Intervju

Razgovarao: Dario Novalić

Foto: Mevludin Mekić

Može li Zlatni ljiljan bez hrvatske putovnice i katolik koji ne prakticira vjeru treći put ući u Državno predsjedništvo BiH pitala se nedavno urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u svojoj kolumni. Željko Komšić, a radi se o njemu, očito je, ne odustaje. Već godinama je trn u oku HDZBiH i naozbiljniji konkurent njenom lideru. Kada ga pitate zašto on a ne Dragan Čović, odgovara pitanjima: Da li je Dragan Čović vodio zarobljenike iz logora na prisilan rad ili ja? Da li je Čović rigao za osuđenim ratnim zločincima ili ja? Da li sam ja skretao tok rijeke da napravim vilu ili je to radio Dragan Čović? Interesantni su i rezultati predizbornih istraživanja koja su se u javnosti pojavili u proteklom periodu. Jedno od njih objavio je i Centar za politološka istraživanja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prema kojem, među ispitanicima hrvatske nacionalnosti, Dragan Čović, kandidat HDZ-a za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ima podršku čak 67% ispitanika.

• Imate li Vi neke drugačije prognoze i rezultate?

- Ako je tako onda se gospodin Čović ne treba sekirati. Postoje razna istraživanja javnog mnijenja i iz njih sam mogao zaključiti da su rezultati takvi kakva su očekivanja onih koji su ih i plaćali. Međutim, prema svim istraživanjima, poredak stranaka je otprilike isti, osim što se drastično mijenja položaj SBB-a, od jako dobrog do katastrofalnog rezultata. Kada su u pitanju procenti, mislim da ta istraživanja nisu releventna. Uprkos tome, iz njih se mogu izvući neki trendovi, a oni su takvi da dolazi do određenog pomaka u korist „građanskog bloka“ ili, uvjetno rečeno, ljevice. To su trendovi. Oni također pokazuju da ta ideja multietničke, građanske BiH ima još uvijek jako veliki broj pristalica. Etnička ideja, kada se zbroje etničke stranke, jeste veća od toga, ali bez obzira na to, ideja multietničke, građanske BiH je i dalje jaka. Prostora ima za rad u određenim područjima BiH. Postoji mogućnost za masovniju podršku glasača iz reda hrvatskog narodu u srednjoj Bosni. Mislim da se o tome trebalo misliti ranije i kanalisati jer se tamo primjećuje odmicanje od Dragana Čovića i HDZ-a. Kada je riječ o Republici Srpskoj, moram priznati da nisam toliko upućen u detalje. Vidjet ćemo šta će biti. Mislim da će se voditi ljuta bitka između Vukote Govedarice i Željke Cvijanović. Mislim da Govedarica ima ozbiljne šanse da dobije izbore. Kada je riječ o kandidatima za člana Predsjedništva BiH, između Mladena Ivanića i Milorada Dodika, ne mogu u ovom trenutku da procijenim kako bi to moglo završiti. Ne bi trebalo potcijeniti političko iskustvo Mladena Ivanića. On je nekada znao biti i radikalniji u stavovima od Dodika, ali je on to znao uraditi „lagano“. Vidjet ćemo šta će se desiti. Opet ponavljam da sam gledao rezultate raznih istraživanja i ona su na neki način bila dirigovana od strane onoga ko je obezbijedio pare za ta istraživanja. Da su istraživanja rađena profesionalno, procenti ne bi mogli biti toliko različiti i „šetati“ u tolikom rasponu u samo nekoliko dana. Zato više pažnje i obraćam na trendove nego na procente.

 LOGIKA IDEJE

• Početkom ove godine, u razgovoru za magazin Start BiH, spomenuli ste ideju o ujedinjenju ljevice, odnosno građanskog bloka u BiH. Šta se sa time desilo u međuvremenu? Da li ste odustali?

