Kolumne

Piše: Đuro Kozar

U anketi na TV jedan Sarajlija je na pitanje: da li primjećuje policajca u unformi kako se kreće kvartom  odgovorio: „Vrlo rijetko, samo ga povremeno vidim u automobilu.“ I ovaj odgovor potvrđuje odranije poznat zaključak da se izgubila uloga pozornika, a njegovo prisustvo na ulici je važno zbog dvaju razloga: prvo, kad ga građani vide u blizini osjećaju se sigurnijim i, drugo, policajac svojom pojavom odvraća pojedince ili skupine od kriminalnih radnji. Oni koji duže pamte znaju da je nekad u socijalističkom sistemu pozornik bio svakodnevno u mjesnoj zajednici i maltene poznavao svakog žitelja koji su ih rado viđali i poštovali, a oni sumnjivi su ga izbjegavali. Sadašnje stanje  jedan građanin je ovako opisao: „Kad su policajci bili drugovi bili su bliži narodu, a sada kad su postali gospoda i često sjede u automobilima odmakli su se od naroda.“

Razjedinjena zaštita

Pojedini teoretičari sigurnosti tvrde da policija može uspješno djelovati u zajednici i bez prisustva pozornika dodajući da se i u kvartovima situacija promijenila: ima više videonadzora, firme čuvaju zaštitari, a policija je navodno učinkovitija na točkovima nego pješice. A šta ćemo s prevencijom?  Više nije dovoljno reagiranje na kriminalna djela i nesreće. Naprotiv, moraju se pronaći uzroci koji su mogli dovesti do krivičnih fenomena i opasnosti. Prepoznatim uzrocima se mora preventivno pristupiti. Također, treba ih dugoročno smanjiti i, ako je moguće, ukloniti ih. Zbog složenih povezanosti modernog života, preventivni rad najčešće ne može biti postignut isključivo pomoću policije, nego zajedničkim djelovanjem s drugim institucijama.

Naravno, danas je mnogo toga drugačije nego prije, ali za ovu priču su najvažniji rezultati. Jedan od onih koji su tvrdili da je policija u Bosni i Hercegovini ranije bolje radila jeste i bivši republički sekretar za unutrašnje poslove BiH Mato Andrić s kojim sam o tome svojevremeno razgovarao u prostorijama Saveza boraca NOR-a BiH. Preminuo je u Sarajevu 2015. godine. Rekao je da je policija tada bila jedinstvena i da je, što je i navažnije, brže otkrivala i dokumentirala krivična djela i ulijevala sigurnost građanima. Podsjetio je da je i u socijalizmu bilo ubojstava, razbojništava i drugih vrsta kriminala te raznih narušavnja javnog reda i mira, ali policija je tada imala više ovlasti i, za razliku od sada, nije prezala od toga da ih primijeni. Pri tome policija nije narušavala ljudska prava premda se u to vrijeme to s pravima nije potenciralo. Međutim, tada je bilo pravilo da su oni koji su hapšeni i u stanicama policije „obrađivani“ to dobro pamtili i nekima od njih nje više napamet padalo da ponovo krše zakon.

Uz ovu temu nameće se pitanje: imamo li danas dovoljno policajaca i da li je ovakvo policijsko organiziranje adekvatno? U BiH ima između 25.000 i 30.000 policajaca i još oko 5.000 službenika bez policijskih ovlaštenja i to puno više nego ranije. Policijski službenici su razmješteni u 16 agencija u BiH i to u: Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), Graničnoj policiji i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela (na državnoj razini), zatim Federalni MUP i MUP Republike Srpske (na entitetskoj razini), MUP Distrikta Brčko i deset MUP-ova u kantonima FBiH. Ove agencije su opremljene  kratkim i dugim cijevima, drugom opremom te vozilima, a specijalci imaju i oklopna sredstva. Na državnoj razini djeluje i Obavještajno-sigurnosna agencija bez policijskih ovlasti,  koja na temelju prikupljenih podataka dostavlja relevantne podatke ostalim agencijama.

Ekspert u oblasti sigurnosti dr. Taib Spahić ističe da su policijske agencije autonomne, budući da je utemeljen princip koordinacije, a ne subordinacije i dodaje: „Ovolika decentralizacija policije sa 16 autonomnih agencija na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou je kontraproduktivna pogotovo što im se nadležnosti često poklapaju, a koordinacija nije uvijek onakva kakva bi trebala biti, s obzirom na sve sigurnosne rizike i potrebu za efikasnijim policijskim radom. Suštinsko pitanje je kako povećati  nivo sigurnosti građana i zaštitu ljudskih prava. Ovi preduvjeti su ostvarivi samo ukoliko se pokrenu mehanizmi za unapređenje profesionalizma i efikasnosti rada policijskih organa.”

