Sport

1. Kada smo dogovarali intervju rekli ste da pitanja mogu biti vezana samo za fudbal. Nije valjda da Vas ništa drugo više ne zanima?

- Haman da je tako.

2. Kako ste zadovoljni dosadašnjim tokom sezone?

- Solidno (smijeh). To je riječ koja se kod nas na pogrešan način koristi. Ja sam francusko dijete, to znači nešto čvrsto, ali to kod nas ima neko drugo značenje. Uglavnom, mi smo solidni u oba značenja.

3. Koji su ciljevi za ovu godinu?

- Naši ciljevi se znaju i najviši su uvijek. Znam da zvuči kao floskula, ali naše ambicije su da budemo na samom vrhu.

4. Prethodnih godinu dana u klubu je bilo izuzetno turbulentno. Ostavke članova Upravnog i Nadzornog odbora, gubitak licence... Kakva je sada situacija, da li se uplovilo u mirnije vode?

- Bolja je atmosfera. Nije sve bajno kada je riječ o funkcionisanju kluba. Teška su vremena, pogotovo nama koji ovisimo o sponzorima, ulaznicama, plasmanu u Evropu koju smo promašili iz nekih drugih razloga. Te pare koje smo izgubili se ne mogu tek tako namiriti. Ali atmosfera u klubu je dobra i to onda olakšava cijelu situaciju. Kada imate rezultate i cilj onda se lakše nositi i s obavezama, i sa skupljanjem para, lakše se i pravdati uposlenicima ako plata malo kasni... Kada idete u dobrom smjeru ka ostvarenju cilja, to sve olakšava.

5. Dokle ste stiglo sa vašom tužbom za izmirenje duga kluba prema vama?

- Imamo sada važnijeg posla od toga. Borimo se za nešto, pa nemam vremena razmišljati o tim stvarima. Nadam se da će se i to riješiti.

6. Kako domaći klubovi, evo konkretno Željezničar, zatvaraju finansijsku konstrukciju, koliki je odnos prodaje igrača, domaćih sponzora, ulaznica, rezultata u Evropi, nekih sredstava od UEFA...?

- Negdje sam davno pročitao, a mislim da i dalje važi kod engleskih klubova koji važe kao primjer za „zdravo“ poslovanje, da trećinu prihoda ostvaruju od prodaje igrača, trećinu od ulaznica, a trećinu od TV-prava i reklama. Kod nas od TV-prava nema skoro ništa, od ulaznica jako malo iako Željezničar ima i najbolju posjetu, tako da ostaju samo sponzori koji plaćaju kako plaćaju, nekada se radi o kompenzacijama, zatim neka pomoć lokalne zajednice i institucija i prodaja igrača. Ali nekada se desi da nemate koga prodati. Naši klubovi nisu u takvoj poziciji jer nemaju rezultate. Niko ovdje nije toliko jak da može imati i rezultat i imati za prodaju jednog, dva igrača kao što to radi, recimo, Dinamo Zagreb. Treba spomenuti svakako i Evropu jer će, recimo, Zrinjski zaraditi u ovoj i prošloj godini oko dva miliona maraka. Naš je budžet oko četiri, pet miliona maraka, pretpostavljam da je i njihov tu negdje, tako da taj prihod iz Evrope nije mali bez obzira na ovih 100.000 eura što ih je UEFA kaznila... A mi smo Evropu promašili.

AKO SAM LOŠE REKAO,  RADO ĆU SE IZVINITI

7. Iza Dinama godinama stoji grad Zagreb, za Crvenu zvezdu kažu da je Vučićev projekat. Ko stoji iza Željezničara i da li bi grad trebao stati iza dva najveća svoja kluba?

- Prije par godina sam razgovarao sa gradonačelnikom Milanom Bandićem i to se poklapa s onim što je prije nekoliko dana pisalo u medijima da je Zagreb do sada u Dinamo uložio oko 75 miliona eura. Godišnje im daju oko 3,5 miliona eura. Kada uporedite budžete Zagreba i Sarajeva i uzmete u obzir da kod nas govorimo o dva kluba, lako se izračuna da bi to u našim uslovima značilo da Željezničar i Sarajevo godišnje dobiju po milion maraka. Ne mogu riječima opisati koliko bi to nama značilo. To je 20% budžeta. Ali to bi bila investicija, a ne trošak jer je tako i u Zagrebu. Zagreb je poznatiji u svijetu po fudbalu i sportu nego po nečemu drugom. Isti je slučaj i sa Beogradom.

8. Premijer liga trenutno ima možda više nekadašnjih učesnika bivše jugoslovenske Prve lige nego sve susjedne zemlje, ali čini se da to u BiH i ne igra neku ulogu?