- Ne, nisam odustao. Ja to tretiram kao neku vrstu „zastoja“. Toj se priči treba ponovo ozbiljno posvetiti nakon izbora, ne samo u smislu koaliranja stranaka jer je to manje važno od ujedinjenja ljevice, odnosno građanskih stranaka u jedan politički subjekt. Da li će do toga doći i ko će učestvovati u toj priči jeste od sekundarne važnosti. Primarno je da se od te ideje ne odustane i da ona živi jer da smo to uradili prije izbora, onda kada smo to predlagali, ja bih vam sada mogao garantovati izbornu pobjedu.

• Da li to znači da su čelni ljudi iz HDZ-a u pravu kada kažu da Vi otvoreno zagovarate građansku BiH?

- Da. Ja zagovaram građansku BiH, ali ne na način na koji to oni podmeću. Nisam ja Benjamin Kalaj pa da zagovaram preko noći stvaranje jedne nadnacije u BiH. Ja zagovaram građansku BiH u smislu da Ustav BiH u svom središtu mora imati pojedinca, čovjeka, a ne kolektivitete. Ne etničke grupe, ne narode. Objasnit ću Vam i logiku te ideje. Ako u Ustavu BiH pođete od toga da je građanin/ka BiH u središtu Ustava i zaštita njegovih prava i dostojanstvo, ako obezbijedite da taj pojedinac uredno izvršava svoje obaveze prema državi također ustavnim mehanizmima, a odustanete od koncepta konstitutivnosti koji je prevaziđen istorijski koncept izmišljen još u Sovjetskom savezu, doći ćete do toga da ste zaštitili pojedinca, drugačije zaštitili BiH. Istovremeno, štiteći pojedinca štitite i sva njegova prava kao pripadnika jednog od naroda bilo da pripada onom konstitutivnom ili ne poput Jevreja, Roma... Štitite njegovo pravo na slobodnu ispovijest religije, štitite i njegovo pravo da bude ateista, agnostik... Sve ono što je sadržano u pojedincu kao osobi. Štitite sve! Ništa se ne odbacuje. Ali oni uporno proturaju priču koja liči na ono što je još Kalaj pokušao uraditi kada je Austro-Ugarska anektirala BiH – praviti nadnaciju mimo istorijskih, socioloških tokova. To se ne može uraditi u BiH, ali se može čovjek, Bosanac i Hercegovac, jer smo dominatno to pa sve ostalo, postaviti u središte našeg ustavnog sistema i štititi se pojedinac kao pojedinac, a ne kao isključivo pripadnik neke etničke grupe.

PLAŠE SE, ALI NAIVNI NISU

• Iz HDZ ipak tvrde da bi to bio eufemizam za „bošnjačku državu“ s obzirom da Bošnjaka, prema rezultatima popisa, ima više od 50% u BiH, a izgleda da mnogi vjeruju u mogućnost takvog scenarija?

- Šta i kako će oni samu ideju objašnjavati i izvrtati ljudima, to je njihova stvar. Da li će ljudi nasjesti na to, da li će ih uplašiti to je opet do ljudi i šta oni žele da čuju. Pa evo ja nisam Bošnjak, a ne bojim se te ideje. Naprotiv, u toj ideji tražim zaštitu svega onoga što sam ja i svoje pravo da budem sve ono što jesam.

• Sada bi neko iz HDZ vjerovatno rekao, možda i sa pravom, da se na ovaj način udvarate bošnjačkom biračkom tijelu i da će Bošnjaci ponovo pomoći da opet budete izabrani za člana Predsjedništva BiH?

- A zašto Vi mislite da tu ideju podržavaju isključivo Bošnjaci? Probajte razgovarati racionalno i sa Srbima i Hrvatima pa ćete vidjeti da nemaju ništa protiv ove ideje da budu zaštićeni, pogotovo tamo gdje su u manjini. Šta bi bilo koji Hrvat ili Srbin imao protiv ideje da bude zaštićen i da njegovo pravo da bude ili ne bude katolik, pravoslavac... bude zagarantovano na svakom dijelu BiH i zašto bi samo Bošnjaci dominatno podržavali tu ideju, a ne svako ko misli svojom glavom?

