Dr. sci. Said Fazlagić, generalni sekretar Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine za Start BiH ističe da se ne može praviti vrhunski rezultat samo uz pomoć meda i domaćih jaja. Navodi niz problema sa kojima se susreću u radu, te kako se  grantovi, umjesto za vrhunski sport, dijele  "nekakvim udruženjima koja su bliska nekima iz političkih ili regionalnih razloga". Već dvije godine čekaju na usvajanje strategije razvoja sporta BiH. Organizirali su i okrugli sto u novembru prošle godine na kojem su učestvovali eminentni sportski radnici iz svih sportskih saveza. Imaju zaključke i zahtjeve. "Ako ih ne prihvate, ostaje nam na kraju samo da izađemo na proteste, u svoj opremi i sa rekvizitima" , poručuje Fazlagić

INTERES JAVNI, PODRŠKA MIZERNA

Za početak, možemo li sumirati trenutnu situaciju u Olimpijskom komitetu BiH?

- Olimpijski komitet je udruženje koje je dobilo zadatak da uposli ljude po ugovoru o radu da predstavljamo državu na najvećim takmičenjima, a njih je 14 u četiri godine koliko traje olimpijski ciklus. To su Olimpijske igre (zimske i ljenje), Evropske igre, Mediteranske igre, Mediteranske igre na pijesku, Svjetske igre na pijesku, Svjetske igre za mlade... Prije ih je bilo desetak, ali je to sa uvođenjem igara na pijesku povećano na 14 takmičenja. Da bi BiH postala član Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) pristupnice je morala potpisati država BiH. To je, čini mi se, uradio nekada davno još Haris Silajdžić, kao premijer. Sport je tada proglašen za javni interes, što znači da se treba finansirati. Nama je data obaveza. Dat nam je državni grb i zastava da svečano predstavljamo državu sa najboljim sportistima. Radi se o sportistima iz olimpijskih sportova, a takvih trenutno imamo 30 saveza. Ko god ispuni normu za pomenuta takmičenja je naša briga. Mi to u 99 posto slučajeva uspješno završimo. I stipendiranje i pripreme i svečanu opremu. To je ono odjelo i oprema koja se nosi na predstavljanju zemlje. To je naša ingerencija. Istovremeno se od nas, naravno, očekuju olimpijske medalje i vrhunski rezultati.

U čemu je problem?

- Problem je što je stvarnost potpuno drugačija. Za ovih 10 godina koliko sam u Komitetu tri puta se desilo da uopšte nema budžeta za finansiranje vrhunskog sporta i Olimpijskog komiteta BiH. Nadležna institucija za finansiranje je država. Oni imaju jedan grant od 1,34 miliona maraka. Tri godine budžet uopšte nije bio usvojen i vrhunski sport je dobio doslovno nula maraka. Mi smo otišli na dvije olimpijade, Peking i Tokio, u vrlo teškoj situaciji. Reći ću samo da je jedna karta za Peking koštala 6.300 konvertibilnih maraka. Zbog korone je bio samo jedan let. Nije uopšte bilo izbora, nego uzmi ili ostavi. Nama je trebalo 100.000 KM samo za karte. Otputovali su isključivo takmičari, treneri i šef Misije. Imali smo ubjedljivo najmanju delegaciju. Znači samo jedna osoba koja mora prijaviti, preuzeti ključeve soba, razdužiti, itd. Otišli smo bez ikakve pomoći.

Šta se dešavalo ostalih sedam godina?