Neka loša iskustva

Nekadašnjeg ministra MUP-a Kantona Sarajevo Ismeta Dahića sam pitao: zašto policija danas izbjegava ili nerado koristi sve ovlasti koje ima? Podsjetio je na akciju „Zujevina“  kad je 20 pripadnika Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo izgubilo cerifikat IPTF-a, a time i posao. Poslije akcije u ugostiteljskom objektu "Zujevina", u kojoj su u noći sa šestog na sedmi  august 1999. godine sudjelovali, ovim specijalcima 2002. uručeni su otkazi zbog prekoračenja službenih ovlasti, protupravnog hapšenja, zlostavljanje u vršenju službe te nanošenje tjelesnih povreda. Dahić je tada tvrdio, a tvrdi i danas da policija u toku pretresa nije prekoračila ovlasti, nego da im je sve to napakovano da se “otupi oštrica” njihovog budućeg  funkcioniranja.

Sankcije su im skinute 2012. i  time je bar donekle ispravljena nepravda koja je ovim policajcima tada nanesena. Od tada njima je konačno sukladno propisima, omogućeno da se prijave na konkurs za određene pozicije u MUP-u KS-a, bilo da se radi o uniformiranoj policiji ili poslovima u administraciji. U međuvremenu, neki od oštećenih policajaca više nisu u BiH, a oni koji su ovdje bave se drugim poslovima ili su stekli pravo na penziju, ali posljedice nepravde osjećaju i danas.

Mlađe čitatelje treba upoznati da se pod pojmom  IPTF podrazumijevaju međunarodne policijske snage koje su u BiH djelovale u sklopu Misije Ujedinjenih nacija i imale zadatak da nadziru policiju u našoj zemlji i, na temelju stručnosti i iskustva, daju certifikate policajcima, ali i da ih u određenim situacijama oduzimaju. IPTF-ova misija trajala je od decembra 1995. do decembra 2002. godine, a 1. januara  2003. svoje policijske zadatke predala je u nadležnost Europskoj uniji. Iako više nijedna međunarodna institucija nema ovlasti certificiranja, među policajcima u BiH je ostala neka vrsta uzdržanosti prema ovlastima koje oni imaju i mogu poduzimati u propisanim situacijama.

Već dugo u BiH nema IPTF-a, ali u agencijama postoje pravilnici  o načinu postupanja policijskih službenika kojima se regulira rad na terenu i posebno upotreba prisilnih sredstava. Ako bi policajac, da bi zaštitio druge osobe ili sebe, morao upotrijebiti pištolj onda se suočava s papirologijom, unutarnjom istragom da bi opravdao svoj postupak. To čuvare reda odvraća od korišćenja vatrenog oružja ako se baš ne mora. Oni u slučaju težeg narušavanja javnog reda i mira prema pravilima službe češće koriste fizička i tehnička prisilna sredstva. Međutim, situacije znaju biti izuzetno složene i delikatne, a policijski rad vrlo rizičan pogotovo u noćnim i lošim vremenskim uvjetima, ili težim oblicima krivičnih djela, kao što je razbojništvo  ili talačka kriza.

Sarajevski policajci Adis Šehović i Davor Vujinović ubijeni su iznenada u sačekuši 26. oktobra 2018. godine u sarajevskom naselju Ali-pašino Polje nemajući ni sekundu prilike da interveniraju, a kamoli da uzvrate. Adis je ubijen na mjestu događaja, dok je od posljedica ranjavanja na KCUS-u isti dan preminuo i njegov kolega Davor. Istraga o ovom mučkom ubistvu hrabrih policajca i pored svih napora, nije odmakla dalje od indicija. Ne samo što nisu otkriveni počinitelj ili počinitelji nego nije pronađeno ni sredstvo izvršenja, a to je automatska puška (prema pronađenim čahurama) tip M-70 koja se proizvodi u tvornici “Zastava” u Kragujevcu kao srpska verzija ruskog “kalašnjikova AK-47”.

Ko su inspektori

Sljedeće isto tako važno pitanje jest koliko su danas policijski inspektori i policajci stručno obrazovani  te osposobljeni za obavljanje složenih policijskih, posebno istražnih poslova? Kad se pogleda koje su fakultete završili onda se mora dati negativna ocjena. Naime, dvije trećine policijskih službenika MUP-a Kantona Sarajevo nema adekvatnu stručnu spremu, Do ovog zaključka, na temelju analize školske spreme uposlenih u MUP-u,  došlo je Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo, smatrajući da je to vrlo važno budući da od rada policije, koja po nalogu tužitelja vodi istragu, izravno  ovisi kvalitetan rad tužiteljstva i sudova.

