Na današnji dan, 21. novembra 1995. godine, nakon trosedmične mirovne konferencije u američkoj bazi Wright Patterson u gradu Daytonu u američkoj saveznoj državi Ohio mirovni sporazum parafirali su predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, čelnik Hrvatske Franjo Tuđman i prvi čovjek tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević. Iako se ovaj dan u Republici Srpskoj slavi kao praznik, a prvi čovjek ovog entiteta Milorad Dodik konstantno poziva na poštivanje izvornog Dejtona, na sceni imamo nešto potpuno drugačije 

Piše: Đuro Kozar(magazin Start BiH)

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je još u vrijeme dok je obnašao funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine postao opasan za državu  jer udara na njene temelje, priziva rat (ili kako on kaže "mirni razlaz")  i unosi strah i strepnje ne samo na području entiteta Federacije BiH nego i u entitetu RS. Nikome nije do rata, a on bi u ostvarenju svojih destruktivnih ciljeva krenuo na sve ili ništa, a ide ka ništa. Oni koji ga pogrešno savjetuju i podržavaju guraju ga u ambis. Bosna i Hercegovina nije nestala ni 1992., ne može ni danas, a neće ni sutra. Kako je već rečeno, vlastodršci se mijenjaju, a bh. država opstaje kao trajna kategorija. Dodikove prijetnje neki olako opisuju kao verbalni delikt, ali po mišljenju pravničke struke to ima obilježja nekoliko krivičnih djela, kao što su: podrivanje ustavnog poretka, udar ne teritorijalni integritet države, slabljenje odbrambene moći države, itd. U međuvremenu u Tužiteljstvu BiH, zbog osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo, formiran je predmet protiv Dodika, uslijedila naredba o provođenju istrage, podignuta optužnica.

Izvorni Dejton

Indikativno je da se Dodik poziva na izvorni Dejtonski sporazum pri čemu smatra da je svaka institucija koja nije eksplicitno navedena u sporazumu protivna Dejtonu i vještačka je tvorevina, a to nije tačno. On bi točak povijesti vratio nazad, ali to nije moguće budući da postoje državni zakoni koje ne može mijenjati Narodna skupština entiteta RS-a jer ih nije ni donosila, nego je samo davala suglasnost, a ukidanjem suglasnosti se zakoni ne mijenjaju. Ustav (dakle, Aneks IV Mirovnog sporazuma) jasno predviđa dinamični proces i nudi nekoliko modaliteta za uspostavu i razvoj dodatnih nadležnosti i dodatnih institucija. Najčešće korišteni metod da država preuzme dodatne nadležnosti i uspostavi nove institucije jeste, naravno, uz suglasnost entiteta. Uprava za neizravno oporezivanje je takva institucija, utemeljena prenosom nadležnosti sa dvaju entiteta. To je očigledno bio pametan potez i ova uprava je donijela dramatičan porast stope prikupljenih prihoda (poreza), što je entitetima dobrano popunilo proračune. Drugi način na koji država preuzima dodatne nadležnosti jeste onaj kad formira novi organ u svrhu očuvanja svog suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta zemlje. Tako je utemeljena Državna granična služba, koja je poslije preimenovana u policiju, a zbog istih potreba utemeljeni su i Tužiteljstvo i Sud BiH. Naprimjer, Zakon o Sudu BiH, koji je nametnut odlukom visokog predstavnika, usvojila je Parlamentarna skupština BiH na sjednicima svojih domova 2002. godine da bi se osiguralo provođenje nadležnosti bh. države, poštivanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji.