- Evo, recimo, prošle godine taj grant se podijelio za Božić, krajem decembra iako bi bilo normalno da smo ga dobili na početku, a ne na kraju godine, kada je sve već završeno. I od tog mizernog granta Olimpijski komitet dobije samo 32.000 KM. To je sve što smo dobili, i to retroaktivno, za sve naše aktivnosti u 2022. koje su već završene. A samo karte za Peking smo platili 100.000. Mi imamo samo sedam uposlenih pa smo i po tome najmanji Komitet. Srbija ima 37, a hrvatski komitet preko 50 uposlenih. Država nam je dala samo grb, zastavu i obavezu, a podrška je mizerna. Da žalost bude veća, od pomenutih 1,34 miliona samo 40 posto ide sportskim savezima, olimpijskom i paraolimpijskom komitetu. Ostala sredstva idu klubovima, nekakvim udruženjima koja su bliska nekima iz političkih ili regionalnih razloga, ali to nema veze sa vrhunskim sportom. Ne možemo ići na olimpijadu po nacionalnom ključu nego po ostvarenom rezultatu. Imali smo jednu olimpijadu gdje su praktično svi  takmičari bili iz Republike Srpske jer su imali najbolje rezultate. I to nije nikakav problem. Politika se ne smije miješati u sport, ali evo izgleda da se miješa. Da stvar bude još gora, od ovih 40 posto se finansiraju i entitetski savezi. Da skratim, Olimpijskom komitetu na kraju pripadne mizernih 32.000 KM za godinu dana za sva takmičenja, za sve naše troškove, za režije, za sjednice, za skupštinu jer imamo delegate iz cijele države kojima moramo podmiriti putne troškove. Uprkos tome, mi nemamo nikakvih dugova, nikakvih neregularnosti, imamo tri revizije godišnje. Trebam napomenuti da samo u ovoj godini imamo pet takmičenja. Jedan EYOF u Italiji je već završen, a za naredni će samo kotizacija biti 1.300 eura po svakom takmičaru, treneru ili šefu Misije. Za zimski EYOF, naravno, morate kupiti i ceremonijalnu opremu, a u BiH nema nikoga ko to radi i ko je spreman da to da sponzorski. Muško odjelo sa štampom minimalno košta 600-700 KM. Morate im uzeti i gorotex patike jer je zima i veliki minus, na stazi ili ledu su cijeli dan. Mi ih na sniženju kupimo za 200 KM po paru. Ne može se naći jeftinije. Čak i kada imate sredstva imate problem da nađete u nekoj radnji 20-ak istih odjela, a pogotovo da su u bojama BiH, da imaju i mušku i žensku varijantu... Ali mi uvijek to nekako uspijemo prebroditi. Na to sve treba dodati avioprijevoz jer su daleke destinacije. Vama za svakog takmičera treba minimum 4-5 hiljada KM i isto toliko za trenera da ga pošaljete na EYOF. Kod maloljetnih takmičara morate poslati trenera u pratnji. A ove godine imamo takmičenja i u Indoneziji, Grčkoj, u Poljskoj... I kako onda u svemu tome da očekujete vrhunske rezultate?

SNALAZI SE KAKO ZNAŠ I UMIJEŠ

Pa kako ste uspjeli pokriti sve troškove?

- Još malo da se vratim na prošlogodišnji grant. Mi smo dobili 32.000 KM. Paraolimpijski komitet, koji je naš bratski i kojeg uvijek maksimalno podržavamo, godinama su besplatno koristili naše prostorije, dobili su nešto više od nas. Iz tog istog granta, malonogometna ekipa Policajac iz Banje Luke je dobila 30.000 KM. Da me pogrešno ne shvate, a ja sam igrao u najboljoj malonogometnoj ligi na svijetu u Americi, bio kapiten tima u Indianapolisu. Volim mali nogomet vjerovatno više od bilo koga drugog i nemam nikakav problem da Policajac dobije i 50.000 KM, ali iz nekog drugog granta. Želim i da Prvi otkos sa Kupresa dobije novce, ali iz nekog drugog granta. Iz istog granta su sredstva dobili i Univerzitet i Sveučilište u Mostaru... Ponavljam, svi oni trebaju dobiti sredstva, ali ne iz državnog granta koji je namijenjen vrhunskom sportu. I sada, da se vratim na vaše pitanje. Ovdje u našim prostorijama se tokom radnog vremena ne čuje ni muha osim kada nam neko dođe. Svi rade na projektima! Mi apliciramo na sve što se može aplicirati. Prvo je olimpijska solidarnost i tu apliciramo na sve moguće projekte – od grantova za djecu sportista do grantova za penzionere sportiste. Na sve što možemo. Mi to sve sami odradimo, implementiramo, opravdamo sredstva, a onda nam MOK pošalje reviziju. I stipendije dijelimo iz grantova. Pošto ta sredstva naravno nisu dovoljna mi apliciramo i za sredstva Evropske unije. Paraolimpijski komitet smo kompletno opremili jer smo uspjeli naći takav projekat. Tu postoje i neki dijelovi granta koji su namijenjeni za troškove osoblja pa na taj način kroz projekte uspijemo pokriti i dio sredstava za naše plate. Od Federalnog ministarstva dobijemo 50.000 KM, a iz RS već godinama ne dobijemo praktično ništa. Jednom smo dobili 10.000 i jednom 15.000 za 15 godina. Imamo i svoje sponzore poput BH Telecoma, Lutrije BiH, Number 1 koji nam je jedan od najvećih sponzora. Potpisali smo ugovor na četiri godine  s ovom domaćom kompanijom i dobili smo besplatno opreme vrijedne više od 200.000 KM.

Kao što rekoh, nama je država dala obavezu, a za sredstva se sami snalazimo.

