Piše : Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam)
Usput, skačući od trgovine do trgovine, razgledao sam izloge. U njima je bilo svega, od odjeće do obuće. Onako prljav i nadrkan ušao sam da pitam pošto cijena koštanja košulje koju sam vidio u izlogu.
"Što ima u izlogu, to nije za vas!", rekne trgovac odmjerivši me.
Meni je bilo drago da me je persirao pa sam slatko izašao van butika.
Helem, majstori su, kad su pojeli ono pile što sam ga se sjetio i donio, otišli kući. Prije nego su otišli, keramičar Alija je, između dva gutljaja piva, rekao:
"Dobra ova koka!"
"Nije koka nego pile!", opomenuo sam ga ja.
"A gdje ga kupi ovako finog?", zanimalo je keramičara.
Rekao sam da pile je prelazilo cestu, kamion ga zgazio, ja pokupio, očerupao i ispekao.
"A što je pile prelazilo cestu?", zanimalo je keramičara.
Onda je Edo, onaj što mi radi izolaciju krova i može popiti najviše piva, rekao da pile je prešlo cestu da dođe, vidi i pobijedi, a da bi Hitler rekao da pile je prešlo cestu jer htjelo je pobjeći od plinske komore.
"Garant bi Čarls Darvin rekao da je prelazak pileta preko ceste logičan korak nakon silaska s drveta", rekne Muris, stolar obični.
"E, svaka časti kamiondžiji", rekao je Alija koji je insistirao da ga oslovljavamo sa "druže".
Onda su oko 19.25 majstori otišli, a ja sam do početka Dnevnika piljio u pileće koske. I taman kad se ona kugla na dnevniku zavrtjela, nestalo je električne energije. Nastupio je golemi mrak.
"Što se mraka tiče teško se može objasniti zašto je bilo neophodno napraviti ga u ovolikim količinama, kada se tačno zna da je čovjeku sasvim dovoljno kol'ko da mu mrak padne na oči", pomislih.
"Bogati Ratko, je l' to koordinate uzimaš", pitam.
"Jok, uzimam ti mjeru", rekne Ratko.
I htio ju je uzeti. Naime, Ratkove stepenice bi me koštale 3.800 KM.
"Čuj, Bošnjak sam od glave do pete, ali osjećam da se moje mogućnosti tu ne završavaju. Al' što je puno, puno je!", požalim se Ratku.
I dok je Ratko izlazio s koordinatama stana, uhvatio sam se kako razmišljam o tome da Srbima želim dug život. Dok izdržavaju kaznu na doživotnoj robiji.
"Jebem li ga, opet nismo imali sreće. Dobili smo vladu kakvu zaslužujemo", reknem sam sebi.
I nazovem susjedu. Karmela se zove. Pitam da li je vidjela novi sastav vlade.
"Upravo slušam izjave političara!", rekne ona.
"Pa jah!", reknem ja. "Udarne vijesti na televiziji su rezervisane za izjave političara. Ko je kriv događajima što ne umiju tako lijepo da se izražavaju".
Došla je u šlafruku, tom kućnom ogrtaču. Tako da sam lijepo vidio njena mamila ispod šlafruka.
Pričala je ona kako u Vladi nema niti jednog pravog Hrvata nego ih ikebane zastupaju, kako je potpisala peticiju protiv majorizacije Hrvata. Ja sam rekao da obavezno čuva zdravlje, jer tamo gdje je zdravstvo siromašno, zdravlje je najveće bogatstvo. I dodao da politika je kurva.
"Nije pristojno uspoređivati politiku i kurvu, jer bi kurvi moglo biti neprijatno", rekne ona.
Dok je ona pričala, ja sam milosrdno promatrao njena koljena i tako dalje. Nozdrve su mi raširile, usnice sam oblizivao. Te sam pitao susjedu:
"A bil' se mala majorizirati dala!"
PREPORUČUJEMO I OVO!
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.