Kolumne

Piše: Asaf Bećirević (In Memoriam)

DŽENAZA: Ima vozača kojima je dojadio život, samo još ne znaju čiji. Stoga pažljivo prelazim ulicu! Prvo pogledam lijevo, pa desno i ako ne vidim drota, pretrčim. I jutros sam tako. Žurilo mi se da obiđem bolesnog druga.

Zatekao sam ga kako drži bočicu s lijekovima u ruci.

"Majku mu, skupi ovi lijekovi!", požali se on.

"Skupa je i dženaza, ali kad jednom umreš, platiš i miran si do kraja života!", reknem ja.

MINHAUZEN: Umjesto limuna, na peškeš sam mu donio novine. Listao ih je. Pročitao da pojeftinilo je 108 proizvoda usred recesije.

"Što će meni 108 proizvoda", rekao je i okrenuo drugu stranu.

Na drugoj je strani pisalo da je predsjednik SDP BiH održao izvanredan govor, da su ga svi pažljivo slušali.

"E, mora da je baron Minhauzen fatao bilješke", zaključio je bolesni komšija.

KUPANJE: Mene je to kao zakletog esdepeovca iznerviralo, ali sam šutio. Onda je bolesnik pročitao i kako se sprema nova, deveta runda pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom.

"K vragu!", rekao je. "Čudi me da nas do sada nisu već nokautirali!".

Tu sam ja rekao da moram kući jer smrdim i trebalo bi da se okupam.

"Ne laži!", rekao je komšija.

I bio u pravu! Zna on da držim kako je kupanje krajnje lijep narodni običaj i da se kupam u posebnim prilikama. U povodu rođenja, vjenčanja i smrti.

ČESMA: Na putu do kuće razmišljao sam malo o novinarstvu. Skontao sam da zlatno je pravilo saslušati obje strane. Naročito onu jaču! Naravski, došavši kući nisam se okupao.

Nego sam gledao jutarnji dnevnik u najvećoj tišini. Čak sam i ton isključio. Na kraju sam isključio i televiziju. I dobio bolju sliku! No, sve bi bilo divno da tada nisam čuo kako mi česma kaplje. Tu sam se sjetio Duška Radovića koji mi je kao mladom i glupom rekao:

"Prije nego što popraviš svijet, popravi česmu u svom stanu. Znaš, svijet bi bio sretniji i ljepši kad bi svako samo popravio česmu ili zube!"

DAN DRŽAVNOSTI: Onda je mobilni dao znak da stigla mi je esemes poruka. Piše onaj bolesni drug da nek' je meni i mojima sretan Dan državnosti BiH. Nazovem ga, kažem da situacija je nikad gora.

"Vidi, lakše je izdati uvjerenje o državljanstvu. Nek' neko proba izdati uvjerenje o državi BiH?", rekne komšija bolesni.

"Jebi ga! Drugi zemlju nemamo! Imamo samo ovu koja je krajnje disklutabilna", reknem ja.

"Bogme inostranstvu dugujemo mnogo za ovakvo stanje. A zemlji sebe", zaključi komšija.

APARAT: Nisam ni spustio mobilni kad je ušla komšinicina kćerka. Ona je u godinama kad najviše može da da! Poželjela je meni i mojima sretan Dan državnosti. I počela pričati kako bi najviše voljela otići živjeti u neku drugu zemlju.

"Radi boljeg života mnogi su se odavde iselili. To nije pomoglo. Ovdje se i dalje živi loše!", rekao sam ja i sjetio se prošlog Dana državnosti.

Tad je njena mama dolazila da mi čestita. I spoznala da je razlika između državnog i moga aparata u veličini.

FK SARAJEVO: Obećao sam joj tada kako ću posljednji metak za nju sačuvati.

"Ne moraš! Razmisli! Možda ima i zaslužnijih građanki od mene!", rekla je.

Kad smo već kod seksa i njene mame, pričala mi je zgodu s kćerkom i njenim momkom. Naime, ode ta njena kćerka kod momka, uđu u spavaću i kćerka, ni pet ni šest, kaže momku:

"Ponizi me!".

I momak joj da dres FK Sarajevo.

TOPLANE: A kako vas Toplane griju ovog jutra? 'Nako, ha?! I to je sasvim uredu tim prije što vi neredovno plaćate grijanje, a Toplane vas redovno griju. Zapravo, treba razumjeti ljude iz Toplana. Kad pomisle koga sve treba da griju, njima se ne radi, ne grije. Jer učitelji i profesori im muče djecu, ljekari im uzimaju novac za svaku intervenciju, trgovci ih varaju, policajci ih kažnjavaju i kad treba i kad ne treba. Što bi rekao moj drug Duško, zbog jednog ili dva čestita čovjeka ne vrijedi paliti toliku vatru.

ZAOBILAZNICA: A u jednom kraljevstvu vladao glup, plus razmažen kralj. Ljutile ga neravnine na cestama kraljevstva. Ranjavale su mu noge kad je putovao. Stoga, naredi da se cijelo kraljevstvo prekrije finim životinjskim krznima. No, dvorska luda ga posavjetova.

"Bez veze vam je to! Skupo je i nehumano. Dovoljno je da uzmete dva komada krzna i svežete ih na stopala!".

Posluša ga kralj. Tako su nastale prve cipele.

PROČITAJ I OVO: Muškarce više zanimaju žene u politici nego gola vlast

TREĆI DNEVNIK: Zapravo sam htio reći da jutros sam se probudio poslije trećeg dnevnika. Najnormalnije sam obavio jutarnju toaletu. Izašao na balkon. Kišilo je. Na parkingu, pred zgradom, šetao se policajac, poznanik.

"E, znaš li koja je razlika između tebe i te pištaljke koju nosiš u džepu?", pitao sam ga.

Nije znao. Rekao sam:

"Pištaljka ima kliker!“

Onda se on popeo na moj sprat da mi sve po spisku. Ja sam napravio kafu. Dugo je miješao kašikicom. Policajac je zamolio da prestanem.

"Zamantat će joj se!", objasnio je.