• Dugo ste u politici i imate u „nogama“ mnogo predizbornih bitaka. Koliko političke partije u BiH iskorištavaju neinformisanost i neznanje glasača?

- Moje političko iskustvo pokazuje da glasači u BiH uopšte nisu neiskusni i da su daleko pametniji nego što mnogi misle. Ljudi osjećaju stvari. Nekada nastupaju intuitivno, nekada reaguju na to vrlo promišljeno. Pitanje je samo da li možete detektovati šta ti ljudi žele, odnosno čega se plaše. U tome je stvar, a naivni nisu sigurno. Mislim da je, čak i da hoćete, teško danas manipulisati ljudima u BiH. U ovoj eri modernih komunikacija gdje ništa ne može ostati sakriveno, iako je istina da ima i dosta izvrtanja, spinovanja i laži koje se proturaju kao prave informacije, bez obzira na to, sve se može saznati kada čovjek hoće. U takvim okolnostima vjerujem da se ne može manipulisati ljudima.

• Zar nije neka vrsta manipulacije i to što imamo slab odziv na izborima pa manjina koja izađe izabere vlast većini. Kako se može povećati izlaznost na izbore?

- Pa ne znam baš da li manipulacije doprinose slaboj izlaznosti.

  NAŠ NAVEĆI NEPRIJATELJ

• Ali ljudi su uvjereni da su sve stranke iste, da se ništa neće promijeniti pa i ne vrijedi glasiti?

- E za to mislim da je uzrok nešto sasvim drugo. Uzrok je osjećaj da su svi isti i to jeste neka vrsta manipulacije jer ja ne mogu pristati na tvrdnju da smo svi isti. Nisam isti kao oni. Ako ništa drugo, ja mogu objasniti sve što imam za razliku od njih. Nismo isti, ali ljudi su jednostavno razočarani i to je veliki problem BiH kojim niko ne želi da se bavi, pa čak ni oni koji su daleko pametniji od mene za tu vrstu pitanja. To je društveni i sociološki problem. Umiranje nade i beznađe koje je zahvatilo ljude. Ne vjeruješ da može biti bolje i onda ljudi pomisle kako njihov glas i trud ništa ne znači. Ali živeći u ovakvoj državi, gdje je sasvim normalno da vlada bezakonje, nered, bahatost, silništvo, šta vi očekujete od ljudi? Da će svi ustati da se bore protiv toga? Ne! Nego tu ideju da ima nade, da u ovoj zemlji može vladati zakon i red, treba politički artikulirati i plasirati ljudima u BiH ne bi li i oni počeli vjerovati da to sve zaista i može biti tako. Naravno, ovo je sve pojednostavljeno, ali govorim o suštini procesa koji se odvija u BiH jer smo svjedoci da je trenutno naš najveći neprijatelj – beznađe, naravno pored toga što žele da rastrgaju BiH kroz velikodržavne planove. Ne odlaze nam više samo ljudi koji ovdje ne mogu zaraditi za hljeb već odlaze i ljudi koji imaju dobro plaćene poslove. Cijele porodice odlaze iz BiH. Zašto? Zato što ne vide nadu da će biti bolje. Ne vide budućnost i sigurnost za svoju djecu, dosta im je šovinističke priče kojom ih umaraju već tri decenije.

• Ti ljudi i kada odu i dalje imaju mogućnost glasanja u BiH. Kako komentarišete kritike da oni koji ne žive ovdje ipak imaju mogućnost glasanja?

- Nemam ništa protiv sve dok su državljani BiH. Štaviše, drago mi je da ostaju tako vezani. Oni nama ne određuju sudbinu jer taj procenat ljudi koji glasaju iz dijaspore je uvijek mali. Ne mogu oni nikome donijeti pobjedu, ako tako mogu reći.

• Ne bojite se da će, recimo, iz Hrvatske na dan glasanja stići desetine autobusa glasača što bi moglo uticati na rezultat između Vas i Dragana Čovića?

