Politika / Kuda vodi radikalizam

Prije 20 godina u Brčkom je osvanuo spomenik Dragoljubu Draži Mihaliloviću, četničkom generalu, zapovjedniku kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tokom Drugog svjetskog rata. Osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. 

Već u septembru 1941. Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tokom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu, između ostalog, stoji da treba „omeđiti srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj“, „u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi...“, „izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice“, „posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom“.

INSTRUKCIJE

 Nakon toga, 20. decembra 1941. godine Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao takozvane instrukcije u kojima iznosi plan stvaranja „Velike Srbije“ zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana.

U instrukcijama nalaže stvaranje „velike Jugoslaviju i u njoj velike Srbije, etnički čiste i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke...“, te „čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...“ Instrukcije su nalagale i stvaranje „zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa...“

Današnji Ravnogorski četnički pokret, registrovan kao udruženje građana u BiH, nasljednik je, baštinik ovakvih ideja. Stoga je, nakon instaliranja spomenika Draži Mihailoviću u Brčkom 1998. godine, redakciji u kojoj sam radio bilo stalo da sazna ko stoji iza postavljanja spomenika ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata, koji je, uzgred, maja 2015. godine rehabilitovan u Srbiji. Logično, pomislio sam, da podizanje spomenika ovom fašisti nije moglo proći bez Srpske radikalne stranke, njenog ogranka u Brčkom. No, nije bilo tako. Generalni sekretar te stranke u Brčkom novinara je uputio u klub Ravnogorskog četničkog pokreta u tom gradu.

KLUB: Klub je bio u centru Brčkog. Iznad njega crna četnička zastava, na njoj lobanja i natpis Za kralja i otadžbinu - Sloboda ili smrt. Uđem. Nikog unutra osim šankerice. Predstavljam se, tražim predsjednika Ravnogorskog četničkog pokreta. Nakon pet minuta pojavljuju se predsjednik i njegov zamjenik. Imena im nisam zapamtio, ali jesam da je jedan od njih, predsjednik mislim, prije agresije na BiH bio fudbalski sudija.

- A šta si radio za vrijeme rata? Jesi bio u Armiji BiH? - odmah je pitao predsjednik, fudbalski sudija.

- Jesam! I to oficir - kažem.

- Svaka čast! Dobro ste se borili! Inače, svi, kad ih pitaš, kažu da su bili u pozadini, krompir gulili - odgovorio je.

Potom ustao, zaključao vrata kluba sa čijih zidova su nas posmatrale uramljene četničke vojvode iz Drugog i potonjeg rata. Nije bilo baš ugodno.

- Šta misliš koliko je zatvorenika ubijeno u logoru Luka? - pitat će predsjednik.

- Oko 2.500! - rekao sam, imajući na umu knjigu koju sam netom pročitao a ticala se Brčkog i spomenutog logora.

- Ne više od nekoliko stotina - bio je siguran predsjednik. 

MUSLIMANI ČETNICI

 Helem, razgovarali smo o Ravnogorskom pokretu, njegovim ciljevima, odnosima sa vlašću. U neko je doba izvadio i pokazao mi zahvalnicu UNPROFOR-a. Dobili su je za dobru saradnju s ovom međunarodnom vojnom jedinicom zaduženom za održavanje mira u BiH. Potom mi je pokazao spisak članova Ravnogorskog četničkog pokreta, skrenuo pažnju na nekolicinu muslimanskih imena.

- Vidiš, ima među nama i muslimana - napomenuo je.

Zamolio sam za zvaničan intervju, kasnije poslao i pitanja. No, javili su da njihov savjet, ili neko slično tijelo, ne želi izlaziti u javnost. Ništa, dakle, od intervjua. Sutradan, šetajući gradom, prolazio sam pored nekog kafića. U bašti kafića sjedili su predsjednik i njegov zamjenik. Zvali na piće. U neko doba prstom su mi pokazali na nekog mladića.

