nije Hrvatska vojska oslobodila BiH, nego je, na temelju sporazuma Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, 1995. godine pomogla Armiji Bosne i Hercegovini u oslobađanju nekih dijelova BiH. Podsjetit ću da je operacija „Maestral“ tada bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti gradovi Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. 

Ministar odbrane BiH Zukan Helez tvrdi da je Hrvatska važan susjed i prijatelj BiH na putu ka euroatlantskim integracijama, ali smatra da pripadnici njene vojske ne mogu biti dijelom međunarodnih vojnih misija u BiH: „Moje stajalište o neangažiranju vojnika iz Hrvatske u EUFOR-u proizlazi iz Dejtonskog sporazuma, a tamo jasno piše da vojske susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije, ne mogu sudjelovati u mirovnim misijama u BiH. Ja sam legalist i poštujem Dejton i zakone BiH“, kazao je ministar Helez za N1.

Probosanski odgovor

U vrijeme kad se Bosna i Hercegovina suočava sa najvećom prijetnjom po njen opstanak predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović više puta je pozivao probosanske snage na jedinstvo u zaštiti i odbrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalnog integriteta BiH. Naglašava da je potrebno jačati jedinstvo patriota i moć ove zemlje, te da se nikada više ne ponovi 1992. kada su neprijatelji zatekli ovu državu nespremnu i nenaoružanu. U julu prošle godine Izetbegović je na skupu u organizaciji Općinskog odbora SDA Hadžići rekao da i za najgore scenarije postoje odgovori i dodao: „Prebrojali smo se. I koliko lovaca imamo i koliko ima mladih ljudi i koliko imamo instruktora na dronovima i tako dalje. Dalje neću, ali evo samo da znate.“

Odgovarajući na brojna reagiranja o prebrojavanju, Izetbegović je rekao da nema potrebe za zgražavanjem niti da je njegova izjava ratnohuškačka, nego da je to rekao da bismo uvijek bili spremni i da sve učinimo kako bismo sačuvali vlastitu državu, sigurnost i mir, te da je to „naše pravo i obaveza“. Naglašavajući da takvu obavezu svakom građaninu Bosne i Hercegovine propisuje i Ustav, Izetbegović je dodao: „Ne može biti prijetnja ni ratno huškanje kada kažemo da ćemo se braniti. Ratno huškanje je kada se prijeti secesijom, podjelom države, na dnevnoj bazi govori o 'srpskom svetu', o prekrajanju granica, kada se vrijeđa i omalovažava cijeli jedan narod, kada iz susjedstva svakodnevno dobijamo poruke koje su vrlo često nalik onima iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Svjedoci smo četničkih okupljanja i prijetnji da će Drina ponovo teći krvava, kao što je tekla u Drugom svjetskom ratu i tokom agresije od 92. do 95. godine.“

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u intervjuu za MTV Igman u martu je rekao: „Moramo pokazati na svaki način da smo spremni braniti institucije države Bosne i Hercegovine, a kada one padnu, a imali smo to 1992., moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem i o tome ne treba niko da ima dileme.“ Uslijedile su oštre reakcije na reisov istup, a u RS-u su rekli da su zgroženi riječima koje su izašle od predstavnika jedne vjerske zajednice, za kojeg govore da po svaku cijenu želi da izazove rat. Odgovarajući na ove kritike predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković je podvukao: „Sve dok na našim prostorima postoje politike veličanja ratnih zločinaca i zločina koji su počinjeni nad našim narodom, Bošnjacima, mi ne smijemo izgubiti refleks da se opet branimo i odbranimo. Ništa ratnohuškačko u izjavama reisu-l-uleme Huseina Kavazovića nisam pronašao. Naša spremnost na suživot i kompromis nije naša slabost, to je neizmjerna snaga našeg naroda.“

Suzbijanje nasilja

U pozadini sve veće ratne retorike EUFOR ocjenjuje da ne postoji neposredna opasnost po sigurnost i sigurno okruženje u BiH, navodi se u izvještaju službe EU za vanjske poslove, ali „potencijal za lokalni izliv nasilja ne može se potcijeniti“. Dodaje se da EUFOR Althea ima 1.100 vojnika u BiH, iz 20-ak evropskih zemalja, pod komandom austrijskog generala Helmuta Habermajera (Habermayer), čiji je posao da štiti implementaciju Dejtonskog sporazuma iz 1995. kojim je okončan rat u BiH. EUFOR također ima 3.500 rezervista i u slučaju ozbiljnog pogoršanja sigurnosne situacije operacija Althea bi aktivirala rezervne snage koje su potpuno popunjene i održavane u visokoj spremnosti za raspoređivanje. To bi bio glavni bedem u slučaju da se situacija razvije u bezbjednosnu krizu. U Briselu smatraju da će sposobnost Evrope da održi mir na zapadnom Balkanu testirati ulogu EU kao geopolitičkog aktera.