- Ja nemam problema sa tim. Ja sam gledao dopise koje je potpisivao Milijan Brkić (zamjenik predsjednika HDZ-a Hrvatske - op. a.), gdje je naredio apsolutnu mobilizaciju stranačke infrastrukture u Hrvatskoj ne bi li se Hrvati iz BiH koji žive u Hrvatskoj uključili u izborni proces u BiH. Gledao sam i neke cifre o koliko se hiljada ljudi radi, ali ako će to presuditi i ako je to suština ove konceptualne, političke i civilizacijske bitke između dvije ideje, ideje da smo svi jednaki i ideje torova, koju zastupa Dragan Čović i HNS, onda mislim da... Ma ne mogu oni pobijediti! Jednostavno, oni neće pobijediti. Ne želim biti pregrub, ali ne možete vi pobijediti i na taj način dobiti izbore. Više će oni varati.

• Na koji način?

- Na biračkim spiskovima. Na 3,5 miliona stanovnika imamo 3,2 miliona ljudi na biračkim spiskovima. Ima li tu logike? Znate kako to rade po manjim mjestima, pogotovo dole u Hercegovini. Ko može iskontrolisati ta biračka mjesta. Mi tamo uopšte nemamo pristupa. Onda dođu batinaši HDZ-a... uredno se bilježe da su izašli na izbore i ljudi koji su umrli ili možda nisu ni izašli na izbore. HDZ i HNS će tu najviše pokušati da varaju. Nažalost, po mom mišljenju, Centralna izborna komisija (CIK) ništa ne radi po tom pitanju. Mjesto i uloga CIK-a u ovim izborima je poseban institucionalni problem.

• Zašto glasati za Vas, a ne za Dragana Čovića?

- Postoje tri razloga: da li je Dragan Čović vodio zarobljenike iz logora na prisilan rad ili ja? Da li je Čović rigao za osuđenim ratnim zločincima ili ja? Da li sam ja skretao tok rijeke da napravim vilu ili je to radio Dragan Čović?

• Postoji li način da se poveća izlaznost na izborima, možda da se to uvede kao zakonska obaveza?

- Postoje i ti modeli. Nije to nepoznato u političkoj praksi, a pogotovo teoriji. Imate Bugarsku, gdje je izlazak obavezan, ili daleku Australiju, gdje se plaćaju kazne ako ne izađete na izbore. Šta je najbolje za nas? Nisam siguran. Legitimitet je naravno veći što izađe veći broj ljudi na izbore pa u tom kontekstu su ti sistemi koji građane prisiljavaju na izlazak bolji jer onda pobjednici zaista imaju legitimitet. Sa druge strane, postavlja se pitanje da li imate pravo i na taj način pritiskati ljude i od njih tražiti političko izjašnjavanje. Možda neki jednostavno neće. Nisam siguran šta bih odabrao. Za države u krizi je možda bolji sistem gdje je obavezan izlazak, dok je u stabilnijim državama moguće da je bolji drugi sistem. Trebala bi tu ipak ozbiljnija analiza.

NISAM UBIJAO, TUŽITI NEĆU

• Nedavno se u medijski prostor plasirala informacija kako ste tokom rata ubijali Hrvate. Možemo li u najkraćem navesti Vaš ratni put?

- Moj ratni put se kreće od Trga heroja u Sarajevu, Hrasna Brda, Nišićke visoravni i Treskavice. Jedinica u kojoj sam ja ratovao je bila na tim lokacijama.

• Da li je na tim lokalitetima bilo Hrvata?

- Bilo je nešto malo u Daštanskom, iznad Zvijezde, ali na kraju krajeva trebate pitate te ljude kakva iskustva imaju sa našom jedinicom.

• Pa kakva su im iskustva?

- Vrlo pozitivna. Tamo gdje je 101. došla na teren ljudi znaju kako smo se ponašali prema njima i znam kako su se oni ponašali prema nama.

• Poznato je da ste osoba koja baš i ne dozvoljava uvrede na svoj račun. Ali znamo da je vrijeme predizborne kampanje i da će biti dosta prljavštine. Gdje je Vaša granica tolerancije i da li ćete možda nekoga tužiti?

