Intervju

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

Sredinom maja u Kotoru, u Crnoj Gori, održao se Ocean Lava Montenegro 2018., triatlon polu-ironman distance. Od 480 učesnika, Timur je bio među četiri najmlađa. Još je važnije da ga je uspješno okončao uprkos nizu problema koji su se počeli dešavati jedan za drugim. Inače, BiH je na ovom takmičenju predstavljalo 30-ak triatlonaca.

Priču za magazin Start BiH Timur Čerkez počinje događajima koji su se desili koju godinu ranije, kada je vrijeme provodio uglavnom uz igrice, skupljajući kilograme kojih se u jednom trenutku nakupilo 90-ak. Kada je konačno priznao sam sebi da ima problem, krenuo je sa sportskim aktivnostima, ali priznaje da je to bilo više održavanje trenutnog stanja nego obaranje kilaže, jačanje mišića i izdržljivosti. Prekretnica se dešava kada počinje sa treninzima ronjenja, početkom 2012. godine.

OSLUŠKIVANJE TIJELA

Kako će se vrlo brzo pokazati, to je bio trenutak koji će oblikovati nekog drugog Timura. Uz ronjenje, počinje i sa trčanjem, pa za samo dva mjeseca gubi čak 30 kilograma. Ogroman uspjeh u tako kratkom periodu. Ili ipak ne?

- To ipak nije bilo pravilno. Napravio sam grešku koju prave i mnogi drugi, izgladnjivao sam se, a to može dovesti do katastrofalnih posljedica. Kada trenirate morate dovoljno i pravilno jesti i, naravno, osluškivati svoje tijelo. Onda sam krenuo u teretanu, ali kada su mi neki u familiji rekli da mi nedostaje izdržljivosti i da probam da trčim sa školom trčanja, to me je na neki način motivisalo. Već u septembru te godine sam za ispod dva sata istrčao Sarajevski polumaraton. To je bio moj prvi polumaraton. Počeo sam još više da trčim, a imao sam tada samo 60 kilograma. Već u februaru 2016. sam istrčao Splitski polumaraton. Upoznao sam dosta ljudi iz bh. trkačke zajednice i ta poznanstva i trčanje sa njima su me „uvukli “ u ovu priču - priča nam ovaj mladić iz kojeg naprosto izbija optimizam i pozitivna energija iz svake rečenice.

Kroz novostvorena druženja pažnju mu, kao novi izazov, privlači triatlon, odnosno takmičenje poznatije pod nazivom ironman, koje se sastoji od tri discipline - plivanja, bicikla i trčanja. Puni ironman podrazumijeva 3,8 kilometara plivanja, 180 km bicikla i 42 km trčanja. Sve to unutar 17 sati. Polu-ironman je 1,9 plivanja, 90 km bicikla i 21 kilometar trčanja, što je Timur uspješno savladao u Kotoru.

- Ironman je zapravo borba sa samim sobom i zahtijeva posebne pripreme. Za Kotor sam se spremio za samo mjesec i po dana. Završio sam ga bez upale mišića. Napravio sam pauzu samo jedan dan i evo već drugi idem na trening - zadovoljno ističe naš sagovornik.

U nastavku razgovora saznajemo više zanimljivih detalja sa te trke.

- Zadovoljan sam nastupom jer sam to gledao više kao testnu utrku koja mi je pokazala gdje je potrebno još rada i pojačanih treninga. To je definitivno bicikl. S obzirom da nije bilo dovoljno vremena da „upoznam“ novi bicikl,  javili su se problemi koji su me usporili, od otkačene pedale, pa nadalje. Za one koji ne znaju, riječ je o posebnim biciklima za takmičenje. Zbog toga sam izgubio dosta vremena. U plivanju sam među prvih 15 - navodi Timur.

Ipak, čini se da ne žali previše jer je više pozitivnih stvari nego onih drugih, ali nama pažnju privlače i neki specifični problemi i vještine koje se moraju savladati u ovom sportu.

