Kolumne

Piše: Đuro Kozar

U Bosni i Hercegovini djeluje stotinjak tužuteljstava i sudova na raznim nivoima, ali njihovim radom su nezadovoljni građani, parlamenti kojima podnose izvještaje o radu, a bogme i Evropska unija. Jednostavno, pravosuđe je sporo i neučinkovito, istrage nepotpune, optužnice bez dovoljno dokaza, a prvostupanjske presude često ne ispunjavaju svrhu kažnjavanja. Osim ovoga zabrinjava nedostatak samokritike, kako članova Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, tako i nosilaca pravosudnih funkcija. Čim im se nešto sa razlogom prigovori oni se pozivaju ne neovisnost uz napomenu da je pravosuđe jedan od stubova vlasti u koji se niko ne smije miješati. Da se razumijemo, ne treba se petljati u aktivne predmete, premda i toga ima, nego se sa pravom može javno kritikovati nerad, neznanje i površnost pojedinih tužitelja i sudija.

 Primjedbe eksperata

 U pravosuđu su jedno vrijeme bili uvjereni da u njihovu stručnost niko ne može dirati, dok im analizu rada nisu sačinili eksperti Evropske unije sa nekadašnjim njemačkim sudijom Reinhardom Pribeom (Priebe) na čelu. U dokumentu „Izvještaj eksperta o stanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini“, koji je napisan na 25 stranica, stručnjaci su ukazali na niz duboko zabrinjavajućih nedostataka u vladavini prava u BiH. Pribe koji je slične analize svojevremeno pravio u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, između ostalog, analizirao je rad Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Ovaj izvještaj je rezultat inicijative EU za pojačano praćenje vladavine prava u BiH, koja se u toku 2019. godine bavila temeljnim uzrocima nedostataka u vladavini prava u BiH, a u okviru mišljenja Komisije EU o zahtjevu BiH za članstvu u Uniji. Pribeov izvještaj trebalo je da bude povod za kritičku i samokritičku analizu rada pravosuđa, ali je to, nažalost, izostalo. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija i većina u Vijeću pokazali su visoku razinu sujete i ne samo što nisu prihvatili opravdane kritike nego su posumnjali u namjere eksperata. Po sistemu nedodirljivosti, tužitelji i sudije opiru se kritikama njihovog rada, a slab rad pokušavaju pravati objektivnim okolnostima. Protive se i što Parlamentarna skupština BiH preispituje njihov rad.

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, nakon tematske sjednice, formirao je Privremenu istražnu komisiju za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH. Komisija bi trebalo da ispita situaciju u pravosuđu, sa posebnim osvrtom na sposobnost Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH da sudjeluje u procesima neophodnim na putu BiH ka članstvu u Evropskoj uniji. Komisija ima zadatak da provede sve radnje potrebne za ostvarenje ovog cilja, u skladu sa Zakonom o parlamentarnom nadzoru i Poslovnikom.

„Ne smatram da Istražna komisija i njen rad ugrožavaju sudsku nezavisnost. Parlamentarna vlast mora znati kako funkcioniše pravosuđe. Prvi put se događa nešto što bi trebalo biti redovna praksa. Dijalog između pravosuđa i zakonodavne vlasti je neophodan u demokratskom društvu. Prosto je neshvatljivo da tog dijaloga nije bilo gotovo trideset godina“, kazao je sudija Suda BiH Branko Perić koji je pred komisijom dao svoje mišljenje.

Prema njegovim riječima, zakonodavna vlast mora znati za probleme pravosuđa kako bi bila u mogućnosti da kroz inicijative definira društvene ciljeve. Perić također ističe da pravosuđe treba da zna šta su zakonodavni ciljevi i šta se očekuje od pravosuđa. Dakle, pravosuđe ne može biti izvan društva. Nezavisnost ne podrazumijeva izolovanost od politike i ciljeva koje kreiraju politike koje konstituišu vlast. Neodgovornost pravosuđa prema društvu je postala ozbiljan problem koji se mora riješiti, tvrdi Perić.