- Ma neću. Ja imam tu raspravu, pogotovo unutar porodice gdje mi savjetuju da tužim. Ma koga i šta da tužim!? Da se godinama vučem i tužakam po sudovima?! Kakva je korist od toga? Moje iskustvo s ovakvim pravosuđem je takvo da se u to ne treba upuštati jer samo trošite živce, energiju... Prihvatite te uvrede kao dio posla, jer ljudi sa kojima smo mi u kontaktu znaju kakvi smo. Od nas, osim dušmana i neprijatelja ove zemlje, nikoga nije glava zaboljela.

• Ali, recimo, ta izjava da ste ubijali Hrvate u ratu je užasna?

- Ma nisam ubijao Hrvate. Opet kažem, pitajte ljude kakvo im je iskustvo sa Stoprvom. Ta jedinica je poznata po tome što nigdje nije počinila zločin ni nad kim. Jesmo ratovali žestoko, imali smo velike žrtve. Ginuli su i Bošnjaci i Hrvati i Srbi jer smo bili posebni i po tome što smo bili mješovita jedinica. Bataljon u kojem sam ja bio je bio sastavljen od dobrovoljaca i nikada niko u njemu nije bio mobilisan, a bili smo potpuno izmiješani. U jednom trenutku mislim, pogotovo na početku rata, u jedinici je bilo više nebošnjaka nego Bošnjaka, a sve dobrovoljci.

• Kada biste imali mogućnost da birate, kako bi izgledao idealni sastav Predsjedništva?

- Ne postoji idealno Predsjedništvo BiH. Ja bih volio da vidim jednog predsjednika BiH. Naravno, niko nije idealan, ali tek tada bismo mogli da govorimo o tome. Ali dok je ovakav ustavni sistem nećete nikada imati idealno Predsjedništvo. Mogao bih ja govoriti o imenima, ali ti ljudi koje bih ja volio na toj poziciji se nisu, niti žele da se kandiduju.

• A od ovih koji su se kandidovali?

- Moje je da radim ko god bude izabran, moram isključiti svoje lične simpatije ili antipatije. Ko god da prođe došao je voljom nekih drugih birača, a moje je da to poštujem. Ne mogu odgovoriti na to pitanje.

• Kažu da je prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović na jednom od sastanaka sa sadašnjim predsjednikom Turske Tajipom Erdoganom rekao „čuvaj mi BiH“? Kome biste je Vi ostavili na čuvanje?

- Ja bih BiH ostavio na čuvanje samo nekome ko je rođen u BiH. Nekome kome je istinski stalo do BiH i ko je voli kakva god da je, ko će je čuvati i braniti po svaku cijenu. Nije mi bitno da li je to muško ili žensko, Bošnjak, Hrvat, Srbin... samo da sam siguran da je to neko ko istinski voli ovu zemlju.

  I VUČIĆ SE LJULJA

• Koliku opasnost predstavlja radikalizam za BiH?

- Radikalizam kao svjetski fenomen jeste takav da se svi bavimo posljedicama radikalizma, a niko razlozima zašto je do toga došlo. Kada danas pomenete radikalizam u savremenom svijetu, on se obično veže za islam kao religiju što je, po meni, duboko pogrešno i šovinistički. Izvor radikalizma, a onda i terorizma kao zloćudnog oblika radikalizma nanosi ljudske gubitke što je najgore, ali uzroke tome treba tražiti negdje sasvim drugo. Uzroke treba tražiti u nepravdi koja se nanosi islamskom svijetu. Već gotovo dva stoljeća smo svjedoci da se tim ljudima, koji žive na prostoru gdje se nalaze značajni prirodni resursi, stalno nameću marionetske vlade od strane kompanija i politika koje prije svega žele da vladaju resursima. Naravno da će ljudi početi da se bune protiv toga i da to dobija razne oblike. Kada je to na nivou političkih rasprava onda je bezazleno, ali kada to krene kao zahtjev za vraćanjem resursa, tih resursa koji pripadaju ljudima koji tamo žive, a ne kompanijama, naravno da dođe do gužve. Pogotovo kada još pritom iznosite i fašističke teze na račun toga da je neko manje vrijedan samo zbog toga što pripada nekom drugom narodu ili vjeruje u nešto drugo. Mišljenja sam da je to izvor modernog radikalizma. Nisu ti tamo ljudi predodređeni da budu radikalni i da budu unaprijed teroristi, dajte da vidimo šta je uzrok i korijen - to je nepravda koja se nanosi tim ljudima. U takvim okolnostima uvijek ćete imati fanatike koji su spremni da u ime odbrane nečega svog nanesu neprocjenjivu štetu nekome drugome i ići dotle da ubijaju nevine ljude koji nemaju nikakve veze s ovom pričom. To je zlo terorizma i radikalizma u modernom svijetu, a ima ga prisutnog svagdje. Imate i kršćanskog fundamentalizma koji se pogotovu sada rađa u demokratskoj Evropi. Pitanje je sada na šta će to sve izaći, da li će se izroditi neki novi Hitler. Ko to može znati?! Ima tu svega.