- Veliki klubovi kod nas su opterećeni finansijskim problemima koje mali klubovi nemaju. Čelik, Sloboda, Borac, pa i mi, imaju enormne dugove prema Poreskoj upravi iz vremena kada se nikome nije ništa plaćalo, a onda je u jednom trenutku to sve došlo na naplatu. Radi se o milionskim iznosima. Ti dugovi sada „kolju“ klubove i nije se lako toga riješiti. Sarajevo se uz pomoć stranog investitora uspjelo riješiti toga pa su mirniji sa te strane. Željo se nekako bori i nekako uspijevamo funkcionisati normalno, ali ostalima je to dosta teže. Mali klubovi nemaju taj teret.

9. Dugo ste u domaćem fudbalu. Da li se kvalitet lige išta podigao protekom vremena?

- Kvalitet se podiže sa boljim suđenjem i na tome se radi zadnjih godina. Kvalitet lige se podiže i sa boljim terenima, a sada imamo pet, šest solidnih terena, a nekada jedan, dva. Sada svoje znanje možete pokazati na više dobrih terena. Nadam se da će se nastaviti sa tim i da će to u jednom trenutku postati eliminirajući faktor. Sa druge strane i dalje imamo veliki odliv igrača, što negativno utiče na kvalitet. Dobra je stvar i što su jako male razlike između klubova što podiže kvalitet. Nema više nikoga za nabijanje gol razlike. Ta neizvjesnost daje dodatnu draž i kvalitet.

10. Upravo ste spomenuli suđenje. Tu je, znači, napravljen veliki iskorak?

- Puno je drugačije u odnosu na prije 10 godina. Izašle su nove generacije sudija i vidi se razlika. Sada je problem što ljudi gledaju utakamice na televiziji gdje već postoji VAR u drugim ligama pa su tamo sudijske greške svedene na minimum. Tamo ih skoro i nema, pa su ljudi pomalo zaboravili koliko je teško suditi. Međutim, postoje lige poput naše gdje nema VAR-a, nemamo čak ni kamere da na kraju pokažemo šta se desilo pa se ostavlja prostor za spekulacije. Naše sudije su u užasno teškom položaju. Puno je teže biti sudija kod nas nego u Engleskoj. Naravno, tamo je veći ulog, ali je to isti sport i ne smijete pogriješiti.

11. Kada je riječ o pojačanjima, na čiju pomoć se oslanjate kod skautinga?

- Sada imate priliku da na TV-u ili internetu pratite skoro sve domaće lige. Čak i juniore. Ali imamo naše trenere koji igraju protiv svih tih ekipa u raznim ligama. U nekom trenutku će se naša mišljenja poklopiti oko nekog igrača. Onda odete maksuz da ga pogledate, pa čujete iz nekih drugih izvora još nešto o tom igraču... I pored svega toga nekada se desi da sa nekim igračem pogodite, a sa nekim jednostavno nemate sreće. Nama bi svašta nešto trebalo, pa i skaut, ali...

12. U Stupčanici su vam ozbiljno zamjerili one komentare?

- Neka ponovo pogledaju snimak i, ako sam išta loše rekao, rado ću se izviniti, a nisam rekao. Zapravo sam ih usporedio sa klubom koji je tri godine uzastopno bio prvak BiH.

13. Kako se proslavila ona čuvena ubjedljiva pobjeda u gradskom derbiju?

- Ne znam gdje su bili igrači i treneri, ali ja sam to veče ovdje u klupskim prostorijama sam gledao snimak utakmice ponovo. Svakako ne bih mogao spavati tu noć. Nama gledanje utakmice na TV ne znači puno u smislu preglednosti igre kao što to znači običnom gledaocu. Mi smo navikli da utakmice gledamo kraj terena i imamo osjećaj orijentacije. Ali običan čovjek vjerovatno da stoji na našem mjestu ne bi ništa razumio jer ne vidi kontra liniju, ne vidi dubinu... Ali mi smo se „uštetili“ i jedina razlika kada gledamo na TV-u je u stresu, što znate već rezultat i što možete vidjeti šta se stvarno dešava jer ste kraj televizije lišeni emocija i adrenalina.