- Ironman traje 17 sati i jako je naporno, posebno ako niste istrenirani za određene situacije poput iznenadne gladi ili skidanja mokrog odijela za plivanje da biste ostali u triatlonskom odijelu. Ponekad je i komično, ali takve stvari oduzimaju dragocjeno vrijeme. Uradio sam dosta dobro tranzicije, jer nije lako obući čarapu na mokru nogu dok uporedo jedem i pijem. Nekom će zvučati smiješno, ali svaki triatlonac zna o čemu govorim -priča nam kroz smijeh.

U mentalnom smislu, najteže su mu, kaže, padali trenuci kada su ga, nakon plivanja, koje je odlično završio, tokom biciklističke dionice, zbog već spomenutih problema, počeli pristizati drugi iskusniji takmičari sa biciklima čija se vrijednost mjeri u desetinama hiljada dolara.

- Imao sam problem sa pedalom, zbog čega sam više opterećivao drugu nogu, a što se poslije odrazilo na trčanje koje je proteklo uz grčeve. Marfijev zakon. Sve loše što se može desiti, desit će se. Uprkos svemu, ja sam jako zadovoljan - uvjerava nas.

ZA ŠEST SATI IZGUBIO TRI KILA

Timur trenira šest dana sedmično, dva puta dnevno, a nekada i tri puta. Najviše trenira vikendom, kada to traje i po pet sati, dok radnim danima trening odnese oko tri sata.

Veći mu problem pravi usklađivanje obaveza sa fakultetom nego težina, tempo i intenzitet samih treninga. Ono što je svakako zanimljivo jeste podatak da program rada i treniranja Čerkez priprema sam sebi, uz konsultacije sa drugim trkačima, jer, kako kaže, ovaj sport još nije dovoljno razvijen u BiH, premda mu popularnost raste. Društvene mreže mu omogućavaju kontakt sa nekim od najboljih triatlonaca u svijetu, što mu, uz online literaturu i tuđa iskustva, dobro dođe u pravljenju plana.

- Gradim neku svoju bazu izdržljivosti. Moj plan je da se za dva mjeseca pripremim za pravi ironman. Zapravo, nije teško odraditi ironmana, pitanje je samo za koliko vremena - kaže nam.

Osim zahtjevnih fizičkih priprema, uspjeha nema ni bez adekvatnog načina ishrane.

- Dvije sedmice prije takmičenja sam postepeno povećavao unos kalorija, a tokom takmičenja za tih šest sati sam izgubio tri kilograma. Nakon toga sam odmah otišao da jedem, bio sam nevjerovatno gladan. Iako možda tako ne izgledam, ja dnevno trošim 3.500 kalorija, a kada je intenzivniji trening i po 5.000 kalorija. Moj  doručak uvijek sadrži jogurt, pahuljice ili jaja i tunjevinu. Volim da jedem. Nemam neki uobičajeni dnevni ritam. Slušam tijelo i kada je riječ o ishrani i o treniranju - nabraja Timur i dodaje: - Sedmicu prije Kotora sam imao trku humanitarnog karaktera „Wings for Life“ na Vilsonovom šetalištu, koja mi je također bila svojevrsni trening. Bio sam drugi u BiH. Od 80.000 takmičara u svijetu, bio sam među 3.000. Trka počinje u isto vrijeme u cijelom svijetu i trčite dok vas ne sustigne specijalno vozilo. Tu vaša trka završava.

Nakon Kotora, naredni izazov je puni ironman u Hamburgu, za dva mjeseca, nakon čega će Timur i zvanično postati najmlađi ironman u BiH, iako ga ta titula ne motiviše sama po sebi. Motivi su puno plemenitiji.

- Nije to najbitnije. Najmlađi ironman u svijetu ima 13 godina. Volio bih da potaknem mlade da treniraju, nije važno da li je to trčanje ili neki drugi sport. Primjećujem da se sve više ljudi bavi nekom sportskom i fizičkom aktivnošću i drago mi je zbog toga. Pomažem i sada nekima sa treniranjem, motiviram ih da se pokrenu. Na to sam jako, jako ponosan. Mnogo mi znači što već sada mogu da utičem i na druge ljude, animiram ih da rade na sebi i da treniraju. Mnogi se ne mogu riješiti vlastitih fizičkih kompleksa - ističe i upozorava naš sagovornik.