• Ruski uticaj i uplitanje u BiH, regiji pa i šire je sve češće pitanje koje se postavlja u posljednje vrijeme. Djeluje kao da se crtaju neke nove karte uticaja. Upravo ovih dana Rusija i Kina održavaju velike vojne vježbe. Kako vidite uticaj Rusije u regiji?

- Rusija svojom politikom predstavlja jednog od glavnih pokrovitelja ekstremne desnice u Evropi i svijetu, što je nevjerovatno i zvuči kontradiktorno. Ali pogledajte odnos Rusije prema svim desničarskim i šovinističkim pokretima u Evropi. To su najbolji prijatelji. Rusija je očigledno pronašla način da preko desnice u Evropi razvaljuje ideju Evropske unije i to rade strateški, osmišljeno, politički, ekonomski, obavještajno... Rusija je u velikom napretku kada je riječ u prostoru Evrope. Naravno, to je teže uraditi u zemljama EU nego na našim prostorima, gdje su institucije slabe jer se ovaj prostor, ne više ideološki, nego geopolitički, ljulja na koju će stranu. Ja sam pristalica teze da mi moramo ići u EU i NATO i da naša sreća nije na Istoku i Jugoistoku, ali ima dovoljan broj ljudi koji ne misli tako. Ja mislim da to ne može donijeti dobro ovom prostoru, ali o tome se može nadugo razgovarati.

U svakom slučaju, Rusija je jako pojačala prisustvo na ovim prostorima. Treba prvo istaknuti kako Rusija raspolaže strateškom robom kada je riječ o energiji od koje se trese čak i Evropa pa i mi, a to je plin. Druga stvar, Rusija za naše prilike ima veliki novac koji ovdje plasira. Rusija obavještajno tajno nadire na Balkan, uspostavlja punktove. Ni onaj centar u Nišu nije ništa drugo nego obavještajni punkt, takav isti trebaju uskoro da otvore i kod nas u Zalužanima, ali o tome svi šute i žmire i „gutaju“ priče o humanitarnim centrima. Nejaka i nestabilna društva poput našeg ne mogu da odgovore na takvu vrstu prijetnje. Vidite da se i ljudi koji zaista imaju moć da upravljaju državom, poput Aleksandra Vučića, ljuljaju između Rusije i Zapada. Stalno hoda po ivici noža. Na koju će stranu pasti vidjet ćemo, ali to se stalno vidi po njegovoj politici. Malo nazdravlja Evropi, pa malo Rusiji, ali tako neće moći još dugo. Morat će odabrati strateški put za društvo. Mišljenja sam da bi to trebao biti Zapad.

• Ali kako da se mala BiH odupre kada je i jedna velika Turska patila kada je ostala bez nekoliko miliona ruskih turista nakon zatezanja odnosa poslije obaranja ruskog aviona? To je postalo jako oružje kao i plin.

