Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam) 

LANAC: Jutros sam se probudio prije mobitela. U prvom dijelu noći sanjao sam da je objavljen transkript razgovara između mene i moje žene u kojem ja, među ostalim, slušam kako me žena zove iz dnevnog boravka, pa je pitam:

"Otkuda ti u dnevnom boravku?".

"Izgleda da je lanac kojim si me vezao za radijator predugačak".

Mislim, zaista bi bilo katastrofa ako javnost sazna da sam napravio, makar i u snu, tako grubu grešku. Ja, naime, mislim da lanac kojim svaki normalan muškarac veže ženu treba biti onoliko dug koliko su dimenzije kuhinje. Kako mislim, tako se i ponašam.

VRATNICA: U drugom dijelu noći sam sanjao kako s ženom gledam utakmicu BiH : Brazil, što je na javi, je li, nemoguća misija. U jednom trenutku komentator Kemal Ahmetović, usred sna i tekme, kaže kako je lopta udarila u vratnicu i odbila se u aut.

"Majke ti, je l' Vratnica onaj u bijelom ili plavom dresu?", zanimalo je ženu.

Ja nisam ni jedne. Onda je sudac svirao slobodni udarac za Brazil. Thiago Silva je namjestio loptu, a svi igrači iz BiH živog zida se okrenuše ka golu.

SLIČNOSTI: "Ne razumijem što su se svi okrenuli ka našem golu", rekla je žena.

"Bezbeli hoće da vide kako će nam Thiago pocijepati mrežu", objasnim ja.

Nešto kasnije sam joj morao objašnjavati kako je san svakog fudbalera da uđe u reprezentaciju pa da se dobro proda.

"Iz istog razloga se ulazi i u politiku", zaključila je žena.

REFERENDUM: Valjda je sad jasno što sam se probudio sav istraumiran. No, ubrzo se smirih. Naime, žena je, kako i treba, bila na svom mjestu. U kuhinji. Što znači da sinoć nisam krivo procijenio dužinu lanca.

Onoliko koliko je lanac dozvoljavao, približila se kuhinjskom stolu, stavila fildžane i kafu.

Rekla: "Rek'o radion da je Dodik raspisao referendum na kojem će se Srbi izjasniti treba li im Sud BiH, Tužilaštvo BiH".

"Ne sikiraj se mila. Ništa još nije izgubljeno!", reknem ja utjehe radi.

"Naravski da nije, ali naša diplomatija radi na tome", rekne ona.

VELIKA SRBIJA: Potom ju je zanimalo hoće li NATO intervenisati protiv referenduma?

"Čuj, krstareće rakete NATO koje su prije nekoliko godina pogodile Republiku Srpsku, pa Srbiju, kasnije su nastavile da krstare i sve je manje zemalja koje još nisu posjetile. Za nadati se da će opet navratiti ako ne u Srbiju, ono u Republiku Srpsku", reknem ja.

Ona je treptala okicama, miješala kafu i stavila mi do znanja da se slaže sa mnom. Još je rekla da su Srbi vazda bili žrtve velikih sila.

"Naročito Velike Srbije!", reknem ja zapalivši cigaretu.

IGLA I LOKOMOTIVA: Nakon kafe, odlučio sam odvesti je u kurtoaznu posjetu sarajevskim trgovačkim centrima.

Upriličim joj to jednom mjesečno, pod uvjetom da sluša. A ni meni vallahi nije mrsko. Oboje smo željni svega i svačega, što je direktna posljedica višedecenijskog blagostanja u kome živimo.

"Ima svega, od igle do lokomotive", rekne žena.

"Pošto ne šiješ, mislim da je najbolje da se baciš pod lokomotivu", reknem ja.

PADŽE: Put nas je odveo i ka Konzumu, onom u BBI centru.

Unutra, u Konzumu, divili smo se svemu čega nemamo. Ponajviše čokoladi Milki. Napose onoj Milka Milk / Hazelnut Chocolate - Whole Nuts. Od 250 grama.

Nehajno sam je, budno pazeći da me tko ne primijeti, strpao u padže. Prođemo pored kase, kad zaustavi nas tip. Kaže, dobar dan, izvinjavam se što smetam, biste li pokazali šta imate u lijevom džepu jakne. Ku'ću, šta ću, izvadim Milku ljubljenu iz džepa.

"Stidite li se vi vaših postupaka?", pitao je.

"Stidim! Ja se često stidim nekih svojih postupaka. Sram ih bilo!", reknem ja.

ODVIKAVANJE: Potom smo posramljeni šetali Vilsonovim. Žena je tužno rekla da ćemo ovu godinu teško preživjeti bez penzije.

"Jah! A i djed će mi, rahmet mu duši, nedostajati", reknem ja sjetivši se njegove penzije od koje smo živjeli.

I zapalim. Kuja da bi li kuja je rekla kako puno pušim, da je to luksuz za situaciju u kojoj se nalazimo, da bih trebao odvići se od pušenja.

"Nema šanse, ne mogu!", reknem ja.

"Ako ne možeš da se odvikneš od pušenja, navikni se da ne pušiš", rekne ona.

LJUBAV: Tada sam joj, kao i obično kad ne znam šta da joj kažem, svezao šamar. Ona je plakala. Meni se sažalilo. Zagrlio sam je, rekao:

"Hajde, prestani plakati. Neprijatelj nikad ne spava. Gleda nas i uživa!".

Onda je kuja zajecala k'o nikad.

Pomilkim je po kosi, reknem: "Volim te!".

Al' prešutim da je za laž potrebno dvoje: onaj ko laže i onaj ko će u to povjerovati.

PREPORUČUJEMO I OVO!