I do kada će se moći tako funkcionisati?

- Ja sam Said Fazlagić i dolazim iz jedne od najpoznatijih fudbalskih porodica u bivšoj Jugoslaviji. U porodici imamo i šampione svijeta, i viceprvake Jugoslavije, predsjednike sudijskih organizacija u Jugoslaviji... Moj djed je peštanski gimnastičar. Donio je prvu fudbalsku loptu u BiH. Mi ovo naprosto volimo da radimo, ali dokle ćemo ovako izdržati – ne znam. Ja sam se vratio iz Amerike. Tamo sam bio profesor, imao sam školu fudbala sa 32 ekipe, kampove, bio selektor, imam i američki pasoš, ali sam se vratio ovdje da radim ovaj posao. Međutim, ne mogu da shvatim da nas ne podržavaju donosioci odluka. Ovdje je jako teško biti sportski radnik. Ove pozicije nisu atraktivne, a iz tog razloga su zapušteni i neki savezi, klubovi, jer rijetko ko ima motiva. Od vas se traži nemoguće. Antidoping agencija koja također predstavlja državu ima budžet od 800.000 KM.

Nedavno ste pokušali animirati javnost i pokrenuti određenu inicijativu. O čemu se radi?

- Imali smo okrugli sto u novembru prošle godine, na koji smo pozvali sve eminentne sportske radnike iz svih sportskih saveza. Mi trenutno imamo 41 savez u našoj kući. Poslali su svoje predstavnike i donijeli smo devet zaključaka. Prije nego što nabrojim zaključke hoću da kažem da mi inače imamo preko 40 Bosanaca i Hercegovaca koji su do sada osvojili olimpijsku medalju. Od nezavisnosti 1992., imamo osvojene sve medalje osim olimpijske. Na zadnjoj Olimpijadi u Tokiju smo bili 5. (Husić), 6. (Tuka). 9., 11. i 15 (Lana Pudar). Mi smo jako blizu medalje. Mi smo za četiri godine kroz projekte prikupili 931.000 KM koje smo dali sportistima za OI u Tokiju, ali to je Sizofov posao. Mi smo se pretvorili u Agenciju za projekte umjesto da se fokusiramo na učešće na takmičenjima, što bi trebao biti naš osnovni zadatak. Treba nam pomoć države da napravimo projekte za mlade, da prepoznamo mlade talente poput Ade Avdagić koja nas je upravo posjetila, koja je vrhunski talenat i sigurna medalja. Talenat imamo genetski, ali... Kada smo bili u Sočiju, u sobi do nas je bio Ivica Kostelić. U svom timu je imao 14 ljudi i 70 pari skija koje mu ljudi iz tima mažu cijelu noć. Čuveni spustaš Christan Ghedina mu je bio u timu. On je radio testove na skijama i davao preporuku Ivici. I nama treba takav iskorak. Da platimo neke stručnjake, treba nam i malo nekih tehničkih stvari, sportskih centara... Ne može se praviti vrhunski rezultat samo uz pomoć meda i domaćih jaja! 

Donijeli ste, kako kažete, devet zaključaka. I šta ako se opet ništa ne desi?

- Na kraju nam ostane samo da izađemo na proteste u svoj opremi i sa rekvizitima.

 SVI PODRŽAVAJU, ALI UVIJEK NEKO POLITIČKI ZAPNE

I koji su tačno zaključci okruglog stola koji ste održali u novembru?

- Naši zahtjevi su sljedeći:

1. Da se uveća budžet za sport na svim nivoima vlasti BiH u skladu sa prosjekom Europske unije koja iznosi 1% od ukupnog državnog što bi na državnom nivou iznosilo minimalno 10,7 miliona KM. U Sloveniji je, recimo budžet 200, u Hrvatskoj i Srbiji oko 50 miliona maraka. Čak i Makedonija ima veći budžet. Klubovi i Udruženja neka idu na kantone. Mi ne želimo da uzimamo novac od klubova. Neka se klubovi finansiraju sa lokalnog nivoa, ali državne sportske saveze treba da finansira Ministarstvo civilnih poslova i možda jednim dijelom da budemo potpomognuti sa nivoa entiteta. Mi se ne možemo prijaviti za grantove na nižim nivoima, ali klubovi mogu na sve pa tako dobijaju i sredstva sa državnog nivoa. Nama su ruke svezane. Mi smo 1.000 KM potrošili samo za zastavice za ovih pet takmičenja jer svaki takmičar mora imati zastavu. Tri velike olimpijske i državne zastave ispred našeg Komiteta koštaju 500 KM, a mijenjamo ih svake godine. Imamo razne troškove o kojima ljudi i ne znaju.