U okviru poziva na povratak na izvorni Dejton napada se međunarodna zajednica, posebno visoki predstavnici, za koje se tvrdi da su izvršili pravno nasilje nad bh. entitetom Republika Srpska. Na takvu retoriku u jednoj emisiji N1 reagirao je pravni ekspert dr. Kasim Trnka, koji je kao savjetnik sudjelovao na mirovnim pregovorima u američkoj bazi u Dejtonu: „Prema tekstu Mirovnog sporazuma, visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje tog sporazuma. Pojedini političari koji žele da se vrate na izvorni Dejton zanemaruju tu činjenicu i svojevoljno tumače taj sporazum. Prema izvornom Dejtonu visoki predstavnik pruža pomoć kad to ocijeni neophodnim u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom sporazuma da bi se otkočili procesi i država brže razvijala“, ističeTrnka.

Dio pravnika smatra da je u diskusiji o izvornom Dejtonu ključna činjenica da je Ustavni sud BiH potvrdio da su institucije utemeljene nakon 1995. godine u potpunosti legitimne, ali onima koji žele rušiti državu smeta i taj sud, posebno njegovih troje stranih sudija. Angažman međunarodnih sudija u ovom sudu propisan je Ustavom BiH koji predviđa da tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, četiri člana Ustavnog suda Bosne i Hercegovine bira Zastupnički dom Federacije BiH, a dva člana Narodna skupština RS-a. Postavljanje stranih sudija proizlazi zbog nastojanja aktera međunarodne zajednice da u tu instituciju unesu veću dozu neutralnosti i objektivnosti, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Pravna struka smatra da je ovo troje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH definitivno napravilo otklon spram političkih subjekata u BiH i predstavljaju faktor stabilnosti unutar tog suda. Ustavni sud štiti nadležnost i imovinu BiH, a to smeta liderima u entitetu RS-u koji nastoje da nezakonito prisvoje te nadležnosti kao da države nema.

Vojska je državna

Na „repertoaru“ Dodikovih nezajažljivih planova bilo je i povlačenje suglasnosti Republike Srpske na formiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine što je, po njegovom mišljenju, korak do ukidanja tih snaga i formiranja neke entitetske vojske, ali to je – nemoguća misija. Vojsku BiH nije formirala Narodna skupština RS-a, pa je ne može ni ukidati budući da je to državna razina i na tom nivou se jedino odlučuje o OSBiH. Zašto je Dodiku toliko stalo do toga da ukine Oružane snage? Pa zato što je zajednička vojska BiH najtvrđi orah u destrukciji države i to Dodik vrlo dobro zna, ali bi trebalo da zna da entitetski parlament ne može preuzimati nadležnost viših državnih organa, jer to Dejtonski sporazum ne dopušta.

Kao novinar 2004. i 2005. godine pratio sam rad Komisije za reformu odbrane BiH čiji je jedan kopredsjedavajući bio američki diplomat Raffi Gregorian, tada zamjenik visokog predstavnika, a drugi je bio Nikola Radovanović, iz RS-a, i ta komisija je uistinu uložila veliki napor da se stvore potrebne pretpostavke za formiranje zajedničkih Oružanih snaga BiH. Prethodno su parlamenti u entitetima donijeli odluke o ukidanju njihovih ministarstava odbrane i entitetskih vojski. Zastupnički i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH donijeli su Zakon o odbrani i Zakon o službi u OSBiH, što je bio temelj za daljnu integracju, a za oba zakona glasali su i zastupnici SNSD-a. Oružane snage BiH formirane su 1. decembra 2005. godine spajanjem Vojske Federacije BiH i Vojske Republike Srpske, a jedinstvena vojska je startala 1. januara 2006.

I dok je proces stvaranja OSBiH na području Federacije BiH tekao uredno, dotle u Vojsci Republike Srpske nije bilo bez problema. U aprilu 2005. dogodili su se incidenti prilikom polaganja zakletve vojnika u kasarnama na Manjači i Bileći, koji su ozbiljno narušili ugled vojske i stavili pod znak sumnje dostignuća u reformi. Naime, prilikom polaganja zakletve regruti VRS-a su se u dvije kasarne zakleli da će braniti suverenitet i nezavisnost Republike Srpske, umjesto BiH. Simboli ove zemlje, zastava, grb i himna su izviždani i praćeni uzvicima grubog vrijeđanja. Tadašnji komandanti NATO-ovog štaba i EUFOR-a u BiH smijenili su načelnika Generalštaba Vojske RS-a generala Novaka Đukića (osuđeni bjegunac za ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji). Generali David Leakey i Steven Schook ovakvu odluku donijeli su ocijenivši da je general Đukić odgovoran za propuste koji su se dogodili prilikom polaganja zakletve. Sankcionirano je još nekoliko vojnih lica, ali glavni organizator ove podvale bio je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata, koji je pokušao da na taj način zaustavi spajanje entitetskih vojski u jednu na državnoj razini.