14. Treneri u Premijer ligi BiH su prilično potrošna roba. Da li se tu obično radi o žrtvenim jarcima ili...?

- Jeste tako. Mi inače, kao narod, nemamo strpljenja nizašta. Ni za bilo kakvu interesantnu društvenu pojavu. Kod nas sve traje 15 dana, za razliku od drugih zemalja gdje fine stvari i trendovi mogu potrajati. Tako se i treneri mijenjaju, a onda se poslije par godina isti treneri vrate na isto mjesto. Pa zašto ste ih onda uopšte mijenjali!? Ali takvi smo. Vani je drugačije iako je ulog puno veći. Pa čak i meni koji sam ovdje 100 godina, neka izgubim tri utakmice navijači će reći kako nemam pojma iako sam za sve ove godine pokazao da ipak nešto znam. Međutim, bez obzira na sve prethodne uspjehe i rezultate, dovoljna su tri poraza da vas otpišu. To je naš sadašnji mentalitet, ali nismo bili takvi u onom sistemu. Sada svi sve hoće preko noći, ali ne može to tako.

15. Koliko ste zadovoljni posjetom na stadionima imajući na umu kvalitet lige?

- U prve četiri utakmice na domaćem terenu smo faktički igrali četiri derbija i bila je jako fina posjeta. Naravno, bilo je ljeto, fino vrijeme, dosta dijaspore. Kada imate na umu sve što sam maloprije rekao, dobro je. Prije nije bilo šanse da propustite utakmice kluba za koji navijate. Danas je teško vezati u kontinuitetu ljude za bilo šta. I tu ne mislim samo na fudbalske navijače. Koga ćete vi danas vezati za muziku? Prije su ljudi gledali utakmice nevezano za trenutno stanje kluba na tabeli. Pogledate samo Engleze, Nijemce... Njima nije problem praviti nove stadione i povećavati kapacitet jer znaju da će sve biti popunjeno. Oni računicu prave na osnovu čiste matematike poput, recimo, Arsenala koji već godinama nema neki rezultat, ali je stadion uvijek pun. Mi možda imamo 2.000 onih koji će uvijek doći jer vole Želju, a ostalo je varijabilno.

SLUŠA LUTVO I ZDRAV JE

16. Osim Koševa, koje vam je gostovanje uvijek teško?

- Nije Koševo najteže. Možda u smislu što je najjači klub, ali smo mi na Koševu često igrali i kao domaćini evropske utakmice. Kada je riječ o najtežim, to su možda Zenica, Tuzla i Vrapčići. Vjerovatno tu ima i nekog animoziteta između čaršija koji je nastao vremenom, mada ja nisam nikakav sociolog.

17. Ovih dana se u javnosti pojavila informacija kako Evropa planira pokretanje „konferencijske lige“. Kakvo je vaše mišljenje?

- Čitao sam nešto o tome. To je kao neko treće evropsko takmičenje, ali vidjet ćemo kakav će to biti format. Navodno bismo imali bolje šanse da se kvalifikujemo i sa te strane naravno da to podržavam.

18. Bivši selektor košarkaške reprezentacije BiH Duško Vujošević bio je poznat po tome što je igračima nerijetko poklanjao knjige. Kakve metode Amar koristi za motivaciju igrača?

- Veliki je dijapazon metoda. Dugo sam trener pa sam probavao razne stvari sa više ili manje uspjeha u datom trenutku. Nemam ništa specijalno. Često ružim, ali više u smislu peckanja da ih pozitivno isprovociram. Ali ne reaguju svi isto pa ne možete na sve isto primjenjivati. Nije lako raditi sa 25-30 ljudi.

19. A kako ih sankcionišete?

- Najveća sankcija igraču je kada ne igra. Treba doći u poziciju da imate takvu grupu igrača kojima je stalo da igraju. To je preduslov za uspjeh. Onda je sve lakše.

20. Krenula je Liga prvaka. Komentar na prve utakmice?

- Tek je početak. Pobjednik će se znati u maju, a da biste osvojili Ligu šampiona morate dobro igrati u martu i aprilu. Velike ekipe, njih desetak, i kada nisu formi mogu proći grupnu fazu.

21. Koje lige aktivno pratite?

- Ima sada i previše prenosa na TV-u što možda i nije dobro za domaći fudbal, ali gledam Engleze mada se često zaustavim i na nekoj utakmici talijanske lige između neka dva kluba koja nisu top, ali tekma bude fantastična. Pršti na sve strane. Nije više ni talijanska liga kao nekad. Ali nemam vremena, jer i mi igramo vikendom. Juče (nedjelja), recimo, nismo igrali pa sam gledao Chelsea, Romu, meč Zvezda - Partizan i neke Kineze. Ali subotom nemam vremena.

22. Kako komentarišete rezultate reprezentacije i ostavku, pa povlačenje iste, selektora Roberta Prosinečkog?

- Nemam neki specijalan komentar.