Nesposobno  VSTV

Prema ocjeni eksperata Evropske unije, opozicionih snaga i nekih analitičara, za ovakvo stanje u pravosuđu glavni krivac je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH koje se ponaša neprikosnoveno i odbacuje sve primjedbe čak i kad je njihov predsjednik Milan Tegeltija jedan od vinovnika afere. Naravno, riječ je o „aferi potkivanje“ koja je počela u maju 2019. godine nakon što su na jednom portalu objavljeni videorazgovori Tegeltije i Nermina Aleševića i ukazano na predaju novca inspektoru SIPA-e Marku Pandži. Poslije nastaje spomenuta afera, ali do danas nema konačne tužiteljske odluke, a Tegeltija je ostao na čelu VSTV-a, iako je Pandža tvrdio da je uzeti novac od Aleševića trebao dati čelniku vijeća. Alešević je od onoga ko otkriva krivično djelo postao osumnjičeni i tereti se za davanje dara i drugih oblika koristi, kao i za neovlašteno prisluškivanje i tonsko snimanje.

Tegeltija je prijetio svima redom, ali konkretno nije učinio niti jedan korak kako bi argumentirano dokazao da nije sudjelovao u ovoj aferi. Izjavljivao je da će tužiti sve medije, novinare i političare koji su tvrdili da je on umiješan u korupciju. Poručio je kako „niko nije iznad zakona pa ni novinari koji nemaju pravo kršiti zakon i činiti krivična djela“. Koliko nam je poznato, nije tužio nikog. O aferi je saopćio:

„Bio sam u centru montirane afere, znam da je montirana i svjedok sam u tom procesu, nisam osumnjičeni. Nije bilo prijatno, ni lako sve to iznijeti, ali moram da radim svoj posao najbolje što znam. Neću medijski ponovo da recikliram to smeće od priče.“

Indikativno je da je Vijeće stalo iza svog predsjednika i prihvatilo tezu o montiranoj aferi, što govori o općem stanju u tom organu čijim je članovima važno da se u vezi sa njima ništa „ne talasa“, budući da oni većinom o sebi misle da su ne samo nepogrešivi nego i najbolji. Jedan od rijetkih članova VSTV-a sudija Vrhovnog suda Federacije BiH Goran Nezirović kritikuje rad tog vijeća i poteze predsjednika Tegeltije, ali odluke se donose većinom glasova i, unatoč pojedinačnih protivljenja, provode. Prvi predsjednik VSTV-a sudija Suda BiH Branko Perić je u jednom intervjuu u „Oslobođenju“ rekao da su članovi vijeća, osim nekoliko izuzetaka, ljudi bez znanja i etike.

Široj javnosti VSTV je poznato uglavnom po imenovanjima sudija i tužitelja na državnoj, entitetskoj, kantonalnoj, okružnoj i općinskoj razini, ali to je samo jedna od njegovih nadležnosti. Ono, pored ostalog, pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje upravljanja sudovima i tužiteljstvima; utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužitelja; vodi računa o stručnom usavršavanju kadrova u pravosuđu, daje prijedloge o godišnjem budžetu za finansiranje sudova i tužiteljstava; koordinira korištenje informacione tehnologije, itd.

Vijeće prima pritužbe protiv sudija i tužitelja, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiteljima. Ured disciplinskog tužitelja djelujeu okviru VSTV-a u vezi sa navodima koji se tiču povreda dužnosti nositelja pravosudnih funkcija. VSTV je 2017. godine imenovalo Alenu Kurspahić na dužnost glavne disciplinske tužiteljice Ureda disciplinskog tužioca. Ona je preuzela ovu poziciju od Arbena Murtezića koji je tu dužnost obnašao u dva mandata. On je sada direkor Centra za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH.

Nesnalaženje tužitelja

Od naprasnog odlaska stranih sudija i tužitelja 2009. cijeli pravosudni sistem u BiH je postepeno propadao pod pritiskom političkih i drugih moćnika koji su ga potpuno preuzeli posredstvom Tegeltije, glavne državne tužiteljice Gordane Tadić do pojednih pravosudnih kadrova u entitetima. Od afere „gubljenja“ dokaza o korupciji Dragana Čovića, neprocesuiranja Milorada Dodika u nizu koruptivnih radnji i otvorenom rušenju Dejtonskog sporazuma putem nelegalnog referenduma, do poziva na oružanu pobunu Tužiteljstvo BiH je pokazalo da je saučesnik u slabljenju države BiH. Zbog toga nerijetko se čuju kritike da su tužiteljstva najslabija karika u pravosudnom sistemu. Mnogo je razloga za takvu tvrdnju.