Dodik i njegovi trabanti nikad nisu prihvatili Oružane snage kao vojsku u kojoj su i vojnici srpske nacionalnosti, nego su tvrdili da je bila velika greška ukidanje Vojske RS-a, pa su svojatali počasni puk koji gaji tradicije bivše entitetske vojske govoreći da je komanda tog puka u Banjoj Luci. Nisu se na tome zaustavili, nego su na sjednici Narodne skupštine RS-a u oktobru 2017. usvojili Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske. Tom rezolucijom definira se neutralnost RS-a u odnosu na postojeće vojne saveze i utvrđuje potreba demilitarizacije BiH, što je naišlo na oštro protivljenje i osudu u Federaciji BiH čiji su građani opredijeljeni za jačanje OSBiH i ulazak države u NATO. 

Zaklon Narodna skupština

Dok je bio član Predsjedništva, Dodiku je ušlo u naviku da stalno zakazuje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske na kojima su se u pravilu donosile odluke koje on nameće, a skupštinska većina koju su činili zastupnici iz SNSD-a, bez pogovora usvaja, dok je opozicija ostajala u manjini. Ovim zasjedanjima entitetski parlament je zadirao u nadležnost države jer se raspravljalo o organima na razini BiH – Tužiteljstvu i Sudu BiH, Oružanim snagama, Upravi za indirektno oporezivanje, Obavještajno-sigurnosnoj agenciji, pa i o Agenciji za lijekove. Za Narodnu skupštinu RS-a bili su sporni i rezultati popisa iz 2013. koje ovaj paralament nije prihvatio na posebnoj sjednici održanoj 2016. godine, sa kojom su se tada složili svi klubovi poslanika. Narodna skupština je na sjednici u novembru 2019. konstatirala da se Dejtonski sporazum razgrađuje i u zaključku odbacila bonske ovlasti visokog predstavnika kvalifikujući ih kao „neustavne, nezakonite i nelegitimne“.

Još prije tri godine lider SNSD-a Milorad Dodik je za govornicom Narodne skupštine RS-a rekao da Dejtonski sporazum treba vratiti na „fabričke postavke“ i nadležnosti koje su proteklih godina prebačene na državni nivo vratiti entitetima. Optužio je Ured visokog predstavnika da je „otimao nadležnosti Republici Srpskoj“ na račun države, navodeći da je pokojni Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) govorio: „Ukinite u RS-u silu (vojsku) i ona će sama odumrijeti.“ Dodik je naveo da se oduzelo pravo RS-u na legitimno predstavljanje, te da RS nema pravo odustati od sebe, svog entiteta, imena i da ima obavezu da očuva svoja prava. Također je najavio mogućnost promjene Ustava RS-a u narednim godinama. Tada njegove tvrdnje nisu ozbiljno shvaćane u međunarodnoj zajednici pa je ove godine došlo do eskalacije destrukcije kakvu imamo sada.

Treba istaći da su bonske ovlasti visokog predstavnika utvrđene odlukama Vijeća za provođenje mira u BiH na sjednici u Bonu, u decembru 1997. godine. To vijeće je tada, razrađujući Aneks 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma, omogućilo visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.