23. Pas Amour, u narodu poznatiji kao Lutvo,  vaš je skoro pa zaštitni znak. Sluša li i koliko mu je godina?

- Još malo pa devet godina. Sluša Lutvo i zdrav je iako je star i zasad ne pokazuje nikakve znakove popuštanja. Odličan je (smijeh).

24. Kako ste ga i gdje uopšte nabavili?

- Kupio ga u Puli. Njemačkih doga nije bilo kod nas.

25. U kakvoj ste formi. Koliko biste sada mogli istrčati?

- Ni u kakvoj. Baš sam jutros trčao i skontao sam da ne znam trčati. Iako sam lagano trčao noge trpe veliki pritisak. Čak su mi i stepenice problem. Ali ja idem u teretanu, treniram boks, i još neke stvari. Imam kondicije, ali noge, listovi, tetive... Za neke stvari sam u dobroj kondiciji, ali za neke nisam uopšte.

26. Koliko ima sujevjerja u fudbalu?

- Strašno puno na svakom mogućem nivou (smijeh). Ima i kod mene. Neke stvari uvijek radite na isti način. Ma ima, kako nema... (smijeh).

27. Kada je riječ o najstresnijim poslovima na svijetu, ni u jednoj statistici nisu navedeni sportski treneri. Pa ima li stresa?

- Mi se bavimo poslom za koji mnogo ljudi misli da se u isti razumije. Naš rad utiče na mentalno zdravlje mnogih ljudi, a to su navijači i to je velika odgovornost. Više ljudi navija za Želju nego što podržava bilo kojeg političara u BiH. Imamo bar 500 hiljada navijača i simpatizera. Pola Sarajeva, Breza, Konjic, Kakanj, Doboj, Živinice, Lukavac, Foča, Lukavica... Svugdje imamo naše navijače. Ima li u BiH političara za kojeg je glasalo pola miliona ljudi!? Ni blizu. To je ogroman broj ljudi kojih se tiče ono što radite. Srcu im znači. Ljudi to jednostavno vole.

28. Koji poraz nikada nećete zaboraviti?

- Izgubili smo u Širokom 2003. u zadnjem kolu. Da smo pobijedili bili bismo prvaci treći put uzastopno, ali je Leotar postao prvak. Utakmica je bila napeta u svakom pogledu. Bilo je puno i naših navijača. Tada sam bio puno mlađi pa mi je još teže pao poraz. To je najteži poraz do sada. Srećom, nema previše utakmica koje pamtim po lošem.

29. Kakav je rad sa najmlađim kategorijama, kako ste zadovoljni igračima koji dolaze iz tog pogona?

- Uslovi nam baš i nisu na nekom nivou kada je riječ o njima. Možemo mi imati trenere, ali kada nemate uslove... Pod pretpostavkom da imate dobre trenere, mjesto gdje radite je jako bitno. Mi smo tu ograničeni. Jeste bolje nego prije 10-15 godina, ali je to i dalje veliki problem. Fudbal je skup sport. Teren je vrlo skup. Pomalo sam, recimo, iznenađen što su dvoranski sportovi u Sarajevu skoro zamrli jer su puno jeftiniji. Košarka, rukomet, odbojka... Njima treba samo sala i lopta. Fudbalu trebaju tereni, a oni su jako skupi.

30. Sa kim se Amar druži u slobodno vrijeme?

- Sa cukom.

31. Kladite li se?

- Nikad. Ustvari, kladim se, ali ne u kladionici i, što je najvažnije, nikad ne gubim. To su interne opklade koje nemaju veze sa fudbalom. Kada dođe do stvari u koje se razumijem, tu sam šampion. Kladim se samo kada sam siguran u nešto, a neki se zalete i samo misle da su u nešto sigurni. Tu je, međutim, problem što se obično kladimo u ručkove, a često dobijam, pa se debljam. Zaključak, nikada se nemoj kladiti s Amarom!

32. Kakve su navike Amara Osima – prehrambene, spavanje...?

- Volim, nažalost, sve da jedem. A spavanje je OK. Ustanem oko 7.00, pola 8.00, izvedem psa, a onda trening i kafa. Možda se ne vidi na meni da treniram, ali treniram (smijeh). Ne spavam dugo i to mi fali. Volio bih da, kao nekada, mogu odspavati do 11.00, ali nemam više takvog sna.

33. Prošle godine ste postali i deda. Kako se snalazite u toj ulozi?

- Još uvijek nema neke razlike kod mene. Nemam ni previše vremena da je viđam, ali ona je još uvijek mala i bit će interesantnije i njoj i meni kada malo naraste. Iskreno, malo sam se bio iznenadio jer nisam očekivao da ću tako rano postati dedo, ali i moj tata je u tim godinama postao dedo. Tako valjda treba biti.