2. Da se usvoje adekvatni kriteriji za dodjelu sredstava, gdje sredstva sa državnog nivoa trebaju biti isključivo namijenjena za Olimpijski komitet BiH, Sportske saveze BiH i Paraolimpijski komitet BiH, što preporučujemo i entitetskim nivoima. Sredstva bi se koristila za pripreme, nastup i nagrade reprezentativnih selekcija ili reprezentativaca (olimpijaca) uz permanentnu kontrolu tokova novca i utroška sredstava.

3. Da sredstva moraju biti operativna sukcesivno najkasnije od 1. 1. za predstojeću godinu, a ne u decembru kada su gotovo sva takmičenja i aktivnosti završeni.

4. Tražimo da se izdvoje značajna sredstava od igara na sreću, a posebno sportskih kladionica koje koriste sport, sportiste i sportske manifestacije kao osnovno sredstvo funkcionisanja i izvor dobiti.

5. Da se izdvoje adekvatna sredstva za program „Podrška mladim olimpijskim nadama“ na svim nivoima vlasti BiH. Mi smo Lanu Pudar prepoznali odmah i dali joj stipendiju od simboličnih 200 KM 12 mjeseci, a to joj je možda u tom trenutku značilo mnogo i možda bi danas bila pod drugom zastavom da nije bilo toga.

6. Želimo da se izdvoje adekvatna sredstava za program „Podrška za vrhunske sportiste“ koja bi se usmjerila prema potencijalnim olimpijskim kandidatima i olimpijcima Bosne i Hercegovine. Mesud Pezer se priprema na Vlašiću. Treba mu napraviti adekvatno igralište jer on sada improvizira. Sami su nešto betonirali.

7. Želimo da se formira jedinstven sistem nagrađivanja za vrhunske rezultate na državnom, odnosno entitetskim nivoima ostvarenih na olimpijskim igrama, evropskim i svjetskim prvenstvima. Svi kada osvoje medalju dođu kod nas - kao mi imamo neke grantove za nagrade. A nekako ih moramo nagraditi da nam ne odu u drugu zemlju. Mi bismo trebali biti samo koordinator. Sportisti bi trebali znati tačan iznos i pravila nagrađivanja za svaku medalju, a ne da sami, po osvajanju medalje, hodaju po kancelarijama i mole.

8. Tražimo da se napravi jedinstven sistem za dodjelu identičnih naknada na nivou BiH – nacionalnih sportskih penzija za sve vrhunske sportiste. To je zapravo naknada za neke osnovne životne troškove. Sve su druge države to uvele za osvajače medalja na velikim prvenstvima. To ima čak i Republika Srpska. Imamo situaciju da tu naknadu nema Razija Mujanović, a ima Slađana Golić, koja je iz Banje Luke, iako su osvojile istu medalju.

9. I naš posljednji zahtjev je da se usvoji strategija razvoja sporta BiH. Taj dokument je spreman za usvajanje već dvije godine. Primio nas je do sada šef kabineta Željke Cvijanović. Primila nas je i ministrica civilnih poslova Bosne i Hercegovine Dubravka Bošnjak, član predsjedništva Denis Bećirović, a očekujemo i druge jer smo pismo poslali delegatima oba doma. Jednom se za riječ javio i Zlatko Miletić... Svi ovo podržavaju, ali uvijek neko politički zapne i sve stane.

   Poređenje sa regionom

Prema dostupnim podacima, Slovenija će za narednu godinu izdvojiti 17 miliona KM za potrebe Olimpijskog komiteta Slovenije, dok će lokalne zajednice za sport izdvojiti preko 200 miliona KM (izvor OK Slovenije). Budžet Hrvatskog olimpijskog komiteta je za 2021. godinu iznosio 51,8 miliona KM. Ministarstvo Republike Srbije je za narednu 2023. godinu izdvojilo 84 miliona KM, od čega će Olimpijskom komitetu Srbije pripasti 4,32 miliona KM, a sportskim savezima Srbije oko 30 miliona KM. Za nacionalne penzije je izdvojeno oko 19 miliona KM. Za organizaciju međunarodnih takmičenja u Srbiji tri miliona KM. Makedonija izdvaja za sport preko Agencije za omladinu i sport oko 30 miliona KM, od čega Olimpijski komitet Makedonije dobija oko 200 hiljada KM samo za rad kancelarije. Crna Gora izdvaja za nacionalne sportske federacije, Olimpijski i Paraolimpijski komitet oko 7,8 miliona KM, od čega se izdvaja 600 hiljada KM za rad kancelarije Olimpijskog komiteta Crne Gore.