- Vidiš, on je musliman. Bio je u našoj vojsci. Dobio je odlikovanje za hrabrost. I nije jedini odlikovani musliman u našim redovima! - pohvalio se predsjednik Ravnogorskog četničkog pokreta. 

Kako god, intervju nisam dobio, ali jesam informaciju i tekst o tome ko je Dragoslavu Mihailoviću Čiči postavio spomenik usred Brčkog. 

Kao i svake druge, i ove godine pripadnici i simpatizeri Ravnogorskog četničkog pokreta okupili su se u Višegradu kako bi obilježili 72. godišnjicu hapšenja Draže Mihailovića. Svečanom skupu prethodilo je postrojavanje u vojnoj formaciji, polaganje cvijeća i poruke da su spremni da čuvaju svoje teritorije i vrate oduzete.

ŽRTVE

Ravnogorski pokret otadžbine Srpske je, kao nevladina organizacija, uredno registrovan u Ministarstvu pravde. Njihove poruke nikada nisu bile dovoljne da bilo koja državna ili entitetska agencija reaguje. Naprotiv, iz Ministarstva sigurnosti proteklih godina znali su odgovoriti kako je riječ o folklornoj grupi.

U BiH nije zakonom definisano koje su to fašističke organizacije i koja su fašistička obilježja. U Parlamentu BiH postojalo je nekoliko inicijativa da se zakon donese, no nikada nije dobio podršku stranaka iz RS-a.

Ono što je bilo sporno je da bi zakonom bilo zabranjeno djelovanje „četničkim, ustaškim i organizacijama koje se oslanjaju na tradiciju Handžar divizije“.

U RS su tražili da se iz tih odredbi isključe četnici jer su bili oslobodilački pokret koji je stajao na čelu borbe protiv fašizma. Prema istraživanju jugoslovenskih demografa, četnici su u Drugom svjetskom ratu minimalno pobili 33.000 Muslimana i 32.000 Hrvata što spada u najstrašnije epizode jugoslavenske ratne povijesti. Do osude zločina iz rehabilitiranog četničkog pokreta nikada nije došlo iako se pojedinci od zločina danas distanciraju. Slično je i sa predstavnicima vlasti. Ravnogorsko-četnički pokret kao organizacija djeluje na teritoriji Srbije, BiH i Crne Gore, u BiH ima osam okruga. Zvanično,  ne postoji informacija o tačnom broju pripadnika ovog pokreta.

Prije tri godine (2015) je Behzad Čirkin, poslanik SDPBiH u Narodnoj skupštini RS-a, pitao kolege ko stoji iza Ravnogorskog četničkog pokreta? Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske odgovrio mu je da „Ravnogorski pokret Republike Srpske nije projekt Vlade Republike Srpske, niti ona stoji iza njega, a Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske preduzima sve zakonom predviđene mjere i aktivnosti prema tom pokretu, ukoliko dođe do kršenja neke od zakonom predviđenih normi.“

NAJVEĆA PARAVOJNA FORMACIJA

 Čirkin je u pitanju ministru konstatirao da je „Ravnogorski pokret Republike Srpske, po određenim saznanjima, najveća paravojna formacija u Evropi. Uniformisana i uvojničena, a postoje tvrdnje, dobro naoružana. Ima razvijen komandni sistem i vrši redovno postrojavanje“.

Jovičić je na te tvrdnje pozvao Čirkina ili osobe koje posjeduju navedena saznanja i informacije o tim činjenicama da ih ustupe Ministarstvu unutrašnjih poslova RS-a, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu ili nadležnom tužilaštvu kako bi se po navedenim informacijama moglo blagovremeno postupiti u skladu sa zakonom.

Ministar unutrašnjih poslova RS-a je naveo i da je Ravnogorski pokret RS, „kao nevladina organizacija u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama registrovan kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, samim tim postoje osnivački akti i dokumenti koji uređuju sistem upravljanja i organizovanja“.

