Piše: Asaf Bečirović (In Memoriam)

NAK, NAK: Demokracija je zakucala na svaka vrata. Niko nije pošteđen. U poštanski sandučić nam nema što ne stavljaju. Piše, akcija u Konzumu, u Mercatoru, Škafi, Bingu, u toj i toj radnji bijele tehnike sve na rate, agencija ta i ta prodaje nekretnine pa nudi da i sa našom to uradi.
I drot mi je zakucao na vrata.
"Komšija se žali na glasnu muziku!", opomenuo je. "Ako ne smanjite, ubit će ga, kaže, muzikom i pišem prekršajnu za narušavanje javnog reda i mira."
Kažem da neću smanjiti, da mi je baš stalo tog komšiju notama smaknuti, te da sam već dvojicu preselio na drugi svijet.
"Hajte, ne preuveličavajte broj žrtava. Odakle ih samo iskopaste?", rekao je drot.
I napisao za remećenje javnog reda i mira.

KORAK: Taj komšija, kojeg kanim notama ubiti, davež je neviđeni. Pesimista.
Po njemu, na ivici smo provalije i nedostaje nam onaj odlučujući korak.
"Ako ga ne napravimo, ispada da se odupiremo napretku!", zaključio je.
Plus lajao je na vlast. Govorio je da nedopustivo je da se narod bosanski ovako muči.
"Pa, ne možeš nikom zabraniti da živi!", ružio sam i objašnjavao kako vladajuće partije nisu odgovorne za pljačke vijeka jer tek su 25 godina na vlasti. Neka manje, neka više.
Tako me je jednom naljutio, onda kada je govorio o gladnim, da sam, braneći vlast, rekao:
"Pa šta? Više je gladnih kod nas nego u svijetu!"

SJEMENKE: Drugi, pak, susjed, živi tiho. Smjerno i o sebi, pri sebi. Nemam namjeru notama ga ubiti. Njemu je fudbal najvažnija stvar na svijetu. I ne čudi, jer na tekmama prodaje košpice, kikiriki, kokice i druge sjemenke.
"Eto si se, bolan, od teškog rada sav pogrbio, iskrivio!", rekao sam mu poslije tekme Sarajevo - Željo!
"Ispravi me ako griješim!", odgovorio je.
Još je pričao kako na toj je tekmi sudija trebalo da svira penal.
A ja sam rekao da suci nekad sviraju penal, nekad ne.
"Pa, jes!", rekao je on. "Koliko para, toliko muzike!"
A kad smo već kod sjemenki, nabavio sam onu iz koje raste konoplja. Bezbeli onaj drot što mi je pokucao na vrata zbog glasne muzike, ne čita Start, pa ću, kad se konoplja razraste, osušim je isjeckam joj listove i smotam je, rahat moći pušiti. A što mi drugo preostaje?

PLENUM PLENUMA: Nikad plenumaša od mene. Hem nemam vremena, hem su mi oni svi demokratski, istrajni i fini.
Podsjećaju na one dobre tete što rade u apotekama. Mislim da dosadni su i ništa neće postići.
Al' jebaji ga, treba probati biti fini. Helem, obreo sam se na plenumu plenuma.
"Bogami, političari ne misle ono što govore!", rekao sam teti sa naočalima koja je djelovala kao vođa.
"Naravno!", rekne ona. "Ne mogu preuzeti toliku odgovornost."
Plus je dodala da naša je vlast praznih glava i da su takve razornije od onih bojevih.
Vidim ja, zajebana teta, kurčevita. Pa velim da dragi je Bog svakom od nas dao neki dar, pa i političarima.
"E, njima je dao dar manipulacije!", rekla je teta.

GLUP; GLUPLJI: Onda smo ona i ja, raspravljajući o politici, počeli i o izborima akobogda. Rekla je da nije strašno ako je čovjek glup, strašno je da glasa za glupljeg od sebe.
"Vala", dodam ja. "Ko god pobijedi, građani će tu pobjedu slaviti u narodnim kuhinjama."
Slegla je ramenima.
Zaključili smo, na izborima svako pokaže svoje: političari koliko su pametni, narod koliko je glup.

Pričitajte prethodni članak: Na svojim greškama uči, na tuđim pravi karijeru

DIPLOMATIJA: Dotakli smo se malo i međunarodne diplomacije i nas, balkanskih državica, u svemu tome.
Teta je rekla da misli kako balkanske državice imaju muku s identitetom.
"Kako mislite?", pitao sam.
"Fino! Moraju da izmišljaju međusobne razlike!", rekla je.
Onda nam je prišla grupa plenumaša. Zanimalo ih što teta i ja pričamo.
Uključili su se i oni pa sam ja, da rasprava bude interesantnija, non-stop oponir'o.
U neko je doba jedan od plenumaša rekao da teta bi mogla preuzeti vlast u državi.
"Možda! Ali ne očekujte od mene bolje rezultate od prethodnika!", rekla je.
"Ona bi, dakle, bila zadovoljna da uzme koliko i prethodnik!", rekao sam ja.

Sadržaj je satiričnog karaktera.