Godinama su u spomenutom ministarstvu unutarnjih poslova i drugim, na osnovu natječaja, zapošljavali osobe s visokom školskom spremom koja nema nikakve veze s policijskom djelatnošću. Umjesto da prioritet imaju kandidati sa završenim pravnim fakultetom, kriminalistikom, studijom sigurnosti, ili ekonomisti za istraživanje korpcije na policijska mjesta su zapošljavani profesori, većinom fizičke kulture ili oni sa sportskom akademijom, zatim psiholozi, pedagozi, sociolozi, veterinari, inžinjeri i ko zna sve koje struke. Naravno, u specijalnim jedinicama za održavanje kondicije potrebni su i profesori fiskulture, ali je apsurdno da neko ko je završio  fakultet za fizičku kulturu bude postavljen na mjesto inspektora za kriminalističko operativne poslove. Jednostavno, za taj specifični posao potrebni su najstručniji kadrovi da bi se istrage i dokazivanje krivice kvalitetno završilo  te time stekli uvjeti za podizanje optužnice i dokazni postupak za sud.

Radi poboljšanja kadrovskog sastava u MUP-u Skupština kantona Sarajevo je prošle godine usvojila izmjene  i dopune Zakona o unutarnjim poslovima i policijskim službenicima čije odredbe značajno unapređuju organizaciju i djelovanje policije i vraćaju struku (pravnike i kriminaliste) u policijske redove. To ne znači da će oni kadrovi koji nemaju potrebnu stručnu spremu ostati bez posla, nego to da će, ako žele napredovati u činu, morati da idu na dodatnu obuku.

Što se tiče policajaca (srednja stručna sprema) oni se sada nakon završene srednje škole školuju na Policijskoj akademiji u Sarajevu koje traje šest mjeseci. U odnosu na predratnu Srednju policijsku školu koja je, također, bila smještena u kompleksu u sarajevskom naselju Vraca, to je vrlo kratak rok za policijsko osposobljavanje. S tom konstatacijom se slaže i profesor  Fahrudin Fazlagić, koji je godinama u toj školi predavao stručne predmete. On je u bivšoj SFRJ  bio i savezni nogometni sudija. Ističe da je ovo danas u Policijskoj akademije više kurs nego školovanje jer niti ima dovoljno vremena da se nastava temeljno izlaže, niti da se izvrši adekvatna provjera znanja kadeta. Oni odlaze u policijske stanice, pa kako se ko od njih snađe.

I na kraju treba podsjetiti na pokušaj reforme policije u BiH o kojoj se raspravljalo 2007. i 2008., uz pomoć eksperata Europske unije, reforme za koju mnogi smataju da je šteta što nije provedena. U tim razgovorima pokušalo se stanje razjedinjenosti policije promijeniti tako da jedan dio državnih policijskih struktura bude nadređen entitetskim, ali  establišment Republike Srpske na to nije pristao. Jedini rezultat spomenute reforme je bilo formiranje Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Instituta za forenzička ispitivanja i vještačenja, Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova  te Agencije za policijsku podršku. Dakle, osnovana su dodatna policijska tijela, a sigurnost građana nije poboljšana, kao ni ekonomska racionalizacija policijskih službi

Važnost saradnje  s građanima

Policijski komesar MUP-a Zeničko-dobojskog kantona Semir Šut je na seminaru za policijske šefove prošle godine u Neumu održao  predavanje o temi "Policija nekad i sad". Pored ostalog, rekao je da policija u zajednici ne samo da  mora biti češće prisutna, nego da iznova stiče i razvija povjerenje i poštovanje među građanima. Naglasio je da je potrebno stvarati nove načine saradnje i tražiti nova sredstva rada da bi se uzroci objektivnih opasnosti te straha građana spriječili ili smanjili. Koliko god se građani mogu osloniti na zaštitu policije, toliko moraju biti svjesni činjenice da i oni moraju dati svoj doprinos i podržavati državne organe sigurnosti u njihovom radu. Jer, građanin koji, naprimjer, s prozora svog stana vidi da se neka osoba sprema da ukrade automobil on bi odmah trebao da telefonom pozove policiju i o tome je obavijesti, a ne da mirno gleda izvršenje krivičnog djela u stilu “to me se ne tiče”.

Ako kasni prevencija, ne smije represija

Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije dr. Armin Kržalić dosta je istraživao fenomene sigurnosti i ulogu policije uvijek ističući preventivni rad ne samo policije ali je objašnjavao i važnost represije: Ukazujući na slučaj psihopate Edina Gačića za kojim je prošle godine tragalo devet policijskih agencija u BiH dok nije bio savladan, Kržalić je rekao:

 „Mislim da smo već zakasnili s nekim preventivnim mjerama, ali za određene represivne mjere nije kasno, kako u institucijama nadležnim za rad s počiniteljima ovakvih djela, tako i prema onima koji koče proces istrage. Nije kasno ni za represivne mjere prema svima onima koji onemogućavaju ljude u sigurnosnim institucijama koji žele raditi svoj posao da rade ono za što su plaćeni i za što su se školovali". Kržalić vjeruje da je „krajnje vrijeme" za sistematsku analizu policijskih organa, od segmenta opremljenosti policije nužnim tehničkim sredstvima do rada menadžmenta.