U GRČKU DA POMOGNE IZBJEGLICAMA

Timur trenutno studira Međunarodne odnose i evropske studije na Burch univerzitetu u Sarajevu. Kaže da zbog sporta ima poneki izostanak više, ali ne traži nikakve povlastice, mada priznaje da je ponekad kampanjac. Pored fakulteta i triatlona, uskoro ga čeka jedno novo i humanitarno iskustvo.

- Čim se vratim iz Hamburga, imat ću pet dana da se spakujem i idem u Atinu da radim s izbjeglicama, jer sam već radio na sličnim projektima za međunarodne organizacije. Ne planiram ići iz BiH jer mislim da ima i ovdje dosta mogućnosti. Grčka će mi biti samo dobro iskustvo. Naravno, i tamo planiram da treniram, a onda u BiH upisati master studije - kaže Timur.

Planira da tamo nastavi sa treniranjem jer ističe kako ne želi da ostane upamćen kao neko ko je jednom uradio ironmana i poslije toga nestao.

- Ultra maraton me jako privlači, primjerice onaj u Maroku, Des Sables 256 kilometara, gdje se može ponijeti samo jedan ruksak. Sva hrana i voda koju ćete jesti tokom maratona mora stati u taj jedan ruksak – pojašnjava Čerkez.

A za sami kraj razgovora ostavlja internu triatlonsku pošalicu.

- Ljudi se bave triatlonom jer im ništa konkretno ne ide. Niti su najbolji biciklisti, ni trkači, a ni plivači.

KONA JE VRH

Najprestižnije takmičenje je Svjetski šampionat u ironmanu, koji se održava u Koni na Havajima. Svake godine oko 80.000 takmičara iz cijelog svijeta se bori da bude među 2.000 izabranih koji će uopšte uspjeti da se kvalifikuju i da  završe ovaj triatlon.

- Ovo takmičenje koje se održava na vulkanskom ostrvu Koni je posebno teško zbog uslova u kojima se odvija. Pored toga, za učešće na ovom triatlonu nije dovoljno da se samo prijavite. Morate biti ili među prva tri takmičara na nekom oficijelnom takmičenju, što je dosta teško, ili da ste slavni, te da se ubacite zahvaljujući slavi i aktivnostima na promociji ironmana, kao što je to učinio slavni kuhar Gordon Ramsay, koji je također radio njihovu promociju. Koliko znam, iz BiH još niko nije išao tamo. To je iskustvo koje bih želio oprobati - pojašnjava Timur.

DUKAT, SBERBANK, HOTELI HILLS I HOLLYWOOD

Kada je tek počeo sa treniranjem kontaktirao je nekoliko kompanija za eventualno sponzorstva. Međutim, u početku, odgovor nije dobio.

- Kada sam se obratio za podršku Dukatu, vrlo brzo sam dobio poziv za razgovor, što mi je mnogo značilo, kao i njihova cjelokupna podrška sada, jer ja ipak nisam bio poznati sportista. Pored Dukata, veliku podršku mi je pružila i Sberbanka. Tu su također hotel Hollywood i hotel Hills, gdje  koristim bazen, vrhunski opremljenu teretanu i komore za odmaranje - kaže Čerkez.

ZANIMLJIVOSTI SA TAKMIČENJA

Osim po tome što mu je Kotor bio prvi triatlon, pamtit će ga i po nizu zanimljivosti.

- Kada veliki broj ljudi odjednom ulazi u vodu, udaranja u toj gužvi su neminovna. Kako bih izbjegao udarce, zadao sam jak tempo, jer sam pomislio da je bolje da na početku „potrošim“ više energije i pobjegnem,  nego da me neko jako udari. Baš smo bili kao sardine. Drugom prilikom, vozeći na uzbrdici, jedan od takmičara je stavio ruku na moja leđa i lagano me pogurao, dajući  mi tako snagu, iako ni njemu nije bilo lako voziti uzbrdo. U trenutku kada gubite snagu, to vam je nevjerovatan podsticaj.  Taj sportski duh je nevjerovatan. Baš kao i ljudi i takmičari koje srećete. Sjećam se jedne takmičarke koju sam nekoliko puta prestizao i kada sam, u jednom trenutku, zastao da malo odmorim, ona me je prestigla i u šali dobacila: Nećeš valjda dopustiti da te dama pretekne? - priča Timur.