- Na tom primjeru vidite kako funkcioniše moderna politika. Moderna politika nije politika empatije. Niko nikome ne pomaže zato što ga voli. Moderna politika je zaštita svojih interesa. Kamo puste sreće da mi nešto iz toga naučimo i ne igramo uvijek za tuđe interese. Da nemamo u Vijeću ministara ljude koji su više ministri susjednih država. Naravno i Erdogan u svemu tome gleda interese svoje zemlje.

• Da li se kroz tu prizmu može posmatrati i to što su svojevremeno, kada je Agrokor u Hrvatskoj bio u problemima, ruske banke jedine uskočile sa velikim iznosima?

- Sberbank je bila i najveći povjerilac u slučaju Agrokora i naravno da su iskoristili priliku da uđu i da postave svoju nogu u Hrvatsku. Pazite, svaka vlada u Hrvatskoj je opterećena time. Ako se povuče Sberbank past će Agrokor. Koliko će ljudi direktno ostati bez posla u Konzumu, koliko će ljudi koji su direktno kao dobavljači vezani za Konzum ostati bez posla? Praktično govorimo o tome da je Plenkovićeva vlada dobila betonski blok svezan za nogu i bačen u more, a pokušava da pliva. Preko takvog aranžmana Rusija sigurno može da značajno utiče na političke prilike u Hrvatskoj. Rusija je i u tom smislu napravila strateški iskorak na ovom prostoru. Ušla je u zemlju članicu EU i zemlju članicu NATO-a što je jako bitno u cijeloj priči. Rusija se orijentirala i na to da spriječi širenje NATO-a ne više na zemlje koje smatraju svojim dvorištem poput Ukrajine ili Gruzije nego je izašla iz svog dvorišta i prenijela igru na Balkan. Glavna priča svih ruskih dužnosnika je NE NATO. Ne mogu da oproste Crnoj Gori što je postala članica. Pa čak je i pitanje da li je onaj pokušaj puča protekao bez stranog uticaja. Koliko ja znam, nije.

• Ovo o čemu smo razgovarali su uglavnom teme o kojima bi trebao govoriti član Predsjedništva?

- Tako je.

• U slučaju da uđete u Predsjedništvo šta se uopšte može uraditi po pitanju, evo konkretno, uticaja Rusije?

- Morate se jače okrenuti NATO-u i EU, pogotovo ako vas hoće, a zvanično nas hoće. Ta vrsta pakta je vrlo jaka brana ruskom uticaju na ovom prostoru.

Političari se samo naroda plaše

• Evroatlantske integracije, razna politička pitanja su jedna stvar, ali osnovna pitanja koja muče gotovo sve građane u ovoj zemlji su zapravo vrlo jednostavna. Da li nam može biti bolje i u kojem vremenskom roku? Da li ćemo imati vode, struje, čist zrak, doktore koji ne štrajkuju...

- Može li biti bolje? Može. Brzo? Ne! Ne može biti brzo, ali može biti bolje. Znate kako? Kada svi počnu raditi po zakonu, a da im se pritom ne bude šutilo. U Sarajevu ste, recimo, godinama imali redukcije vode. Koliko je ljudi izašlo na proteste pred sjedište Kantona da kažu premijeru kako nemaju vode? Koliko? Koliko se sjećam, bilo je samo par desetina ljudi. Čovjek nas je sa tom vodom zavlačio dok nije smijenio upravu u ViK-u. Kada je smijenjena uprava voda je odmah došla. Kao da je odjednom pala tolika kiša koja je napunila sve rezervoare u Sarajevu. Ko koga tu pravi budalom? I šta se dešava? Samo šutimo. Svi znaju sve, a neće niko da se zamjera. Mi smo kao društvo došli u stanje da su nam i neke nenormalne stvari postale normalne. Ljudi se sami moraju zapitati koliko su doprinijeli svemu ovome. Čega se političari plaše? Samo naroda! Ja se sjećem straha u očima političara za vrijeme protesta u februaru 2014. Tada je napravljena velika greška kada je zapaljena zgrada Predsjedništva BiH jer je narod, pogotovo u Sarajevu, naročito osjetljiv na Predsjedništvo kojeg su palili i 2. maja.