Piše: Asaf Bečirović (In memoriam)

TELEVIZIJA: Zbog ranije preuzetih obaveza nisam išao na posao. Cijeli sam dan ležao, grickao košpice i gledao program Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine.

Jebem li ga, ta je televizija u principu i načelu posljednja riječ tehnike zidnih novina. Al' šućur dragome Allahu pa ima daljinski. To što ja nisam htio mijenjati kanal moj je problem.

Helem i među ostalima, išao je neki prilog o penzionerima. Iz kojeg sam ja skontao da još samo penzioneri brinu o budućnosti.

Jer jedan je od njih, upitan, rekao kako pare koje mu ostanu, kad plati struju i sve što treba, štedi za sahranu. Sladak penzioner.

Naravski, gledao sam i kako teku pregovori oko presude Sejdić - Finci. Slušao izjave lidera.

"Treba im vjerovati na riječ! I kad lažu, pokušavaju biti najiskreniji što mogu", zaključio sam.

GRANATE: Na poslu sam saznao da kod Tešnja pronađeno je 650 granata. I pomislio da neko se sprema za rat i dabogda mu u kući bio.

Kolega, Bošnjak, ponadao se da su oružje sakrili Bošnjaci i pohvalio je onoga koji je to inicirao, uradio.

Jer nećemo, rekao je, mi Bošnjaci valjda opet u patikama i farmerkama u rovove. Vidim ja, namnožilo se patriota.

"Prizivaš vremena kad su oni prvo zapalili naša sela, pa smo mi, potom, njima otišli u uzvratnu, radnu posjetu!?", pitao sam.

"Ništa ja ne prizivam, nego mislim da je dobro imati svega u rezervi!", odgovorio je.

Lagano sam primijetio da šta njega zaboli ona stvar za patriotizam kad je posljednji rat proveo u Danskoj i otamo navijao za mene koji sam bio u rovu i znam šta je rat.

Ušutio je. Da je rekao još koju, rekao bih da su poslije svakog rata, pa i ovog koji je iza nas, poginuli živjeli u našim srcima, a posrnuli u svojim vilama. Jer kolega ima vilu na Faletićima.

HIDROGRADNJA: Zbog pokretanja privrede, morali smo zatvoriti fabrike. Na mjestima gdje su bile njihove upravne zgrade, tvornice, niču trgovački centri.

Al' ne daju se radnici Hidrogradnje. A sve je protiv njih. I mendžament firme i Vlada FBiH, sud rekao da štrajk im je nelegalan. Legalno je, izgleda, to da platu nisu mjesecima primili, da im se mjesecima ne uplaćuje zdravstveno, socijalno osiguranje. Da prodaće im zgradu kako bi im dali nešto para.

Neko je, beli, pomislio kako zaposlenim radnicima Hidrogradnje ne treba isplaćivati plate kako se nezaposleni ne bi osjećali neprijatno. Stoga, naprijed Hidrogradnji!

I sve ja to govorim svom komšiji.

Slaže se. Ipak, vjeruje kako su vlasti od Bosne i Hercegovine napravile pustinju, ali da u njoj i dalje ima mladih, obrazovanih, kreativnih ljudi.

"Ima!", potvrdim ja. "Eno ih, igraju se u pijesku!"

Uzgred, posljednja i neprovjerena vijest glasi da su nadležnom ministru potekle suze kada je vidio proteste gladnih radnika Hidrogradnje. Nije mogao da ih uguši.

PENDREK: Policija je u mom kvartu pretukla narkomana. Nemaš ga šta vidjet. Mršav, malehan. K'o mrva. Vazda šćene voda sa sobom.

Pitam poznanika, milicionera koji stanuje u mom kvartu, je l se baš penderkom moralo na tog jadnika.

"Pendrek je, dragi moj, sprava koja građanina štiti od težih povreda. Jer da ga nije pendrekom tuk'o, tuk'o bi ga šakom, nogama. A to ostavlja tragove i boli!", objasnio je poznanik i policajac.

On, taj policajac i poznanik, komunista je po uvjerenju. Ide u džamiju. Oprosti mu Bože, ne zna šta čini, pomislio sam.

Budući je dobro obaviješten, pitao sam ga kada će policija, pravosuđe krenuti u obračun s mafijom, kriminalcima?

"Kad politika bude htjela! Dakle, ne tako skoro. Ako vlast krene u obračun sa mafijom, ostat će bez moralne podrške. A što se pravosuđa tiče, ono sada sudi samo sitnim lopovima jer sadašnji su sudovi sitni za krupne kriminalce!", objasnio je.

DANKE, MMF: Mislio sam, sve velike riječi, kao što su naprimjer budžet, krediti, štedni ulozi... davno su potrošene. Ali sam bio u krivu.

Analize kažu da ekonomsko stanje zemlje je dobro. Još uvijek ima para za ministre, poslanike i državne činovnike.

Sve to zahvaljujući Međunarodnom monetarnom fondu, njihovim kreditima i nama koji ćemo vraćati kredite.

Na ličnom planu, uspijevam platom pokriti kućne troškove. Al' čim pređem prag, nemam ni marke.

Prava je istina da živimo sve teže, ali nam se, kad slušamo lidere, perspektive stalno poboljšavaju. Možemo, recimo, hraniti cijelu Evropu, ali ono što mi najviše proizvodimo nije za jelo.

Sve mi to trpimo zbog demokratije.

ČITAJTE I : Na izborima svako pokaže svoje: političari koliko su pametni, narod koliko je glup

Sadržaj je satiričnog karaktera.