Počet ćemo od vrha i konstatirati da su se glavni državni tužitelji često mijenjali. Prvo je Marinko Jurčević iz nepoznatih razloga podnio ostavku na mjesto glavnog državnog tužitelja i vratio se u Travnik, gdje radi kao notar. Nakon njega je, zbog kontakata s osobama iz kriminalnog miljea, s iste pozicije smijenjen Milorad Barašin. Kasnije je imenovan za tužitelja u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva BiH, a 2018. je umro. Konačno, Goran Salihović je treći glavni tužitelj koji je suspendiran i njemu se sudi. Sumnja se da je prikrivao dokaze, stopirao istrage protiv Milorada Dodika i još nekih osoba. Sada je glavna tužiteljica Gordana Tadić.

Predsjednik VSTV-a Tegeltija odbacio je primjedbe o tome da ovo vijeće nije poduzelo ništa na kažnjavanju najodgovornijih u Tužiteljstvu BiH i dodao:

„Prošli tužilac je razriješen. Ko ga je razriješio? Pa, VSTV. Razriješen je nakon tri godine. Trenutni je suspendovan. Ko je to uradio? VSTV. Vijeće reagira u kapacitetima koje ima. Vijeće nije nadležno da se upušta u pojedinačne predmete.“

Braniteljica Vasvija Vidović, koja je jedan dio karijere provela kao sutkinja, slaže se sa tvrdnjom da je tužiteljstvo najslabija karika u pravosuđu i za N1 je rekla:

„Nisu sva tužiteljstva slaba, imate odgovornih tužitelja, ali i onih nedovoljno stručnih. U Tužiteljstvu BiH radi dosta profesionalaca, čiji rad ne dolazi do izražaja. Radi se o slaboj organizaciji rada, baš kao što je napisala i sutkinja Joana Korner koja je 2016. godine sačinila izvještaj sa preporukama za unapređenje procesuiranja ratnih zločina. Po odlasku stranaca ispoljile su se slabosti.“

Dodala je da politika, nažalost, utiče na pojedinačne predmete što je nedopustivo, ali to još nikad niko nije prijavio. Po njenom i mišljenjima još nekih pravnih stručnjaka, problem je nastao kad je određeno da tužiteljstva vrše istrage za koje je ranije bio zadužen istražni sudija. Tužiteljstva se sa tim teško nose. Istrage se sada prepuštaju policijskim agencijama koje nerijetko nisu stručno osposobljene za prikupljanje, objedinjavanje i analizu dokaza.

Sukladno zakonskim odredbama, tužitelji Tužiteljstva BiH u istrazi sarađuju sa svim agencijama za provođenje zakona u našoj zemlji, a to su: Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo obrane BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu -SIPA, Granična policija, OSA, Uprava za neizravno oporezivanje BiH, Federalni MUP, Ministarstvo unutarnjih poslova RS-a, Policija Brčko Distrikta, Finansijska policija FBiH, Porezna uprava RS-a i Porezna uprava FBiH. Također, prema odredbama različitih sporazuma o međunarodnoj pravnoj pomoći, ostvaruje se suradnja i s agencijama za provođenje zakona u inozemstvu, kao što su Interpol i Europol.

Jedna državna tužiteljica koja nije htjela da joj navedemo ime pokušala je da opovrgne opće mišljenje o radu ove insitucije rekavši: „Tužiteljstva nisu najslabija karika u lancu pravosuđa ili institucija koje se bore protiv kriminala, ali jesu dežurni krivac i alibi za sve one koji ne rade svoj posao kako treba. Ne tvrdim da nemamo slabosti i da nema propusta u radu tužitelja, ali ne stoji ocjena da su uvijek tužitelji krivi što neka istraga nije završila podizanjem optužnice ili osuđujućom presudom.“

Dug put do presude

 To što su u analizi rada pravosuđa više ne tapetu tužiteljstva ne znači da u sudovima nema problema. Naprotiv. Sudovi na svim razinama pate od sporosti i neučinkovitosti tako da je put do pravde često dug i neizvjestan. A samostalno, neovisno i učinkovito sudstvo koje u potpunosti poštuje vladavinu prava je ono čemu bi trebalo težiti. Pri tome, treba imati na umu da se zakonitost u suđenju ne smije ugroziti, već dosegnuta razina pravne zaštite smanjiti i da sudovi moraju biti brana za sprečavanje nezakonitosti u postupanju drugih organa. Međutim, sudovi već danas trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći da ostvare pozitivne pomake tamo gdje to ovisi jedino i isključivo od njih samih.