- Ti dokumenti su javni, mogu biti dostupni svakom zainteresovanom građaninu - naveo je entitetski ministar unutrašnjih poslova.

Na Čirkinovo pitanje da li MUPRS-a ima uvid koliko članova ima Ravnogorski pokret RS, Jovičić je odgovorio da „nijedno udruženje građana nema zakonsku obavezu za posebno vođenje evidencije o članstvu, već je to precizirano internim aktima samog udruženja“.

Tačnim brojem pripadnika tog pokreta, naveo je, MUPRS ne raspolaže.

- Ravnogorski pokret RS-a je kao i svako drugo udruženje građana predmet interesovanja Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a kada postoje indicije da je neko od udruženja prekršilo zakon i treba zbog toga da bude odgovorno. U skladu sa navedenim ne raspolažemo tačno podatkom o broju pripadnika Ravnogorskog pokreta RS-a - odgovorio je Jovičić.

PANTELIJA

 Dodao je i da „iza Ravnogorskog pokreta RS-a stoje organi upravljanja koji su registrovani kod Ministarstva pravde BiH“. Na Čirkinovo pitanje šta radi Pantelija Ćurguz (bivši predsjednik boračke organizacije RS) na jednoj manifestaciji ovog pokreta, Jovičić mu je odgovorio da za „prisustvo Pantelije Ćurguza manifestacijama ovog pokreta i bilo koju aktivnost Boračke organizacije RS (BORS) s navedenim pokretom Čirkin mora da pita Panteliju Ćurguza ili nekoga od ovlaštenih osoba BORS-a“.

Poslanik SDPBiH je ministra policije RS-a pitao i „stoji li BORS iza tog pokreta, kakvu ulogu u Republici Srpskoj ima ova paravojna formacija sa svojih oko 30.000 članova? Da li je Ravnogroski pokret RS-a projekt Vlade RS-a ili, ako nije, zašto MUPRS ne poduzima adekvatne postupke u suzbijanju ovog pokreta“?

Predsjednik Ravnogorskog pokreta Republike Srpske Jovo Vukeljić je svojevremeno izjavio da „Republika Srpska gotovo da je država“, da „ima teritoriju, narod, efektivnu vlast i mnogo manje problema nego na području drugog entiteta“.

- Ono što bismo mi željeli je apsolutna nezavisnost - poentirao je Vukeljić.

Zbog ovakvih stavova Pokret je odnedavno na popisu ekstremističkih organizacija koje Ministarstvo sigurnosti BiH smatra izrazito opasnima po državu jer „pored agresivnog nijekanja legitimnosti države BiH i opstrukcije euroatlantskih integracija, sebi su za cilj postavili ujedinjenje svih ravnogorskih pokreta“.

Uprkos tome, država, kako kaže ministar Dragan Mektić, nema mehanizama da djeluje sve dok se dobro ponašaju. Za to vrijeme uniforme, vojničke naredbe i postrojavanja kod malobrojne bošnjačke zajednice, izazivaju strah i nelagodu.

   ČETNIČKI ZLOČINI

Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su: juli 1941., Bileća i Stolac - oko 1.150 Hrvata i Muslimana, avgust 1941. Brkovci (istočna Hercegovina) - oko 300 Muslimana, septembar 1941., Boričevac (Lika) i Kulen-Vakuf (Zapadna Bosna) - oko 2.500 Hrvata i Muslimana, decembar 1941. i januar 1942., istočna Bosna: Foča i Goražde - oko 2.050, odnosno 5.000 uglavnom Muslimana, 

Srebrenica oko 1.000, Vlasenica 2.000-3.000, Rogatica i Višegrad po oko 1.000 Muslimana, avgust 1942., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) - oko 1.000 Muslimana, avgust 1942., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) - oko 2.500 uglavnom Muslimana, septembar 1942. godine, Foča - oko 2.200 Muslimana, februar 1943. godine, istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, 

Pljevlja) - oko 9.200 Muslimana...