U Informaciji koja je predočena poslanicima Narodne skupštine RS-a pisalo je  kako je navodno Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp), tadašnji visoki predstavnik koji je sudjelovao na Bonskoj konferenciji, kasnije priznao: „Pomoću tzv. 'bonskih ovlašćenja', visoki predstavnik odlukama nameće na desetine zakona na nivou BiH, FBiH i RS, i čak 105 amandmana na ustave RS i FBiH. Uvodi i vansudsko kažnjavanje za stotine građana BiH, ukida odluke Ustavnog suda i zabranjuje postupke kojima se na bilo koji način osporava bilo koja njegova odlluka.“ Nije poznato odakle potiče ova izjava i postavlja se pitanje da li je uopće autentična. Vestendorp je španski diplomat i, nakon Karla Bilta (Carl Bildt) od 1997. do 1999. godine, bio je drugi visoki predstavnik u BiH. Nametnuo je jedinstvenu državnu valutu, konvertibilnu marku i zastavu Bosne i Hercegovine.

Bivši visoki predstavik Valentin Incko (Inzko) je prije odlaska reagirao na blokade državnih organa i istakao: „Interesantno je da neki od istih političara, ne samo Dodik, koji su provodili reforme u skladu sa Mirovnim sporazumom sada dovode u pitanje legitimitet tih reformi i zahtijevaju povratak na izvorni Dejton. Očito je da su takvi političari promijenili priču zato što im to politički odgovara. Zaboravljaju činjenicu da su aktivno sudjelovali u prijenosu nadležnosti s entiteta na državnu razinu i da su dali svoju podršku uspostavi državnih institucija.“

Uloga EUFOR-a i NATO-a

Zbog namjere da se uruši Dejtonski mirovni sporazum i realizira ideja Milorada Dodika o „Republici Srpskoj kao državi u državi“, narod u oba entiteta hvata strah od eventualnog rata u BiH, pa zbog toga i pitanje šta ako bi se neko usudio da zapali plamen oružanog sukoba? Takav plamen brzo i učinkovito bi ugasile vojne snage Evropske unije EUFOR po ranije dodijeljenom mandatu Vijeća sigurnosti. Bez obzira na njegov ograničen broj pripadnika (600), konfrontacija sa stranim faktorom za Republiku Srpsku ne bi bila najmudriji potez. EUFOR nije jedina niti najbitnija snaga koja stoji iza Dejtonskog mirovnog sporazuma i djelovanja visokih predstavnika. U međuvremenu Vijeće za vanjske poslove EU-a produžilo je misiju EUFOR-a u BiH .

Bivši vojni predstavnik BiH pri NATO-u prof. dr. Alija Kožljak smatra da će NATO i EUFOR u slučaju potrebe reagovati bez ikakvog oklijevanja: „Kada je riječ o mandatu NATO-a, ono što je bitno jeste činjenica da kada je SFOR (NATO) predavao mandat EUFOR-u 2004. godine, ostala je klauzula da NATO i dalje ostaje nadležan za sigurnost u BiH ukoliko to bude potrebno. To je potvrđeno i dvjema rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i Rezoluciju 1575 iz 2004., što NATO-u daje puni legitimitet da djeluje u slučaju ozbiljnijeg narušavanja sigurnosti i stabilnosti u BiH. Sve ovo će biti saopćeno akterima u BiH, tako da će svjesno ignorisanje pomenutih činjenica biti zasigurno adekvatno sankcionirano.“

U priči o EUFOR-u treba podsjetiti da je ova formacija od 11. do 29. septembra ove godine  održala vježbu „Brzi odgovor 2023“ na kojoj su sudjelovali vojnici iz 22 zemlje. Ova vježba, kao i sve prethodne, potvrdila je sposobnost EUFOR-a da podrži vlasti BiH u očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja i pokazala da se na poziv iz štaba u bazi Butmir na svako područje BiH brzo mogu rasporediti rezervne snage za brzu reakciju koje se nalaze izvan našeg teritorija u visokom stupnju pripravnosti.