Nažalost, broj neriješenih predmeta u našim sudovima je veliki, pa i ako sudovi danas u pretežnom dijelu rješavaju broj predmeta koji godišnje prime, najveći problem su nagomilani neriješeni predmeti iz ranijih perioda koji se iz godine u godinu prenose. Osnovni problem je u tome kako što bezbolnije riješiti te neriješene predmete, jer zakasnjela pravda je svojevrsna - nepravda.

Ko su danas sudije u BiH? Ima iskusnih znalaca, ali problem je u tome što stručnost jednog broja sudija spod donje granice prihvatljivosti i toleriranja. Premda sudovi trpe kritike zbog pristrasnost i političke obojenosti presuda, povećanje plata sudija na 2.000-3.500 KM nema nikakve veze sa smanjenjem dužine trajanja procesa, postotka neriješenih predmeta ili broja ukinutih presuda. Sudovi su jednako (ne)efikasni i (ne)stručni i sa malim i sa velikim platama. Sa tim u vezi treba imati u vidu i činjenicu da se zbog bržeg završetka nekog procesa koji se objektivno smatra hitnim, ništa ne smije lomiti preko koljena dok spor nije zreo za presuđenje. Mora se potpuno utvrditi činjenično stanje. Sudije, opet, upozoravaju da nigdje nije zakonom predviđen rok trajanja postupka i da to ovisi od složenosti predmeta ili od dostupnosti dokaza.

Iz svega rečenog u ovoj analizi zaključak je jasan: pravosuđe u Bosni i Hercegovini čim prije teba reformirati, učiniti ga svakako boljim nego što je sada - i da djeluje bez ikakvog vanjskog uticaja i bez servilnosti tužitelja i sudija prema određenim politikama.

 Korupcija „rak-rana“

Ključni problem bosanskohercegovačkog pravosuđa jeste nedostatak sistema koji bi konzistentno pratio sve promjene i imao pravovremene reakcije na te pojave, dok se istovremeno pravosuđe suočava sa korupcijom, smatraju analitičari. Nekadašnji novinar, danas advokat Senad Pećanin kaže kako su posljedice korupcije u pravosuđu najteže za stanje u cijelom bosanskohercegovačkom društvu. Primjena zakona, a time zaštita interesa građana i poslovnih subjekata je potpuno anulirana i dovedena u poziciju da ne postoji pravna sigurnost, kaže Pećanin.

„Zbog činjenice da se sudovi i tužilaštva nalaze u rukama prije svega VSTV-a, a onda i kadrova koje oni postavljaju na ključne najbitnije pozicije koje generiraju održavanje postojećeg katastrofalnog stanja, tužilaštva i sudovi u BiH su na najnižem nivou vjerovatno poslije rata u BiH. Naravno, nisam naivan, ne mislim da bi se ostavkama ili smjenama članova i predsjednika VSTV-a stvari automatski popravile, ali sam siguran da je to preduslov za promjenu stanja“, dodao je Pećanin.

Istražna komisija

Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine prošle godine u Privremenu istražnu komisiju za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH izabrani su: Damir Arnaut (neovisni), predsjednik, Dragan Mektić (SDS), potpredsjednik, Zlatan Begić (DF), Branislav Borenović (PDP), Alma Čolo (SDA), Zukan Helez (SDP), Mirjana Marinković-Lepić (Naša stranka) i Mira Pekić (PDP). Prijedloge za članove ove komisije nisu dali klubovi poslanika HDZ-a i SNSD-a što je indikativno, tako da ona radi u ovom sazivu.

Cilj Privremene istražne komisije je, kako je prošle godine saopćeno iz Parlamenta, da istraži stanje u pravosudnim institucijama u BiH, sa posebnim osvrtom na sposobnost VSTV-a da sudjeluje u procesima neophodnim na putu BiH ka članstvu u Evropskoj uniji. Ona ima zadatak da provede sve radnje potrebne za ostvarenje ovog cilja.