Sigurno je jedno: 1.100 pripadnika EUFOR-a stiglo je u našu zemlju i tu ostaju koliko to situacija bude zahtijevala, ističu u Komandi ove formacije. Oni ne vide opasnost, ali žele biti sigurni u očuvanje mira i stabilnosti BiH na koju su se obavezali potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Rezervnih 500 vojnika će uliti povjerenje i potvrditi pouzadnost naroda BiH u EUFOR. Ovo je i odgovor na rusku agresiju u Ukrajini i preventivna reakcija međunarodne zajednice.

Profesor dr. Alija Kožljak sa tim u vezi ističe: „Ovo je više upozorenje svima onima koji su na bilo koji način razmatrali ugrožavanje sigurnosti BiH, da se neće ponoviti 90-te. Agresija iz Ukrajine itekako podsjeća na agresiju u BiH 1992. Višegodišnja hibridna ratovanja doprinose stvaranju sumnje u stabilnost BiH, a ima i onih koji dolijevaju ulje na vatru, uporno pokušavajući državu predstaviti nemogućom. Tema rata omiljena je političkim akterima kada se na pomolu nađu pitanja korupcije, kriminala i njihovog nerada. Opcija kojoj BiH treba težiti je NATO, jer se pokazalo da nema adekvatnijeg sigurnosnog kišobrana od NATO-a. Prijetnja od vojnih, ali i svih drugih napada na teritorijalni integritet i suverenitet BiH znači napad na mirovne sporazume.“

Dakle, živimo i radimo onako kao što je Josip Broz Tito govorio – kao da rata neće biti 100 godina, a spremni smo kao da će biti sutra. Sa napomenom da u Titovo vrijeme rata, doista, nije bilo, nego će ratovi izbiti poslije, kad više nije bilo ni njega, a ni Jugoslavije.

Ambasador Marfi: „Ne propustiti prilike“

Američki amasador u BiH Majkl Marfi  (Michael J. Murphy), govoreći nedavno na Konferenciji Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka u Tuzli, podsjetio je na zamah u BiH koji je usporen, zaustavljen, a potom krenuo u suprotnom pravcu i dodao:

„Ne možemo vratiti propuštene prilike i to jeste tragično. Ali to ne znači da moramo propustiti prilike koje pruža naredna decenija.  Neće biti lako obrnuti ovaj trend. Akumulirani problemi ne mogu se riješiti preko noći. Moramo vratiti snagu i kapacitete institucijama na čijoj izgradnji su marljivo radili građani BiH i moramo obuzdati one koji ih nastoje uništiti i reagirati na to. To znači korištenje nadležnosti međunarodne zajednice i preventivne ovlasti kada je to neophodno kako bismo odbranili institucionalni i teritorijalni integritet BiH – što je obaveza koja postaje sve urgentija zbog turbulentnih geopolitičkih kriza u Evropi i rastućeg malignog uticaja vanjskih aktera čiji je cilj da zemlja skrene s puta ka euroatlantskim institucijama.“

Polemika Lagumdžija – Kalabuhov

Novoimenovani ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija je u intervju za Washington Times, između ostalog, kazao da predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin želi pokrenuti novi rat na Balkanu. Ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov mu je odgovorio da „ljudi poput Lagumdžije, koji su odustali od svojih ideja, prava na vlastito mišljenje, svog suvereniteta, koji su radi zadovoljavanja svojih narcisoidnih želja spremni da postanu robovi 'Velikog Brata' koji svugdje širi razdor i ratove te na tome zarađuje milijarde dolara, vode BiH prema raspadu.

Reagirajući na ovu Kalabuhovu tvrdnju Lagumdžija je poslao jasnu poruku o euroatlantskoj budućnosti BiH referirajući se na prethodnu objavu ruske ambasade u kojoj su kazali da su oni koji su uz SAD kupili sebi kartu za Titanik – i nastavio: „Ambasador Rusije u BiH sada nas pokušava prepasti s praznom prijetnjom da 'biti prijatelj s Amerikom je kao kupiti kartu za Titanik' kao da nije svjestan činjenice da se ovdje te karte više ne prodaju nakon što je on, sa svojim jatacima, već isplovio na njihovom zajedničkom 'Titaniku'.“

Po riječima Zlatka Lagumdžije, Bosna i Heredgovina i bošnjački narod su, kao žrtva projektovanih velikodržavnih zločina, prošli kroz toliko iskušenja, u zadnje tri decenije, da im se ne može desiti da odust  anu od svoje euroatlantske budućnosti kao države i društva zajedničkih vrijednosti. U zaključku je naglasio: „Na tom putu nas sigurno ne može zaustaviti raštimana velikodržavna posada, s jatacima i privatno probranim saputnicima, koji se bave rasporedom ležaljki na palubi svog 'Titanika', slaveći i pjevajući kako im niko ništa ne može, dok plove, opijeni u mraku, ka svojoj santi leda.“