 Na kasarne – slovenski

Još kao član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je na pitanje novinara na koji način misli da izbaci sa teritorije entiteta RS-a pripadnike OSBiH, koji se nalaze u kasarnama, kazao je da se prisjete šta se dogodilo 1991. godine i kako su to uradili Slovenci. Novinari su nastavili sa pitanjem, konkretno upitavši: „Da li će se to uraditi nasilnim putem?“

„Slovenci su tada blokirali kasarne, rekli da ovi momci koji, eto ne valjaju njima, moraju da odu“, rekao je Dodik, pa dodao: „Malo se sada modernizovalo, a evo otkrit ću šta smo planirali – 80 posto pripadnika OSBiH, Srba, spremno je da nakon donošenja zakona napusti OS i uključi se u nove snage, a ovih 20 posto nismo stigli anketirati, ovi koji dođu imaće iste plate i sve uslove.“ Načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH generalpukovnik Senad Mašović je rekao da nikakva anketa nije provedena u jedinicama i da su Dodikove tvrdnje proizvoljne.

Inače, u ljeto 1991. u Sloveniji se vodio desetodnevni rat tamošnje teritorijalne odbrane i JNA koji je, uz posredovanje trojice ministra vanjskih poslova Evropske unije, završen sporazumom na Brijunima. Predsjedništvo SFRJ je zatim donijelo odluku o premještanju jedinica JNA sa teritorije Slovenije u kasarne u Hrvatskoj i BiH. U toku borbi poginula su 44 vojnika JNA, 16 teritorijalaca i šest civila iz Slovenije.

Dodik nema podršku EU

Ambasade Srbije i Hrvatske u BiH, zajedno s predstavnicima još devet evropskih država, krajem 2021. godine su se odazvale pozivu Milorada Dodika na sastanak u Istočnom Sarajevu na kojem ih je obavijestio da će RS jednostrano staviti van snage važne državne zakone. Na sastanak su pozvani predstavnici ambasada 28 država, a odazvalo se njih 11, pa su pojedini mediji ovaj potez ocijenili kao „diplomatski debakl“. No, drugi su primijetili da 11 nije sasvim beznačajan broj. Na sastanku kod Dodika pojavili su se ambasadori Srbije, Hrvatske, Norveške, Poljske, Bugarske, Grčke, Švedske, Rumunije i Švicarske, dok su pojedine ambasade poslale nižerangirane službenike. Tadašnja izjava Dodika da bi sedam država članica EU podržalo „mirni razlaz“ u BiH demantirana je iz evropskih institucija. Portparol EU Peter Stano kazao je da ne postoji sedam članica EU koje su za „mirni razlaz“ i dodao: „Svako ko dovodi u pitanje cjelovitost i integritet BiH nije prihvatljiv EU. Ovo je jasna pozicija i stav svih 27 članica EU. Posvećeni smo suverenitetu i integritetu BiH“, kazao je Stano.

Milorad Dodik je zbog svog djelovanja danas pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, prvenstveno visokog predstavnika Bosne i Hercegovine Christiana Schmidta i američkog veleposlanstva u Bosni i Hercegovini koje ga je 20. oktobra otvoreno putem priopćenja iz Washingtona, to jest Ureda za kontrolu strane imovine Ministarstva financija SAD-a (OFAC), optužilo kao odgovornog za korupciju u Republici Srpskoj, izvlačenje javnih sredstava i bogaćenje svoje obitelji na račun građana Bosne i Hercegovine. U polugodišnjem izvještaju pred Vijećem sigurnosti UN-a, Christian Schmidt optužio je Dodika da namjerno izaziva političke krize i da se stanje u BiH pogoršava zbog stalnih i sve agresivnijih napada dužnosnika iz redova bosanskih Srba na same temelje Daytonskog sporazuma. Schmidt je istaknuo da je čak i Srbija pokazala spremnost na poštivanje teritorijalnog integriteta BiH, dok Dodik zagovara njezin raspad i poziva na ujedinjenje RS-a i Srbije. Istovremeno, Dodiku je započelo suđenje pred Sudom BiH u Sarajevu, zbog opstrukcije odluka Visokog predstavnika.